Boziji Vjerovjesnici

Nazvan je El-Mesih jer je kao beskucnik isao zemljom, nije imao kucu, grad ni mjesto koje je smatrao svojim prebivalistem.
Samo rodzenje Isa a.s.je bilo mu'dziza i to rodenje nam Allah dz.s. detaljno opisuje u Kur'anu.
I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukucana svojih na istocnu stranu povukla. I jedan zastor da se od njih zakloni uzela. (Maryam, 16.)
Dok je ona kao petnaestogodisnja djevojka bila u ibadetu Allah dz.s. joj posla meleka Dzibrila:
Mi smo k njoj meleka Dzibrila poslali i on joj se prikazao u liku savrseno stvorena muskarca.
"Utjecem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojis!" -• uzviknu ona. (Maryam, 17.-18.)
Ruhul-Kudusje Dzibrili to je jedna od najvecih gresaka krscana koji ga smatraju jednim od tri bozanska bica, a oni su: otac, sin i sveti duh, iako je ocito i jasno da je Ruhul-Kudus zapravo Dzibril a.s.
Merjem se cudila ko je ovaj da ulazi u osamljeno mjesto koje ne posjecuje niko osim Zekerijjaa a.s."Ako se bojis Allaha ne cini mi zlo", uplaseno mu rece.
"A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga" - rece on - "da ti poklonim djecaka cista!"
"Kako cu imati djecaka" - rece ona - "kad me nijedan muskarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica! " (Maryam, 19. -20.)
Nisam pocinila blud i nikad sa muskarcem nisam bila, pa kako eu roditi dijete?!
"To je tako! " - rece on. "Gospodar tvoj je rekao: To je Meni lahko,' i zato da ga ucinimo znamenjem Ijudima i znakom milosti Nase. Tako je unaprijed odredeno!" (Maryam, 21 .)
Unaprijed je bilo tako odtredeno. Dzibril je puhnuo u Merjemin otvor haljine i to bi dovoljno da ona zanese.
I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje. (Maryam, 22.)
Merjema se osami dalekô od svoje porodice sve dok ne osjeti da ce roditi. Tada napusti to mjesto i udalji se od njih. Iduci tako dode do mjesta danas poznatog kao Bejtu l'ahm. Pred tim gradom ona osjeti jake bolove, bili su to porodiljski trudovi. Taj bol je primora da se zaustavi pored sasusenog stabla palme.s
I porodajni bolovi prisilise je da dode do stabla jedne palme. "Kamo srece da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!" ' uzviknu ona. (Maryam, 23.)
Merjem se tu poboja sramote, sta ce reci Ijudi i kako ce se sa djetetom vratiti svojoj porodici. Zacu glas koji je dopirao ispod nje, jedni kazu da je to bio glas Isa, a.s. dok drugi smatraju da je to bio glas Dzibrila a.s..
I melek je, koji je bio nize nje, zovnu: "Ne zalosti se, Gospodar tvoj je dao da nize tebe potok potece.
Zatresi palmino stable, posut ce po tebi datule svjeze."
(Maryam, 24.-25.)
Pogledala je ispod sebe i ugledala Allahovo cudo, rijeka je potekla na mjestu na kojem je stajala. Cudna joj je bila i naredba da rukom zatrese palmino stable jet je znala da je ono cvrsto i nepomicno. Allah htjede da se dogodi jos jedna mu'dziza, ona zatrese stable na kojern nije bilo ni grana, a kamoli datula. Nakon sto zatrese stable, pocese pred nju padati zrele datule. Te joj je bila opskrba, hrana i pice.
Pa jedi i pij i budi vesela! (Maryam, 26.)
Ova cuda je smirise, ona shvati kako je to Alîahova odredba i direktno uplitanje Svemoguceg. Dode joj naredba:
A ako vidis covjeka kakva, ti reci: "Ja sam se zavjetovala Milostivom da cu sutjeti, i danas ni s kim necu govoriti."
(Maryam, 26.)
Vrati se svojoj porodici noseci dijete, oni joj rekose:
I dode ona s njim porodici svojoj, noseci ga. "O Merjemo," -rekose oni "ucinila si nesto necuveno!
Ej ti, koja u cednosti licis Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica." (Maryam, 27.-28.)
U ajetu se kaze: "O sestro Harunova, " u vecinipredaja stoji da je ona imala brata po imenu Harun. U sahih-hadisu se spominje kako je Muhammed s.a.w.s. poslao izaslanika krscanima Nedzrana kojeg, nakon sto im prouci ajete o Merjemi, upitase:
-Kako za nju kazete da je sestra Harunova kad je on zivio mnogo prijenje?
Ashab im ne znade odgovoriti na to pitanje, vrati se i upita o tome Poslanika s.a.w.s. pa mu on rece:
-Zar ti nije poznato da su oni svoju djecu nazivali imenima ranijïh poslanika?! Nije to bio poslanik Harun nego brat nazvan po imenu poslanika.
Neki mufesiri kazu kako "O sestro Harunova" znaci: O ti koja u ibadetu licis na Haruna a.s..
"Imran je bio poznat i cestit, prvak medu svestenstvom, majka je takoder bila poznata po svojoj cestitosti, pa kako si ti mogla neudata roditi dijete, pa ti siiz cestite i uzorne porodice"- govorili su joj Ijudi. Ona im nista na to nije odgovarala samo je rukom pokazivala na novorodence. Oni shvatise njen isaret.
A ona im na njega pokaza. "Kako da govorimo djetetu u besici?" ' rekose. (Maryam, 29.)
Kako da razgovaramo sa djetetom tek rodenim koje jos nije u dobu kada djeca pricaju!? Ovdje se dogodi jos jedna Allahova mu'dziza, to dijete progovori i rece:
"Ja sam Allahov rob" * ono rece. (Maryam, 30.)
Svi prisutni zanijemise, jedni druge su usutkivali govoreci: Cujte, poslusajte ovo, tisina! Svi su nijemo gledali u njega, a on im ponovi:
"Ja sam Allahov rob" - ono rece - "meni ce On Knjigu dati i vjerovjesnikom me uciniti i ucinice me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredice mi da dok sam ziv namaz obavljam i milostinju udjeljujem, i da majci svojoj budem dobar, a nece mi dopustiti da budem drzak i nepristojan.
I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!"
(Maryam, 30.-33.)
Allah dz.s.kaze:
To je Isa, sin Merjemin ' to je prava istina o njemu - onaj u koga oni sumnjaju.
Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! Kad nesto odluci, On za to rekne samo: "Budi!" - i ono bude.
(Maryam, 34.-3S.)
Mali Isa im rece:
To je Isa, sin Merjemin - to je prava istina o njemu - onaj u koga oni sumnjaju. (Maryam, 36.)
Tako je bilo rodenje Isa a.s. Nije Allah dz.s. Sebi uzeo Isa'a za sina, On je Uzvisen od toga, On o zabludama krscana kaze:
Nevjernici su oni koji govore: "Bog je - Mesih, sin Merjemin!" A Mesih je govorio: "O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i môme i vasem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah ce mu ulazak u Dzennet zabraniti i boraviste njegovo ce Dzehennem biti; a nevjernicima nece niko pomoci."
Nevjernici su oni koji govore: "Allah je jedan od trojice!" A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga sto govore, nesnosna patnja ce, zaista, stici svakog od njih koji nevjernik ostane.
Zasto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, ta Allah prasta i samilostan je. (Al-Ma'ida, 72.-V4.)
Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik - i prije njega su dolazili i odlazili poslanici * a majka njegova je uvijek istinu govorila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmecu.
Reci: "Kako se mozete, pored Allaha, klanjati onorne koji vam nije u stanju kakvu stetu uciniti, niti vam neku korist pribaviti, a Allah je taj koji sve cuje i zna?" (Al-Ma'ida, 75. -76.)
Pogledajte, pa zar je potrebno bozanstvu da hranu jede! Allahu ne treba niko da mu pomaze, jer onaj kome je to potrebno je nemocan i ogranicen, a Njega nista ne ogranicava.
Allah dz.s. u brojnim ajetima govori o zabludama krscanstva, svakako da su najupecatljiviji ajeti o tome rijeci Uzvisenog u suri Al-Ihlas:
Reci: "On je Allah - Jedan!
Allah je Utociste svakom!
Nije rodio i roden nije,
i niko Mu ravan nije!" (Al-Ihlas, 1 .-4.)

U sahih-hadisu kojeg biljezi Buharija, Allahov Poslanik s.a.w.s. kaze:s
Uzviseni Allah kaze: "Covjek me uvrijedio, a on to mmapravo, tvrdi kakoja imam sina a]a samjedan i Utociste svemu, nisam rodio i roâen nisam iMeni nema niko ravan. " (El-Bidajetu ven-nihaje, 2/75, Buhari, hadis 4975.)
U drugom hadisu kojeg takoder biljezi Buharija stoji:
Niko nije strpljiviji od Allaha dz.s. na uvredama koje cuje, oni Mu pripisuju sudruga i pripisuju Mu sina, a On im opet opskrbu i zdravlje daje. (Muslim, hadis5016.)
Merjemu njezin narod optuzi za blud govoreci kako je govor novorodenceta samo magija i sihr. Zidovi je od tog dana nazivaju - bludnica i prostitutka! A Isa a.s. od tada nazivaju ga - sin bludnice!
Allah dz.s. o njima kaze:
I zbog nevjerovanja njihova i zbog iznosenja teskih kleveta protiv Merjeme. (An-Nisa1156.)
El-Euhtan je najgori oblik lazi. Ima li veceg cuda od rodenog djeteta bez oca! Ranije je Allah, iJê, stvorio Adema, SSSI, takoder bez oca, pa cakibezmajke.
O tome Allah, Je, kaze:
Isaov slucaj je u Allaha isti kao i slucaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, azatim rekao: "Budi!" - i on bi. (Alu 'Imran, 59.)
Taj Buhtan - najteza laz kojom oni tvrde da Allah ima sina - je razlog Njegove velike srdzbe na one koji iznose takve lazi:'
Oni govore: "Milostivi je uzeo dijete!"
Vi, doista, nesto odvratno govorite!
Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe
sto Milostivom pripisuju dijete.
Nezamislivo je da Milostivi ima dijete *
ta svi ce oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog traziti utociste!
On ih je sva zapamtio i tacno izbrojio,
i svi ce Mu naSudnjem danu doci pojedinacno. (Maryam, 88.-9S.)
Zar onaj koji je izmislio i stvorio nebesa i Zemlju i u takvorn skladu ih ucinio da ne moze stvoriti dijete bez oca i majke?!!
Isa a.s. je rastao u Bejtu Lahmu, bio je ucen, ali otkako je tada u besici progovorio vise nije pricao. Sutio je sve dok nije napunio godine u kojima djeca obicno progovaraju. Mu'dziza govora u besici je bila samo tada kad im se obratio i rekao im ko je on i kako je roden.
Benu Israil ga se poceo bojati, mnogi su govorili kako ce kraj zalutalog naroda biti u njegovom vremenu, bojali su se da ce upravo on ukazati na svu njihovu pokvarenost i zabludjelost. Pocese ga pratiti, majka ga je pomno cuvala, plaseci se za njega. On se vrati ponovo u Bejtul-Makdis u mjesto zvano Tell na uzvisenom mjestu sa vodom i usjevima. O Merjemi i njenom sinu Isau a.s. Allah dz.s. kaze:
Mi smo njih na jednoj visoravni sa tekucom vodom nastanili.
(Al-Mu'minun, 50.)
Rastao je Isa a.s. tragovi dobrote, ucenosti i mudrosti su bili na njemu ociti, ali jos uvijek nije Ijudima pokazivao da je poslanik, nije ih pozivao u islam sve dok nije napunio trideset godina. U njegovoj tridesetoj godini Allah dz.s. mu dade lndzill on poce Ijude pozivati:
Poslije njih poslali smo Isaa, sina Merjemina, koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen, a njemu smo dali Indzil, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je takoder bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali. (Al-Maide, 46.)
Komentatori Kur'ana i historicari su jednoglasni u misljenju da je Isa a.s. primio objavu Indzila u svojoj tridesetoj godini zivota. Sa Indzilom se pokazase i mu'dzize kao potvrda njegovog poslanstva. Velike mu'dzize koje Kur'an spominje su:
I poslati kao poslanika sinovima Israilovim: "Donosim vam dokaz od Gospodara vaseg: napravicu vam od ilovace nesto poput ptice i puhnucu u nju, i bice, voljom Allahovorn, prava ptica."
(Alu'Imtan,49.)
Dakle, iz ajeta se jasno vidi kako Isa a.s.nije bio poslan kao poslanik svim Ijudima, nego samo kao poslanik narodu Benu Israil. Svaki poslanik je bio poslan samo jednom narodu, osim Muhammeda s.a.w.s. koji je poslan svim svjetovima. Upravo je to jedna od posebnosti naseg Poslanika s.a.w.s.
Nije Isa a.s. bio potpomognut samo jednim cudom - mu'dzizom. Od gline je pravio nesto poput ptice sto bi postalo ptica od krvi, mesa i perja, koja leti. Oni su to ocima svojim gledali, ali opet su ga u laz ugonili. Od Isaovih mu'dziza je bilo i ozdravljenje bolesnih koje je bilo i ostalo medicinski fenomen:
I iscijelit eu slijepa od rodenja, i gubava, i ozivljavat eu mrtve, voljom Allahovom. (Alu 'Imran, 49.)
Sve to nije bilo dovoljno da povjeruju! Uz sve to Isa im je donio jos neoborivih dokaza o svorn poslanstvu:
Kazivat cu vam sta jedete i sta u domovima svojim gomilate; to ce, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vjernici budete. (Alu 'Imran, 49.)
Svakako da je najvece cudo koje su vidjeli bilo ozivljenje mrtvog. U predajama se spominje da je Isa a.s.
Allahovom dozvolom ozivio cetvericu Ijudi, to ozivljenje je bilo odvojeno, cetiri osobe na cetiri razlicita mjesta su ustale iz kabura pred pripadnicima Benu Israila.
I da potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog prije mené, i da vam dopustim nesto sto vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokaz od Gospodara vaseg - zato se Allaha bojte i mené slusajte
Allah je doista i moj i vas Gospodar, pa se Njemu klanjajte; to je Pravi put! (Alu 'Imran, 50.-51.)
Isa a.s. dokinu neke propise koji su im ranije, u Tevratu, bili zabranjeni. Uprkos tome i uprkos svim tim brojnim ajetima, Benu Israil ni u sta od toga ne povjerova! Allah dz.s. o njima kaze:
A kada se Isa uvjerio da oni nece da vjeruju, uzviknuo je: "Koji ce biti pomagaci moji na Allahovom putu?" "Mi" - rekose ucenici "mi cemo biti pomagaci Allahove vjere, mi u Allaha vjerujemo, a. ti budi svjedok da smo mi poslusni Njemu." (Alu 'Imran, 52.)
Sta hocete vise od toga: objava od Allaha, ozivjeli mrtvaci, btojni ajeti, i opet ne vjerujete! O Isaovim ucenicima - havarijjunima, Allah dz.s. u dr ugom ajetu kaze:

O vjernici, pomozite Allahovu vjeru, kao sto su ucenici rekli: "Mi cemo pomoci Allahovu vjeru!" - kad ih je Isa, sin Merjemin, upitao: "Hocete li me pomoci Allaha radi?" (As-Saff, 14.)
Njih je bilo po nekima svega sedamnaest, a na osnovu vecine predaja svega dvanaest.
I neki od sinova Israilovih su povjerovali, a drugi nisu, pa smo Mi one koji su povjerovali * protiv neprijatelja njihova pomogli, i oni su pobijedili. (As-Saff, 14.)
Allah dz.s. ce kasnije uciniti da ucenje krscana bude brojnije i jace od ucenja zidova, uprkos malom broju havarijjuna koji ce nakon Isaove smrti Ijude poduciti ucenju kojem je pozivao Isa a.s.
Komentatori Kur'ana o ovom ajetu kazu da su se Ijudi podijelili u tri skupine: Oni koji tvrde da je Mesih bog, da je boziji sin i oni koji kazu da je on Allahov rob i poslanik, a takvi su manjina medu krscanima. Upravo misljenje te manjine je i misljenje Muhammedovog, Mï, ummeta koji je na kraju i pobijedio svoje neprijatelje zidove i krscane kao sto je u ajetu receno.
Tako mali broj Isaovih sljedbenika - havarijjuna povjerova u istinitost onoga cemu ih je pozivao Isa a.s. Pored njihove malobrojnosti patili su i od sumnje u ispravnost onoga u sto su vjerovali. Jednog dana, uprkos brojnim mu'dzizama, htjedose da se dogodi nesto sto ce ih ucvrstiti u njihovom vjerovanju, rekose:
A kada ucenici rekose: "O Isa, sine Merjemin, moze li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti?" - on rece: "Bojte se Allaha akostevjernici."
"Mi zelimo" - rekose oni - "da s nje jedemo i da nasa srca budu smirena i da se uvjerimo da si nam istinu govorio, i da o njoj budemo svjedoci." (Al-Maida, 112.-113.)
Hocemo jedno takvo cudo poslije kojeg se vise nikada necemo dvoumiti i koje ce se obistiniti samo nama, onako kako mi to zatrazimo od tebe, dai mi jedemo i da nam se srca smire u vjeri! Mi ti vjerujemo i zelimo samo da nam se srca smire.
Isa je dugo i uporno u dovama molio Allaha da mu da ono sto ovi traze od njega. Allah mu primi dovu:
Isa, sin Merjemin, rece: "O Allahu, Gospodaru nais, spusti nam s neba trpezu da nam bude blagdan, i prvima od nas i onima kasnijim, i cudo Tvoje, i nahrani nas, aTi si hranitelj najbolji!"
"Ja eu vam je spustiti" - rece Allah - "ali eu one medu vama koji i posîije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetunecukazniti." (Al-Maida, 114.-115.)
Postoji predaja po kojoj su pozvali i Benu Israil da jede sa njima. Vidjeli smo da kad god su narodi trazili mu'dzizu i ona se obistinila tacno onako kako su oni zahtijevali. Ako bi i nakon toga ostali u nevjerovanju - svi bi bili unisteni. Tako je bilo ranije sa Salihovim narodom i devom. I bi spustena trpeza iz Dzenneta medu njih, oni su je ocima svojim gledali i rukama kusali. I pored toga ostase u nevjerovanju! Svaki od njih je prevario Isa a.s. kao sto cemo vidjeti.

Ljudi pocese govotiti o Isau, o njegovim cudima i novoj vjeri kojoj poziva. Zidovi se pobojase da ce njihovi svestenici i kraljevi postati zaboravljena proslost, da ce ga Ijudi poceti slijediti te da ce izgubiti svjetovnu i vjersku dominaciju na zemlji. Zidovsko svestenstvo dogovori urotu i odose kod vladara tih krajeva koji je bio pod rimskim patronatom. Pocese ga upozoravati i govotiti mu kako Isa za sebe kaze da je kralj svih zidova i da ce jako brzo preoteti vlast od njega. Vladar se poboja za svoj prijesto, naredi da mu dovedu Isaa a.s. kako bi ga pogubio i razapeo.
Osudenike na smrt tog vremena su ubijali tako sto bi ih zive prikovali ekserima na veliki krst i oni bi umirali u velikim mukama. Obicno bi umirali tek narednog dana poslije raspeca.
Zidovi su poceli tragati za Isaom da ga ubiju. Sve to se dogodilo svega tri godine nakon pocetka njegovog poslanstva. Samo toliko su mogli otrpjeti istinu i podnijeti poziv tog Allahovog poslanika. Allah dz.s. o Isau a.s. kaze:
On ce govoriti Ijudima jos u kolijevci, a i kao odrastao. (Alu 'Imran, 46.)
El-kehl, spomenut u ovom ajetu, je period nakon napunjenih trideset godina zivota.
Mnogo je predaja koje govore o podizanju Isaa a.s. u nebo. Sve te predaje su israilijati tj. prenesene su iz Tevrata i Indzila. Nisam u sahih predajama o tome nasao nista osim samo jedan hadis kojeg biljezi Nesaija, a on ispunjava uvjete koje je postavio Muslim. To je najjaci hadis po ovom pitanju. Zbog iskrivljenosti Tevrata i Indzila necemo navoditi te predaje nego cemo se zadovoljiti ovom Nesaijinom predajom:
Kada je Allah htio da podigne Isaa a.s. na nebo, Isa a.s.Je ujednoj kuci izasao pred dvanaest svojih drugova. Iz glave kao da 'mu kaplje iako nije mokra. Rece im: "Koji od vaspristaje da mu se da moj lik, pa da bude ubijen umjesto mené, on ce bitimoj drug u Dzennetu? " U stade najmladzi medzu njima i rece: "Ja pristajem. " Isa a.s., mu rece: "Sjedi! ", ponovi im istopitanje drugi i treci put, i svaki put se javljao samo taj mladic. Pa je rekao: "Tisi on", a Allah je dao da lici na Isaa, kao da je on. Otvorio se prozorcic na krovu kuce i Isa je uzdignut na nebo. Zidovi organiovase potragu za njim. Nadzose mladica koji mu je slicio, ubise ga i razapese. Sljedbenici lsaa se idejno razidzose na tri grupe. ]edna kaze: Bog je bio meâu nama kolikoje htio, a zatim se popeo na nebo. " To su jakubiti. Druga grupa kaze: "Medzu nama je bio Bozji sin kolikoje htio, zatim ga je Allah uzdigao Sebi. " To su nestorijanci. I treca grupa kaze: "Medzu nama je bio rob Allahov i Njegov poslanik, koliko je Allah htio, pa ga je Allah Sebi uzdigao. " To su muslimani. Dvije nevjernicke grupe su se meâusobno potpomagali protiv muslimanske i unistile su je. Islam je bio prikriven sve dok Allah nije poslao Muhammeda s.a.w.s. sa objavom,pa je din - vjera grupe koja je vjerovala, u doba Isaa a.s. postala snaznijom od one koja nije vjerovala. (Nesaijev Es-sunenul kubra, 6/489, hadis 11591.)
Medzu vama je jedan koji ce me zanijekati dvanaest puta. Doci ce da me ubiju, pa ko od vas bude spreman da se zrtvuje umjesto mené, Allah ce ga uciniti potpuno slicnim meni. Najmladzi od njih se javi. Pred njihovim ocima se promjeni izgled tog mladica i on posta poput Isa a.s. Potom ugledase kako Allah Sebi uzdize Isaa,a.s., kroz prozor na krovu kuce u kojoj su bili. Zidovi uhvatise havatijjune, svi priznase da su Isaovi sljedbenici, osim jednog koji je govorio: "Ne, ja nisam njegov sljedbenik." Zidovi ga pustise, pa ga opet privedose i on ponovi kako nije jedan od Isaovih sljedbenika, pa ga pustise, a Ijudi pocese govoriti o jednom odbjeglom sljedbeniku i tako on dvanaest puta zanijeka poslanstvo Isa a.s.
Zidovi se pobojase osvete u slucaju da pogube svih dvanaest havarijuna, ostavise ih u zivotu pod uvjetom da oni ne pozivaju u vjeru koju su ucili od Isaa a.s. I oni pocese Ijude tajno pozivati. U krscanstvo se pozivalo jedino tajno, i to punih dvije stotine cetrdeset godina. Ta vjera posta javnom tek nakon sto je prihvati jedan od rimskih imperatora po imenu Konstantin. Povjerova u krscanstvo ali u njega unese dio idolopoklonstva. Do tada niko nije vjerovao u trojstvo u koje danas krscani vjeruju. Konstantin je izmislio crkveni kler i udario temelje danasnje krscanske dogme.I danas postoji krscanski pravac unitarista koji su monoteisti, imaju
svoje crkve i Indzil u kojem nema sirka, koji nazivaju Barnabino jevandzelje. Oni su danas jedni od najmalobrojnijih crkvenih zajednica.
Sa pojavom islama se pokazala zabluda crkvenog ucenja i prirodnost islama je postala svima ocita:
Pa smo Mi one koji su povjerovali - protiv neprijatelja njihova pomogli, i oni su pobijedili. (As-Saff, 14.)
Allah, Je, kaze:
I zbog rijeci njihovih: "Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!" A nisu ga ni ubili ni raspeli, vec im se pricinilo. Oni koji su se o njemu u misljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu nista pouzdano znali, samo su nagadali; a sigurno je da ga nisu ubili. (An-Nisa, 157.)
Neposredno nakon Isaove smrti havarijjuni su se u misljenju razisli. Govorili su: "Ako su ubili havarijjuna gdje je onda Isa a.s. a ako su ubili Isa a.s. gdje je onda jiavarijjun, jedan od njih fali, gdje je?!" Sigurno ga nisu ubili, nego:
Vec ga je Allah uzdigao Sebi. - A Allah je Silan i Mudar. (An-Nisa, 158.)
Allah dz.s. je Isa a.s. ucinio jednim od velikih predznaka Sudnjeg dana. O tome On kaze:
I on je predznak Smaka svijeta, zato nikako ne sumnjajte u nj i slijedite uputstvo Moje, to je pravi put. (Az-Zuhruf, 61.)
Podignut je Isa a.s. na nebo na kojem je i danas ziv i pojavit ce se na Zemlji neposredno pred pocetak Smaka svijeta da ubije Dedzdzala.
Muhammed s.a.w.s. u sahih-hadisu, kojeg biljezi Ahmed i Ebu Davud kaze: Poslanici su braca po istom ocu,:
Majke su im razlicite, a vjera im je jedna, ja sam najpreci covjek Isau sinu Merjeminom jer izmedzu mené i njega nije bilo poslanika. (Ahmedov Musned, hadis 9259.)
Petsto sezdeset godina je covjecanstvo bilo bez poslanika, to je period izmedu Isa a.s. i Muharnmeda s.a.w.s.
Sici ce Isa a.s.pa kad ga vidite, prepoznajte ga: Covjek srednjeg rasta, crveno-bijele boje, na njemu dva odijela blijedocrvena, iz glave kao da mu kaplje iako nije mokra. On ce razbiti krst, ubiti svinju, ukinuti dziziju, pozvati Ijude u islam, a. Allah ce u njegovo vrijeme sve vjere unistiti izuzev islama i unistit ce Allah, u vrijeme njegovo, Mesiha Dedzdzala. Zatim ce se uspostaviti sigurnost na Zemlji. (Ahmedov Musned, hadis 9259.)
Nema covjeka koji nece smrt okusiti. Isa a.s. je ziv, ali ce i on smtt okusiti na dunjaluku i na njemu ce biti pokopan.
Allah dz.s. govori o Isa a.s. u Kur'anu:
A kada Allah rekne: "O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio Ijudima: 'Prihvatite mené i majku moju kao dva boga uz Allaha!'" - on ce reci: "Hvaljen neka si Ti! Meni nije prilicïlo da govorim ono sto nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to vec znas; Ti znas sta ja znam, a ja ne znam sta Ti znas; Samo Ti jedini sve sto je skriveno znas.
Ja sam im samo ono govorio sto si mi Ti naredio: 'Klanjajte se Allahu, i môme i svome Gospodaru!' I ja sam nad njima bdio dok sam medu njima bio, a kad si mi Ti dusu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdis." (Al-Maida, 116.-117.)
O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svome vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Rijec Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: "Trojica su!" Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog - hvaljen neka je On! - zar On da ima dijete?! Njegovo je ono sto je na nebesima i ono sto je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao svjedok.
Mesihu nece biti zazorno da prizna da je Allahov rob, pa ni melekima, Njemu najblizim. A one kojima bude zazorno da se Njemu klanjaju, i koji se budu oholili, Allah ce ih sve pred Sebe sakupiti. (An-Nisa' 171.-172.)
Poslije Isaa a.s. nije dosao poslanik, osim Muhammeda s.a.w.s. koji je bio najodabraniji i najbolji medzu njima, neka je Allahov selam i salavat na svih njih.
Na kraju, molim Uzvisenog Allaha da od mené i vas primi ovaj trud i da nas ucini iskrenim sljedbenicima poziva svih Allahovih poslanika, poziva LA ILAHE ILLALLAH.
Ve sallallahu ala nebijjina Muhammed ve ala alihi ve sahbihi edzmein

Allah dz.s. nam je opisao mnogo toga vezanog za Alu Imranovu porodicu. Prvi dogadaj je samo rodenje Merjemino.
Zekerijja je sin Dana i jedan od Sulejmanovih potomaka, zivio je u Damasku, bio je dugovjecan i imao je preko stotinu godina. Ptica pocinje sa Imranovom zenom, Merjeminom i Esje'inom majkom, koja je bila nerotkinja. Jednog dana ugleda pticicu kako u usta svog mladunceta stavlja hranu. Pozelje da i ona ima svoje dijete, dize ruke i zamoli Allaha dz.s.:
Kada Imranova zena rece: "Gospodaru moj, ovo sto je u trbuhu môme ja zavjetujem samo na sluzbu Tebi, pa primi od mené, jer Ti, zaista, sve cujes i znas!" (Alu'Imran, 35.)
Molila je Allaha da joj podari dijete i Njemu se zavjetovala da ce dijete koje rodi sluziti Bejtul-Makdisu. Zekerijja i Alu Imran su preselili u Bejtul-Makdis kako bi tamo ibadet cinili i vjeri sluzili. Njihov obicaj je bio da nekog od svoje djece daju na sluzenje Bejtul-Makdisu. Ta djeca bi rasla sa svestenstvom, od njih bi ucili Tevrat, rasli bi u Bejtul-Makdisu i vremenim bi postajali najveci poboznjaci i ucenjaci svoga naroda.
Imranova zena se zavjetovala da ce dijete, ako joj ga Allah podari, dati u Bejtul-Makdis. Allah joj se smilovao i ona rodi djevojcicu. Nije bio obicaj da zensku djecu daju u sluzbu Bejtul-Makdisa:
Poslije ona, kada je rodi, rece: "Gospodaru moj, rodila sam zensko." (Alu 'Imran, 36.)
Nije znala sta da ucini, zavjetovala se da ce to dijete dati u sluzbu, ali to dijete je zensko, a njih ne daju u sluzbu! Njezin suprug Imran je bio poglavar svestenstva tog vremena. Ona se posavjetova sa njim. Rece joj: "Ako si se zavjetovala, ona pripada onome cemu si se ti u ime Allaha zavjetovala. "
Allah dz.s. kaze:
A Allah dobro zna sta je rodila - a zensko nije kao musko. (Alu'Imran, 36.)
Ona se zavjetovala ocekujuci musko dijete ali joj Allah podari djevojcicu koja je bolja od djecaka, kojeg je prizeljkivala. U ovom ajetu je velicanje Merjeme, a ne umanjivanje njezine vrijednosti kako to pojedini pokusavaju prikazati.

Nadjela sam joj ime Merjema, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog sejtana. (Alu 'Imran, 36.)
Allahov Poslanik s.a.w.s. kaze:
Svako novorodzence sejtan dotakne svojim prstom, osim Imranove kcerke Meyrem i njezinog sina Isaa.(AhmtdovMusned, hadis 7866.)
Njima se to nije dogodilo zato sto je dova Imranove zene bila kod Allaha primljena.
I Gospodar njezin primi je lijepo i ucini da uzraste lijepo. (Alu 'Imran, 37.)
Tako Merjema posta jedna od onih koji su sluzili Bejtul Makdisu. Obicaj je bio da se o svakom poklonjenom djetetu brine jedan od svestenika.Ovaj put su svi htjeli da se brinu o njoj te se zbog toga medusobno sukobise u misljenju. U takvim nesporazumima bi se dovama obracali Allahu, ifé, i On bi ih na razne nacine upucivao na ono sto je za njih ispravno.
Ovaj puta su se podijelili u misljenju, a Zekerijja a.s.je bio uporan u tome da se upravo on treba o njoj brinuti. Drugi se tome suprotstavise i predlozise da bace svoja pera u vodu i sacekaju Allahov znak kao presudu u ovom spornom pitanju. Na cijem peru bude znak taj ce se i btinuti o njoj. Pera su bila drvena i plovila su nizvodno, osim Zekerijjaovog pera koje je plutalo uzvodno. To je jos jedno od Allahovih cuda koje je spomenuto u Kur'ani-Kerimu:
To su nepoznate vijesti koje ti objavljujemo. Ti nisi bio medu njima kada su pera svoja od trske pobacali da bi vidjeli koji ce se od njih o Merjemi brinuti, i ti nisi bio medzu njima kad su se prepirali. (Alu 'Imran, 44.)
Spominjanje ove price u Kur'anu je u isto vrijeme i potvda Muhammedovog s.a.w.s. poslanstva jer se govori o necemu sto on zasigurno prije toga nije znao.
I da se o njoj brine Zekerijja. (Alu 'Imran, 37.)
Zekerijja se lijepo starao o njoj, rasla je u zdravom i lijepom ambijentu. Ranije nego ostale vrsnjakinje je postala djevojka. Kad je rodila Isaa, S^SI, imala je svega petnaest godina. Bila je pobozna, ucena, skromna i iskrena prema Allahu dz.s. Allah joj je dao keramete i ucinio je jednom od najboljih zena. Allah d.s. o njoj kaze:

Kad god bi joj Zekerijja u hram usao, kod nje bi hrane nasao.
(Alu 'Imran, 37.)
To se nije desilo samo jednom, nego se to ponavljalo svaki puta kad bi Zekerijja usao kod nje. Zimi bi kod nje nalazio Ijetno voce, a ljeti zimsko voce. Bilo je to vrijeme bez frizidera i zamzivaca. Cudio se i pitao je:

"Odakle ti ovo, o Merjema?" - on bi upitao, a ona bi odgovorila: "Od Allaha." (Alu 'Imran, 37.)
Allah dz.s. govoreci o Isaua.s., kaze:
A majka njegova je uvijek istinu govorila. (Al-Ma'ide, 75.)
Allah dz.s. o vrijednosti i velicini Merjeme kaze:
O Merjema, tebe je Allah odabrao i cistom stvorio, i boljom od svih zena na svijetu ucinio. (Alu 'Imran, 42.)
Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik - i prije njega su dolazili i odlazili poslanici - a majka njegova je uvijek istinu govorila.
(Al-Ma'ida, 75.)
Muhammed s.a.w.s. o njoj u hadisu kojeg biljeze Buharija, Muslim, Tir mizija, Nesaija i Ahmed kaze:
Najbolje zene na zemlji su bile Imranova kcerka Merjern i Huvejlidova kcerka Hadidza.
U mnogim hadisima se spominje vrijednost cetiri zene, o kojima nas Poslanik savs kaze:
Od svih zena svijeta najbolje su bile njih cetiri: Imranova kcerka Merjem, Huvejlidova kcerka Hadidzci, Muhammedova kcerka Fatima i faraonova zena Asija. (AhmedovMusned, hadis 11942.)
Mnogo toga upucuje da je najbolja od njih cetiri upravo Merjem, zatim Fatima, pa Hadidza, a onda Asija.
Kad je Zekerijja vidio Allahove pocasti prema toj djevojci i on sam pozelje dijete. Tada je imao stotinu godina a njegova supruga je bila godinu dana mlada od njega. Njegovu dovu Allah dz.s. spominje u vise sura:
Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema robu Njegovu Zekerijjau,
kad je on Gospodara svoga tiho zovnuo,
i rekao: "Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava osijedjela, a nikada nîsam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan ostao.
Bojim se rodaka svojih po krvi poslije mené, a zena mi je nerotkinja. " (Maryam, 2.-5.)
Zekerijja je bio naviknut da Allah primi svaku njegovu dovu. On je bio jedini poslanik u tom vremenu, a sa onima koji su ga trebali naslijediti nije bio zadovoljan jer je kod njih vidio ono sto mu se nikako nije svidalo. Bojao se da ce sa takvim svestenstvom Benu Israil ponovo skrenuti sa pravoga puta.
A zena mi je nerotkinja, zato mi pokloni od Sebe sina
da naslijedi mene i porodicu Jakubovu, i ucini, Gospodaru moj, dabudes s njim zadovoljan. (Maryam, 5.-6.)
Allah dz.s.primi njegovu dovu:
Odazvasmo i, izlijecivsi mu zenu, Jahjaa mu poklonismo. (Al-'Anbiya,90.)
Njegova zena je bila nerotkinja pa joj Allah dz.s. podari moc radanja. Ibnu Abbas kaze: "Nakon njegove dove zena mu, u devedeset devetoj godini, dobi menstruaciju. " U drugoj predaji se biljezi da je Ibnu Abbas komentkajuci ovaj ajet rekeo: "Bila je lose naravi, duga jezika pa je Allah iJê, promjenio i boljom je ucinio. " Dakle, Allah je nju i tjelesno i karakterno ucinio boljom nego sto je bila.
Meleki ga obradovase rijecima:
"O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest da ce ti se djecak roditi, ime ce mu Jahja biti, nikome prije njega to ime nismo htjeli dati."
(Maryam, 7.)

Nakon Davuda a.s. Benu Israil se udaljio od Allahovog puta, izgubio Tevrat, zaboravio mnoge ajete i propise Tevrata. Allah dz.s. htjede da obnove svoju vjeru te im posla poslanika po imenu Uzejr.
Allah dz.s. naredi Uzejru a.s. da ode u pusto i poruseno mjesto. On se zacudeno pitao: "Kako i kome cu biti poslanik u pustom mjestu?!


" Cekao je da vidi kako ce Svemoguci ozivjeti to mjesto. U tom njegovom pitanju nije bilo opiranja Allahovoj odredbi, bilo je to samo cudenje.
Allah dz.s. i njega usmrti i on mrtav bi stotinu godina.


Na ravnici rijeke Tigrisa (Irak) nalazi se mezar hazreti Huzejra a.s.Njegov mezar se nalazi u pokrajinu Amarah u siitskoj oblasti.

-Ili za onoga koji je prolazeci pored jednog do temelja porusenog grada, povikao: "Kako ce Allah oziviti ove sto su pomrli?" I Allah ucini te on umre i tako ostade stotinu godina, a onda ga ozivi.
(Al-Baqara, 259.)
Uzejrova dusa je uzeta za vrijeme njegovog sna, u nekim predajama se spominje kako je zaspao oslonuvsi noge na zid. Kad se probudio bio je u istom tom polozaju. Dosao mu je melek u Ijudskom obliku i pitao ga koliko je dugo spavao.

I zapita: "Koliko si ostao? " "Dan ili dio dana" - odgovori. "Ne" * rece On - "ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i pice svoje - nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga * da te ucinim dokazom Ijudima - a pogledaj i kosti * vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom oblazemo (Al-Baqara,259)
Pogledajmo Allahovu moc, hrana i voda se nisu nimalo promjenili. Uzejr se zacudi, kako je moguce da se magarac koji je danas bio ziv tako promjeni i kosti postane! Gledao je kako se kosti magarca pomjeraju i sklapaju u obliku magarca. Kosti, damari, krv, meso, koza i dlaka postaju zivi magarac. Kad to vidje, Uzejr rece:
I kad njemu bi jasno, on povika: "Ja znam da Allah svc moze!"(Al-Baqara,259.)
Pogleda u ozivljeno selo i upita ih:
-Znate li Uzejra?
-Znamo, rekose, umro je prije vise od stotinu godina.
-Ja sam Uzejr!

Naravno, ovi to ne prihvatise. Pocese ga provjeravati i ispitivati. Dovedose staricu koje je imala vise od sto dvadeset godina, za koju se kaze da mu je bila majka. Poce im opisivati Uzejra, pogledase u njega i vidjese na njemu sve te opise.
Nakon toga povjerovase u ono sto im je on govorio. Uzejr ih poce poducavati Tevratu i Ijudi se pocese iznova vracati ovoj vjeri, velicati i slusati ovog Allahovog poslanika. Slavili su ga i velicali toliko da su na kraju za njega rekli da je Allahov sin!
Jevreji govore: "Uzejr je - Allahov sin." (At-Tawba, 30.) Allah dz.s. ih kazni zbog tih njihovih rijeci.
Do dana danasnjeg zidovt ne odustaju od ove svoje zablude, Uzejra smatraju svetim potomkom i nazivaju ga Diban - Sveti Uzejr. To je sirk koji oni cine i zbog cega su prokleti.

Nakon pobjede nad Dzalutovom vojskom i nakon Talutove smrti, Davud posta poslanik i kralj Benu Israila. Jos od vremena Josu'a, cetiri stotine i sezdeset godina, poslanstvo i vlast nisu bili u rukama jednog covjeka iz naroda Benu Israil.
Davud je bio sin Ejsa'a, iz potomstva Jakubovog sina Jahode. Preko njega se vlast ponovo vratila Jahodinim potomcima. Historicari ga opisuju kao sto kaze Et-Taberi u svojoj historiji: Niska rasta, plavih ociju, slabe kose i cista srca.
Allah dz,s, je ojacao Davudovo kraljestvo, Benu Israil se nakon godina velikih nesporazuma i razdora ponovo ujedini. Allah mu podari mu'dzize i posla mu listove objave (suhufe) koje se zovu Zebur.
A Davudu smo dali Zebur. (An-Nisa, 163.)
Davud a,s, je bio lijepog glasa, mnoge predaje spominju kako nijednom covjeku nije dat Ijepsi glas od Davudovog. U sahih-hadisu kojeg biljezi imam Ahmed se kaze da je Resulullah s,a,w,s, cuo Ebu Musa el-Esarija kako uci Kur'an, glas mu je bio posebno lijep, Poslanik je neko vrijeme slusao melodicno ucenje Kur'ana, koje se ttazi prilikom ucenja, potom Resulullah s,a,w,s, rece:
O Ebu Musa, data ti je Davudova melodicnost glasa. (Buhari, hadis 4761 .)
U tome je Allah dz,s, dao znak Davudovog poslanstva Ijudima. Kad bi Davud a,s, ucio Zebur, brda bi za njim ponavljala njegove rijeci a ptice bi iznad njega u mjestu lebdjele i sa njim ponavljale tesbih, jer im je Allah dz,s, naredio:
O brda, ponavljajte zajedno s njim hvalu, i vi ptice! (Saba, 10.)
U drugom ajetu se kaze:
I potcinismo planine i ptice da s Davudom Allaha hvale: to smo Mi bili kadri uciniti. (Al-Anbiya', 79.)
To je bila Davudova mudziza i ljudi su je jasno vidjeli. Allah dz,s, kaze:
Mi smo brda potcinili da zajedno s njim hvale Allaha prije nego sto Sunce zadze i poslije posta grane. (Sad, 18.)
A i ptice okupljene ' svi su oni zbog njegova hvaljenja hvalu ponavljali. (Sad, 19.)
Davudova mu'dziza je bila gvozdze koje u njegovim rukama oblikovalo poput gline i voska. Od njeg je Davud a,s, nacinio pancir koji je bio nepoznat Ijudiina toga vremena. Ljudi su koristili pancir u obliku zeljeznih ploca koje su nosili na prsima, pleckama i lectima. Tak\i pancki su bili jako teski pa im Davud napravi pancir od malih zeljeznih halki koji je bio neuporedivo laksi od do tada poznatih. Ovi panciti kao i nacin njihovog pravljenja su spomenuti u Kur'anu:
.. i ucinili da mu mehko gvozde bude.
Pravi siroke pancire i cestito ih pleti! - i cinite dobro, jer Ja vidim sta radite vi. (Saba',10.-11.)
Allah dz,s, kaze:
I naucismo ga da izraduje pancire za vas da vas stîte u borbi s neprijateljem – pa zasto niste zahvalni? (Al-Anbiya1,80.)
Poslanici su dali veliki doprinos u unapredenju civilizacija, vidjet cemo Sulejmanovu ulogu u civilizacijskom napretku toga vremena. Obrada metala se jako razvila posebno u doba Davuda a,s, Allah ojaca Davudovo carstvo i ucini ga mocnim. O tome Allah dz,s, kaze:
I ucvrstili smo carstvo njegovo i dali mu vjerovjesnistvo i sposobnost da rasuduje. (Sad,20.)
Nakon podjeljenosti i rascjepkanosti Benu Israila, Allah im podari veliko, ujedinjeno i mocno carstvo kojim je uspjesno vladao Davud a,s,. Davud je pravedno sudio ljudima, neke njegove presude su spomenute u Kur'anu. Tako jednog dana dvojica Ijudi predzose preko zidina hrama u kojem je Davud a,s, cinio ibadet. Poznato je da je Davud dio dana provodio sudeci Ijudima, dio dana bi posvetio upravljanju carstvom, a noc bi provodio u ibadetu. Nocu nije dozvoljavao nikome da ga u ibadetu ometa. Jedne noci dvije osobe se usudise i preskocise zid dvorca. Davud se iznenadi kad ih ugleda. Postoji predaja koja kaze kako se radilo o dvojici meleka u Ijudskom obliku, ali ja nisam nasao da je ijedna od tih predaja vjerodostojna.
Allah dz,s, kaze:
A da li je do tebe doprla vijest o parnicarima kada su preko zida hrama presli,
kad su Davudu upali, pa se on njih uplasio. "Ne boj se" * rekli su "mi smo dvojica parnicara, jedan drugom smo nazao ucinili, pa nam po pravdi presudi; ne budi pristrasan, i na pravi put nas uputi."(Sad,21.-22.)
Pitao ih je: "Zasto niste dosli u toku dana?" "Zakasnili smo", rekli su. Pitao ih je o sporu, prvi od njih rece:
"Ovaj prijatelj moj ima devedeset i dévêt ovaca, a ja samo jednu, i on mi rece: 'Daj ti nju meni'! - i u prepirci me pobijedi." (S ad, 23.)
Mnoge predaje spominju kako se ovdje radilo o zenarna... to je pravi belaj koji se nalazi u knjigama tefsira, kako je navodno Davud imao devedeset dévêt zena, a jedan njegov vojskovoda je imao lijepu zenu koju je Davud zelio za sebe. Posto je bila udata, slao je njezinogmuza u brojne bitke a on bi se redovno vracao kao pobjednik, pa ga je na kraju ubio i zenu mu sebi uzeo. Rijeci koje se ne mogu kazati o najslabijim vjernicima, a kamoli o poslanicima. To je greska i belaj koji se moze naci u pojedinim knjigama tefsira.
Tacno je sljedece: Ovdje se zeljelo iskusati Davudovo sudenje Ijudima. Bilo je rijeci o ovcama, a ne o zenama. Za zenu se u arapskom jeziku nikada ne kaze ne'adze - ovca, niti se kaze bekare -krava, kao sto neki smutljivci kazu o Aisi r,a, To su neke od opasnosti prisutnih u tefsirima.
Ovaj drugi je rekao prvom: "Ja imam devedeset dévêt ovaca a ti samo jednu. Daj mi i ti svoju da je cuvam sa mojim ovcama. Nema pottebe da hodas za jednom ovcom, ja eu ti je cuvati. Vjerovao sam mu, sad on tvrdi kako ja kod njega nemam nista, ja nemam za to nikakav dokaz. Trazim pravednu presudu"!
Davud presudi:
"Ucinio ti je, doista, krivo!" - rece Davud - "time sto je trazio da tvoju ovcu doda ovcama svojim; mnogi ortaci ciné nepravdu jedni drugima." (Sad, 24.)
Mnogi ortaci ciné zulum jedan drugom. Ovdje je upozorenje ortacima da budu pravedni i da jedni drugima nepravdu ne ciné. Malo je onih koji nisu takvi.
Ne ciné jedino oni koji vjeruju i rade dobra djela; a takvih je malo. (Sad, 24.)
Davud a,s, pozuri u presudi a da drugu stranu u sporu nije ni saslusao. U jednoj predaji se spominje kako su ova dvojica odjednom nestala ispred Davuda a,s,. U drugoj predaji se kaze kako je drugi upozorio Davuda i zatrazio da i njega saslusa. Davud shvati kako je zulum ucinio drugoj strani, odniah se pokaja:
Davud se uvjeri da smo Mi bas njega na kusnju stavili, pa oprost od Gospodara svoga zamoli, pade licem na tle i pokaja se. (Sad, 24.)
Ovako postupaju dobri Allahovi robovi. Odmah nakon uvidzene greske se pokaju.
Allah dz,s, kaze:
I Mi smo mu to oprostili, i on je, doista, blizak nama i divno prebivaliste ga ceka. (Sad, 25.)
Allah ga upozori na njegovu gresku. U tom upozorenju je dokaz da se radilo o ovcama, a ne kao sto zidovi lazu na poslanika, optuzujuci ga za nekakvu zenu.
O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji ucinili, zato sudi Ijudima po pravdi i ne povodi se za strascu da te ne odvede s Allahova puta; one koji skrecu s Allahova puta ceka teska patnja na onome svijetu zato sto su zaboravljali na Dan u kome ce se racun polagati. (Sad, 26.)
Tako je vladao i sudio svome narodu, Allahu posebno drag rob, Davud a,s, U sahih-hadisu, kojeg biljezi Buharija iMuslim, se kaze:
Allahu najdrazi namaz Je Davudov namaz, a najdrazi post mît je Davudov post. Davud b ipola noci proveo u snu, trecinu bi noci klanjao nocni namaz pa bi se sestinu te noci spavao. Postio bi svaki drugi dan. (Buhari, hadis 1067.)
Allah dz,s, je pohvalio Davuda rijecima:
"Trudite se i budite zahvalni, o celjadi Davudova!" ' A malo je zahvalnïh medu robovima Mojîm. (Saba1,13.)
Da nas Allah ucini od Njemu zahvalnih robova.
Umro je Davud a,s, u stotoj godini zivota, njegova smrt je spomenuta u mnogim sahih-hadisima, koje smo spomenuli u kazivanju o Adernu a,s, kada je on ugledao svjetlo na Davudovom celu i od sebe mu dao jos cetrdeset godina koje su dodate na ranije odredenih sezdeset godina.
U sahih-hadisima se spominje kako je Davud a,s, bio jako ljubomoran na svoje zene koje su zivjele u zidinama, opasanim dvorcima kako se niko ne bi mogao njima pribliziti. Jednog dana zene ugledase covjeka u unuttasnjosti dvorca. Pitale su se:
-Ko je ovaj, Allaha nam, ako ga Davud vidi pogubit ce ga.
Davud sazna za tog covjeka, upita ga ko je on i kako je i zasto presao zabranjeni dio dvorca. Ovaj mu odgovori:
-Ja sam onaj za koga ne postoje zidine ni prepreke. Davud mu rece:
-Ti si Melek smrti, dodzi i uzmi mi dusu! Odmah se Davud pokorio Allahovoj odredbi.,Pokopao ga je Sulejman a,s, u Kudsu. Ovaj hadis biljezi imam Ahmed sa jakim senedom:

Allahov poslanik Davud je bio jako Ijubomoran. Kada bi napustio kucu, sva vrata bi zakljucao, tako da niko nije mogao uci kod njegovih zena dok se on ne vrati. Jednog danaje izasao i zakljucao vraîa, njegova supruga je, gledajuci kroz prozor u dvoriste, ugledala nepoziatog covjeka kako stoji na sredini avlije. Rece prisutnima: "Kako je mogao onaj covjek uci tamo kadsu sva vrata zakljucana, tako mi Allaha, osramotit cemo se pred Davudom. " Kada se Davud vrati, ugleda covjeka kako stoji na sred dvorista. "Ko si ti", - upita ga. "]a sam onaj koji se ne boji kraljeva i pred kojim se ne moze niko nedati", - odgovori on. Davud rece: "Ti si, tako mi Allaha, Melek smrti, pa dobro dosla Allahova odredbo". (AhmedovMusned, hadis 9063.)

Ilijas a,s, je bio Harunov potomak, o njemu Allah dz,s, kaze:
I Iljas je bio poslanik.
Kad on rece narodu svome: "Zar se ne bojite?
Sto se Balu klanjate, a najljepseg Stvoritelja ostavljate,
Allaha, Gospodara svoga i Gospodara vasih predaka drevnih?"
Oni ga lascem nazvase i zato ce, sigurno, u vatru svi oni biti baceni,
samo nece oni Allahovi robovi koji su Mu bili odani.
I sacuvasmo mu spomen u narastajima kasnijim: "Nek je u miru Iljas!"
Eto tako Mi nagradujemo one koji dobra djela ciné, a on je bio rob Nas, vjernik. (As-Saffat, 123.-132.)
Ulema ne sporninje nista vise o Ilijasu a,s, osim da je bio poslan narodu Bealebeka i da su ga oni u laz ugonili zbog cega se on od njih izgubio, po jednom rivajetu, a po drugom da je umro pozivajuci ih prije nego su mu povjerovali.
Pojedini Ijudi tvrde, i to cemo naci u pojedinim tefsirima i historijskim djelima, kako je Ilijas jos uvijek ziv. Isto kao sto neki tvrde da je Hidr ziv. Za to oni navode brojne predaje. To je njihova velika greska i zabluda!! Cudno je da pojedini ucenjaci tvrde kako su cetvorica poslanika zivi.Dvojica su, vele oni, na zemlji, a dvojica na nebesima. Na nebesima su zivi Idris i Isa, a na zemlji Ilijas i Hidr. To je golema i opasna greska!!! Svi poslanici, osim Isa a,s, su umrli i na zemlji nema nijednog zivog poslanika.
U sahih-hadisu kojeg biljezi Buharija i Muslim, se kaze da se Muhammed s,a,w,s, nakon klanjane jacije okrenuo Ijudima i rekao:
Jeste li vidjeli ovu vecarasnju noc! Nakon stotinu godina ni jedan danamji stanovnik zemlje na njoj nece biti ziv. (Ahmedov Musned, hadis 5360.)
Ovo je dokaz da niko ko je zivio u doba Muhammeda s,a,w,s, nije zivio duze od stotinu godina, pa tako ni ti navodi o "zivim" poslanicima nisu tacni.

Jedno od najznacajnijih kazivanja spomenutih u Kur'anu je kazivanje o Allahovom poslaniku Musau a.s. jednom od odabrahih Ulul-Azm poslanika.
To kazivanje je spomenuto na sedamdeset tri mjesta u Kur'anu! Potesko je dogadaje vezane za Musa a.s hronoloski poredati jer su oni koji su pisali o Musau a.s. grijesili bas u tom historijskom slijedu desavanja. Oni koji su donekle uspjeli poredati dogadaje onako kako su se i dogadali, nerijetko bi izlazili iz okvira tacnosti informacija koje donose navodeci brojne neistine i israilijate. Precistiti ova kazivanja je nuznost kako bi se drzali onoga sto je Allah dz.s. kazao o ovom velikanu medu poslanicima i onoga sto je konacno i istina.
Nastojao sam ova kazivanja povezati sa Kur'anom zato sto je on istina kojem neistina nikada nece nauditi. Vezivanje za Kur'an ima jos jedan cilj a to je da ne napustamo Kur'an, da ga ucimo i u njegovom okrilju svakodnevno zivimo. Istinski zivjeti sa Kur'anom ne znaci brzo ga i mnogo citati. Ne, nego da sve to bude kroz studiozno razmisljanje o njegovim porukama. Ako budes samo citao bez razumijevanja, kako ces moci o njemu razmisljati?
Nastojao sam kazivanja, posebno ovo o Musau a.s. vezati za Kur'an kako bi preko njih bolje razumjeli sam Kur'an.
Allah dz.s. kaze:

Ta Sin Mim.
Ovo su ajeti Knjige jasne!
Mi cemo ti kazati neke vijesti o Musau i faraonu, onako kako je bilo, i to za one Ijude koji vjeruju. (Al-Qasas, 1.-3.)

U ajetima o Musau je opomena i savjet vjernicima i opomena i prijetnja onima koji odstupaju od Allahovih normi dunjaluckog zivota.
Musa a.s.je plemeniti i iskreni Allahov poslanik, onaj koji je Kelifnullah - direktno i bez posrednika govorio sa Allahom dz.s.O njemu Allah dz.s. kaze:

I spomeni u Knjizi Musaa! On je bio iskren i bio je poslanik, vjerovjesnik. (Maryam, 51.)

On je Musa sin Imrana sin Lavija sin Jakuba sin Ibraliima a.s. Izmedu njega i Jakuba nije prosao veliki vremenski period.
Bio je, kao sto o njemu Muhammed s.a.w.s. kaze u hadisu o Mir'adzu:
Musa je bio crne puti i ogromnog tïjela. Kaze se da je bio snage desetorice Ijudi. Imao je govornu mahanu, zamuckivao bi, zastajkivao i tesko govorio.
Faraon je rekao:

I zar nisam ja bolji od ovog bijednika koji jedva umije govoriti?(Az-Zuhruf, 52.)

Ta mahana mu nije bila smetnja da bude jedan od najvrjednijih poslatiika. U drugom ajetu je trazio pomoc da ga Allah u njegovoj plemenitoj misiji potpomogne Harunovom rjecitoscu:

A moj brat Harun je rjecitiji od mené. (Al-Qasas, 34.)

Benu Istail, za koje smo rekli da su potomci Jakuba a.s. napustise Palestinu u vrijeme Jusufa a.s. i godina gladi. Hisioricari kazu da je broj onih koji su doselili u Egipat bio svega osamdeset sest osoba. Njihov broj se brzo povecavao. Kada ih je Musa izbavio iz Egipta bilo ih je sest stotina hiljada!
Sve to je bilo nakon Jusufa a.s. Kralj koji je vladao Egiptom u doba Jusufa a.s. je bio faraon, a rijec faraon je ime za titulu, kao car, kralj, nedzasija i slicno. Svako ko je vladao Egiptom zvao se faraon. Faraon Jusufovog vremena se zvao Ryjan ibnul-Velid. On je upravljanje zemlje prepustio Jusufu svjestan kako Jusuf a.s. nije niegove vjere, ali je postovao njegovu mudrost i znanje, zato sto je spasio zemlju sigurne propasti. Benu Israil u vrijeme Jusufa a.s. su zivjeli zivotom kraljeva.
Nakon Rejjanove smrti vlast naslijedi Kabus ibn Mus'ab. Bio je nevjernik i tiranin, naudio je zestoko Benu Israilu. Njega nakon njegove smrti naslijedi brat mu, Velid ibnu Mus'ab, a supruga mu je bila Asija bintu Muzahim, o kojoj Resulullah s.a.w.s. kaze:
M.nogoje muskaraca koji su upotpunili svoj iman, a od zena su takve bile samo njih cetiri..,.Asija, zena faraonova. (Medzmeuz-zevaid, 9/218.)
Asija je bila vjernica ali je faraon pozelje silom sebi kao robinju uzeti. Njezin otac to odbi pravdajuci se kako je ona jos mlada za braka.
-Nije, - rece faraon.
-Onda daj njezin mehr i za zenu je sebi uzmi. Otac joj rece za udaju, a ona upita:
-Kako da se udam za nevjernika?
-Ako neces unistit ce i tebe i cijelu tvoju porodicu.
Zbog svoje porodice Asija prihvati brak, odbijajuci da bude robinja. Zivjela je sa njim, ali ga je mrzila. Bila je vjernica, ali tako se udala za tog nevjernika.
Ovaj faraon je bio silnik i tiranin do te mjere da je ucinio nesto sto nije niko i nikada prije njega. Sam je sebe bogom proglasio! Neuzu billah! Svojim podanicima je govorio:

Ja ne znam da vi imate drugog boga osim mené. (Al-Qasas, 38.)
"Ja sam gospodar vas najveci!" ' on je rekao. (An-Nazi1 at, 24.)

O njemu Gospodar svjetova kaze:

Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke bio izdijelio; jedne je tlacio, musku im djecu klao, a zensku u zivotu ostavljao. Doista, je smutljivac bio. (Al-Qasas, 4.)

Podijeliljude na kaste, najslabija od njih subiliBenu Israil. Ponizio ih je i izdao naredbu da oni koji su kao kraljevi zivjeli njihovo toblje postanu. Svaki pripadnik Benu Israila je kao rob radio za faraonov narod. Njihove zene su bile robinje, od njih su za sebe uzimali one koje su im se svidale. Ovo nije bila samo povlastica za faraona nego i za sve pripadnike najjaceg sloja drustva, egipatskih Kopta.
Benu Israil su bili u iscekivanju izbavljenja iz stanja u kojem su se nasli Imali su radosnu vijest u koju su se pouzdali, a koja je govorila da ce doci djecak iz faraonove kuce koji ce vas izbaviti. Neki kazu da je ta radosna vijest dosla putem sna kojeg je faraon usnio. Vidio je vatru koja dolazi iz Bejtul-Makdisa (Jerusalema) koja spaljuje sve domove Egipta, osim kuca Benu Israila. Faraon je pitao vjerske vode svoga naroda o znacenju ovog sna. Oni mu rekose:
-Rodit ce se u Benu Israilu djecak koji ce biti tvoja propast. Poboja se faraon i izda tesku naredbu:
-Ubijajte svu musku djecu koja se rodi u Benu Israilu.
Harun a.s. je vec bio roden kada je faraon izdao ovu zapovjest, a Musaova majka je u svojoj utrobi nosila Musaa a.s. Faraon je vojnicima govorio:
-Sacekajte trudnice dok ne rode. Ako na svijet donesu kceri, ostavite ih, a ako budu sinovi sveihpobijte.Bio je to pokolj medu narodom Benu Israila. Pocese pratiti svaku trudnicu, babicama zaprijetise:
-Obavijestite nas o svakoj trudnici, ona koja sakrije novorodence bit cepogubljena.
Musaova majka je u vtijeme izdavanja te strasne naredbe bila u prvim mjesecima trudnoce. Svoju trudnocu je vjesto sakrila sve do porodajnih bolova. Rodi, a da niko to ne primjeti, osim njezine najblize porodice. Kad rodi poboja se za sebe i svoje novorodence. Uspjela je sakriti tudnocu, ali kako ce sad sakriti dijete?!
Allah, aie, je usmjeri sta da uradi. Nije joj bila objavljena objava kao sto pojedini tvrde, radi se samo o nadahnucu - ilhanm koje se sastojalo u sljedecem:

I Mi nadahnusmo Musaovu majku: Doji ga, a kad se uplasis za njegov zivot, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi cemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom uciniti.(5l-Qasas,7).

El-Asmei' je cuo djevojku koja je recititrala nekoliko stihova, rece joj:
-Svaka cast, kakva rjecitost! Ona mu odgovori:
-Nema rjecitosti nakon Allahovih rijeci: "I mi nadahnusmo Musaovu majku.... " u njima su dvije obavijesti, dvije naredbe i dvije radosne vijesti. U jednoj recenici je, obavijest kako ce postupiti: "Neka bude kod tebe dok ne postane opasno, tada ga baci u rijeku. " Naredbe: "Ne boj se i ne tuguj. " Radosne vijesti: "Vratit cemo ti ga i bit ce poslanik. "
Poce masovna potraga za novorodenom muskom djecom. Musaova majka se poboja za sebe i bebu, stavi ga u mali drveni sanduk i spusti u rijeku Nil. Kcerki naredi da prati sta ce se dogoditi sa sandukom.

I ona rece sestri njegovoj: "Idi za njim! " I ona ga ugleda izdaleka, a oni nisu bili nista primijetili.(Al-Qasas, 11.)

Putovao je tako mali Musa sve dok se ne zaustavi pod zidinama faraonovog dvorca:

I nadose ga faraonovi Ijudi, da im postane dusmanin i jad; - zaista su faraon i Haman i vojske njihove uvijek grijesiii. (Al-Qasas, 8.)

Ko je pokrenuo i vodio taj sanduk sa Musaom, ko ga je spasio? Allah dz.s.
Faraonova zena je znala da je Musa iz naroda Benu Israil, nije tacno ono sto se spominje u pojedinim israilijatima da je Asija sakrila od faraona cinjenicu da je Musa iz naroda Benu Israil. Svi su znali da on ne pripada njihovom narodu. Asija je bila nerotkinja, ceznula je za djecakom, zeljela ga je sebi uzeti, rece:

I zena faraonova rece: "On ce biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga, mozda ce nam od koristi biti, a mozemo ga i posiniti." A oni nista ne predosjetise. (Al-Qasas, 9.)

Oni nisu osjecali da se sve ovo odvija po Allahovom planu. Faraon joj rece:
-Radost tebi, ali ne i meni.
Ja ne zelim nekoga iz Benu Israila odgajati u svojoj kuci, ali ako ti tako hoces, neka tako i bude.
Muhammed s.a.w.s. kaze:
Dajerekao: "Radost ï meni, " ne bi ga zadesila kazna. I tako i bi, Musa je bio njezina radost ali ne i njegova.
Srce Musove majke posta prazno, sve sto je zeljela je bio samo Musa a.s. Takvo je majcino srce, zato je nas Poslanik s.a.w.s. rekao:Majka,pamajka,pamajka,pa onda otac. (Muslim, hadis 2548.)
Mi muskarci ne poznajemo sarnilost i Ijubav koju majka nosi u srcu prema svome djetetu. Jedino za sta je bilo mjesta u srcu Musaove majke je bio Musa a.s. porodica, ni drustvo, ni dunjaluk, nista nije moglo nadomjestiti nedostatak Musaov.

Umalo ga ne prokaza, da Mi srce njezino nismo ucvrstili i vjernicomjeucinili. (Al-Qasas, 10.)

Zamalo je pocela ulicama dozivati: "Sine moj", i tako odati tajnu, da joj Allah srce ne ucvrstii saburomga neispuni.
Kako ga je Allah dz.s. vratio majci?
Kad su ga uzeli sebi na dvor, dojence poce plakati trazeci hranu. Dovodili su mu doilje, ali ih on sve redom odbi. Bojeci se za njegov zivot iznesose ga na ulicu trazeci zenu koju ce prihvatiti kao svoju majku. Allah dz.s. kaze:

A Mi smo mu vec bili zabranili doilje, pa ona rece: "Hocete li da vam pokazem porodicu koja ce vam se o njemu brinuti i koja ce mu dobro zeljeti? " (Al-Qasas, 11.)

Ko je tome poducio malog Musaa? Allah! Njegov plan je cudan ljudima.
Musaova sestra im rece:
-Ta zena je iz siromasne kuce, pristat ce kad sazna da se radi o faraonovom posinku, ona je prijatna mirisa, nije se desilo da je njezino mlijeko ijedno dijete odbilo.
Pristadose, odose do nje trazeci tu uslugu pa i ona pristade. Asija posla po nju trazeci da sa njima na dvorcu stanuje. Musaova majka odbitaj zahtjevrijecima:
-Ja imam muza i djecu, ne mogu kucu samu ostaviti. Tako su joj Musaa svakodnevno donosili, bogato je nagradujuci za dojenje "njihovog" djeteta.
Allah dz.s. kaze:

I vratismo ga majci njegovoj da se raduje i da ne tuguje, i da se uvjeri da je Allahovo obecanje istinito; ali vecina njih ne zna.(Al-Qasas,13.)

Musa je tako rastao na dvoru faraonovom. U svojoj osamnaestoj godini je vec bio znan i ucen mladic. O tom periodu Allah dz.s. kaze:

I kad se on opasa snagom i stasa, dadosmo mu mudrost i znanje; tako Mi nagradujemo one koji dobra djela ciné. (Al-Qasas, 14.)

Pojedini komentatori grijese u razumijevanju ovog ajeta kada kazu kako je Musa vec tada postao poslanik. Nije, bio je vjernik, u vjeri Benu Israila, znao je da je on jedan od Benu Israila, a i Ijudima je to bilo poznato.
Jednog dana je Musa setao ulicama u vrijeme koje je bilo neuobicajeno za setnje. Neki kazu da je to bilo podnevsko vrijeme, a drugi da je to bilo no nocu.
I on ude u grad neopazen od stanovnika njegovih i u njemu zatece dvojicu Ijudi kako se tuku, jedan je pripadao njegovu, a drugi neprijateljskom narodu, pa ga zovnu u pomoc onaj iz njegova naroda protiv onog iz neprijateljskog naroda, i Musa ga udari sakom i usmrti. (Al-Qasas, 15.)
Israelcanin pozva Musaa da mu pomogne u borbi protiv Egipcanina. Musaa obuze srdzba, kako Egipcanin udara slabog Israelcanina pred njegovim ocima. Nasrnu na Egipcanina, samo jednom ga sakom udari i to bi dovoljno da ubije onog Egipcanina. Nije Musa htio nikoga ubiti, zelio je samo zastiti svoga sunarodnjaka i nije bio svjestan snage koju mu je Allah podario. Musa se zacudi, pitao se kako se to moglo dogoditi, nije to ono sto je on htio, rece:

"Ovo je sejtanov posao!" - uzviknu * "on je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu dovodi!"
"Gospodaru moj" - rece onda - "ja sam sam sebi zlo nanio, oprosti mi!" I On mu oprosti. On, uistinu, prasta i On je Milostiv." (Al-Qasas, 15.- 16.)

Sejtan me navede na ovaj ruzni cin. Musa je znao za sejtana, za njegove spletke i da je on covjeku jasni neprijatelj. Musa tada nije bio poslanik, ali nije bio ni nevjernik, znao je za Allaha. Pokaja se za nesvjesno ucinjen grijeh ubistva, rece:

"Gospodaru moj" - rece ' "tako mi biagodati koju si mi ukazao, vise nikada nevjernicima necu bitî od pomoci!" (Al-Qasas, 17.)

Musa osjeti da mu je Allah oprostîo i obeca da nikada vise nece pomoci zulumcara. Bojao se da ce ga pogubiti, jer je on ubio jednog od Egipcana. Sutradan je izasao da sazna sta se carsijom o ubistvu prica, kad tamo, subhanallah, isti prizor kao onaj od jucer: Onaj isti Israelcanin se ponovo tuce sa jednim od Egipcana.

I Musa u gradu osvanu prestrasen, ocekujuci sta ce biti, kad ga onaj isti od jucer pozva ponovo u pomoc, "Ti si, zbilja, u pravoj zabludi!" - rece mu Musa,
i kad htjede scepati zajednickog im neprijatelja, rece mu onaj: "O Musa, zar ces ubiti i mené kao sto si jucer ubio covjeka? Ti hoces danazemlji silu provodis, anezelis damiris." (Al-Qasas, 18. -19).

Musa mu ovaj put odbi pomoc, i tako se otkti pocinitelj tog ubistva. Musa se sakri, dodze mu jedan od faraonovih rodaka koji ga je neobicno mnogo volio i rece:

I jedan covjek s kraja grada dotrca: "O Musa, - rece, glavesine se dogovaraju da te ubiju; zato bjezi, ja sam ti zbilja iskren savjetnik." (Al-Qasas, 20.)

Brzo napusti Egipat, prije nego te uhapse! Faraon nikada nije ni volio Musaa, a i prvaci tog naroda su ga mrzili zbog cinjenice da je Israelcanin. Ovo je svima njima bila prava prilika da ga se rijese.

I Musa izide iz grada, ustrasen, iscekujuci sta ce se desiti. "Gospodaru moj, - rece - spasi me naroda koji ne vjeruje!"(Al-Qasas,21.)

Cijeli Egipat ga je trazio. Gdje da pobjegne? Zamoli Gospodara da ga spasi. Allah mu primi dovu i uputi ga prerna pustinji. Musa se nade u pustinji sam, bez hrarte, vode, bez jahalice, ne zna puta, ne zna cak ni gdje da ide! Presao je put od rijeke Nil do Palestine pjesice, u strahu i bos. Iduci pustinjom se liscein hranio. Stize u Medjen, Suajbov grad. Suajb a.s. je tada bio u dubokoj starosti. Ovo je bilo nakori unistenja Suajbovog nafoda Asbabul-Tijke.

A kad stize do vode medjenske, zatece oko nje mnoge Ijude kako napajaju stoku, a malo podalje od njih ugleda dvije zene koje su je od vode odbijale. "Sta vi radite?" - upita on. "Mi ne napajamo dok cobani ne odu" - odgovorise one * "a otac nam je veoma star."(Al-Qasas,23.)

Pojilista za stoku Medjena su bila izvan grada Medjena. Cobani su gonili stoku tamo napojiti. Musa ugleda veliku guzvu oko pojilista. Zacudi se dvjerna zenama koje udaîjavaju svoje ovce od pojilista. Objasnise mu kako su one nejacke da se guraju sa ostalim cobanima, a nema ko drugi jer im je otac oronuJi starac. Musa se umijesa i napoji im stoku. Potom se vrati pod hlad drveta i zamoli Gospodara svjetova:

Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!(Al-Qasas,24.)

Potreban sam tvoje milosti. Ibnu-Abbas prenosi da je Musa dosao u Medjen sa poderanim tabanima od bosonogog pjesacenja, od gladi mu se stomak gotovo za leda zalijepio. Glad i patnja velika, ali i dostojanstvo, nije mogao sebi dozvoliti da od bilo koga sta zatrazi.
Jedna od Suajbovih kceri je cula Musaovu dovu, htjede ga nagraditi za pomoc vidjevsi da je siromasan, a ponosan.

I jedna od njih dvije dode mu, poslije, iduci stidljivo i rece: "Otac moj te zove da te nagradi zato sto si nam stoku napojio!"(Al-Qasas,25.)

Ovo je moral muslimanke. Sud, posebno kada sa muskarcem razgovara, a ne kao sto je to danas obicaj zavodljivog hoda i vike sa muskarcima.
Krenu Musa sa njom ka Suajbu. Isao je ispred nje, od stida mu nije rijecima kazivala put nego bi samo prutem naisaretila pravac u kojem trebaju ici. Usporedimo to sa izgubljenim stidom kcerki danasnjih muslimana, Allah ih uputio. Odgoj i stid su potreba svake muslimanke, slijedeci tako primjer kceri i supruga Allahovih poslanika. Ova zena ce postati Musaova supruga.

I kad mu on dodze i kaza mu sta je dozivio, on rece: Ne strahuj, spasio si se naroda koji ne vjeruje!'
"O oce moj", - rece jedna od njih - "uzmi ga u najam, najbolje da unajmis snazna i pouzdana." (Al-Qasas, 25. -26.)

Kada hoces nekoga unajmiti za odreden posao, najbolje je to uciniti sa osobom koja posjeduje dva svojstva: snagu i povjerljivost. Suajb je isto tako bio siromasan. Htio je udati kcer za Musaa, ali i Musa je dosao bez igdje ista, nema za mehra, Suajb predlozi:

"Ja zelim da te ozenim jednom od ove dvije kceri moje" - rece on ' "ali trebas me osam godina sluziti; a ako deset napunis, bit ce dobra volja tvoja." (Al-Qasas, 27.)

Pitali su Muhammeda s.a.w.s. :
-Koliko godina je Musa sluzio Suajba? Poslanik rece:
-Onoliko koliko je bilo duze i bolje. (Hakimov El-Mustadrek ales-sahihajni, hadis 3531.)
Nakon deset godina situacija se u Egiptu smitila. Musa osjeti kako je moguce vratiti se tamo i posjetiti rnajku, bracu i sestre. Allah dz.s. kaze:

I kad Musa ispuni ugovoreni rok i krenu sa celjadi svojom.
(Al-Qasas, 29.)

Sada pocinje Musaov put povtatka u Egipat. Iduci prema Egiptu Musa zaluta u pustinji. Noc je bila hladna. Bezuspjesno je pokusavao upaliti vatru i naci bilo sta sto bi ga uputilo izlazu. Allah dz.s. o tome kaze:

Kada je vatru ugledao pa celjadi svojoj rekao: "Ostanite vi tu, ja sam vatru vidio, mozda eu vam nekakvu glavnju donijeti ili eu pored vatre naci nekoga ko ce mi put pokazati." (Ta-Ha, 10.)

Trebala mu je vatra, ali Allahov plan je bio da se izgubi, da mu treba vatra i da mu je hladno. Kako bi mu dao poslanstvo.
U drugom ajetu se kaze kako je mislio:

Mozda cu vam od nje kakvu vijest donijeti. (Al-Qasas, 29.)

Dode do vatre, kad tamo ugleda jedan od najimpresivnïjïh prizora opisanih u Kur'anu. Nije to bila vatra, bila je to svjetlost. Nur je izbijao iz velikog drveta. Zacudi se Musa, kakvo je to svijetlo drvo. Kad se jako priblizi njemu, zacu bozanski zov u najvelicanstvenijern razgovotu covjeka sa Gospodarom Ijudi. Nista se ne moze sa ovim usporediti, osim razgovora na Mi'radzu.

A kad do nje dode, neko ga zovnu: "O Musa!" (Ta-Ha, 11.)

Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj zato obucu svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj dolini Tuva.
Tebe sam izabrao, zato ono sto ti se objavljuje slusaj!
Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mené, nema; zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj - da bih ti uvijek na umu bio!
Cas ozivljenja ce sigurno doci - od svakog ga tajim - kad ce svaki covjek prema trudu svome nagraden ili kaznjen biti.
I neka te zato nikako ne odvrati od vjerovanja u nj onaj koji u njega ne vjeruje i koji slijedi strast svoju, pa da budes izgubljen.
(Ta-Ha, 11. -15.)

Isti ovaj dogadaj je opisan u drugim ajetima u kojima Allah, Je, kaze:

A kad dode do vatre, neko ga zovnu s desne strane doline, iz stabla, u blagoslovljenom kraju: "O musa, Ja sam Allah, gospodar svjetova!" (Al-Qasas, 30.)

Allah mu rece o Sebi, Svojoj moci, potom ga upita:

A sta ti je to u desnoj ruci, o Musa? (Ta-Ha, 17.)

Allah je znao sta je u ruci ali mu je zelio pokazati kako Allahovu moc nista ne ogranicava.

"Ovo je moj stap" - odgovori on - "kojim se postapam i kojim lisce ovcama svojim skidam, a sluzi mi i za druge potrebe."
"Baci ga, o Musa!" - rece On.
I on ga baci, kad on - zrnija koja mili. (Ta-Ha, 1 8. -20.)

U drugom ajetu Allah dz.s. kaze:

"Baci stap svoj!" I kad vidje da se poput hitre zmije krece, on uzmace i ne vrati se. "O Musa, pridl i ne boj se, sigurno ti se nikakvo zlo dogoditi nece!" (Al-Qasas, 31.)

U sljedecem ajetu mu naredi:

"Uzmi je i ne boj se"' rece On ' "Mi cemo je vratiti u ono sto je bilaprije." (Ta-Ha, 21)

Musa se prepao velike zmije. I stap se povrati u ono sto je bio prije. I ne samo to, nego:

I uvuci ruku pod pazuho svoje, ruka ce se pojaviti bijela, ali ne bolesna; i eto - znamenje drugo. (Ta-Ha, 22.)

Isto je znacenje i u ajetu:

Uvuci svoju ruku u njedra svoja, pojavit ce se bijela, a bez mahane, i priberi se tako od straha! To su dva dokaza od Gospodara tvoga faraonu i glavesinama njegovim; oni su, zaista, narod raskalaseni. (Al-Qasas, 32.)

Kada izvadi ruku ona poput sunca zasja. Nije bilo rijec ni o kakvoj bolesti. Stavi ruku pod pazuh prestane svjetlost, izvadi je svjetlost se ponovo pojavi. To je bio ocit bozanski znak Ijudima.
Stap i ruka su bili moborivi do kazi faraonu i njegovoj sviti u istinitosti onoga cemu je pozivao Musa a.s..
Allah dz.s. mu rece:

"Da ti pokazemo neka od Nasih velikih cuda.
Idi faraonu jer je u zlu svaku mjeru prevrsio!"
"Gospodaru moj," - rece Musa - "ucini prostranim prsa moja i olaksaj zadatak moj;
odrijesi uzao sa jezika moga da bi razumjeli govor moj." (Ta-Ha, 23. -28.)

Gospodaru, kako eu ih pozivati kad ovako tesko govorim. Subhanallah, Musa je nakon ove dove kad bi govorio, mucao - a kada bi faraona i njegov narod pozivao u islam, govorio poput najrjecitijeg govornika.
Zatim se zauzeo, sefa'at ucinio, za koji majka vjernika, Aisa r.a. kaze da najveci sefa'at u historiji covjecanstva kada se Musa zauzeo za svoga brata trazeci od Allaha da i njega ucini poslanikom. I tako, Musaovim sefa'atom, Harun posta jedan od Allahovih poslanika.

"I podaj mi za pomocnika iz porodice moje Haruna, brata mog;osnazi me njime i ucini drugom u zadatku morne,da bismo Te mnogo hvalili i da bismo Te mnogo spominjali,Ti, uistinu, znas za nas.""Udovoljeno je molbi tvojoj, o Musa!" - rece On. (Ta-Ha, 29. -36.)

Allah dz.s.o istom ovom dogadaju kaze:

"Gospodaru moj," - rece - "ja sam ubio jednog njihovog covjeka, pa se bojim da i oni mené ne ubiju. . .A moj brat Harun je rjecitiji od mené, pa posalji sa mnom i njega kao pomocnika da potvrduje rijeci moje, jer se bojim da me ne nazovu lascem."
"Pomoci cemo te bratom tvojim" - rece On - "i obojici cemo vlast dati, pa vam se oni riece usuditi prici; s Nasim znamenjima, vas dvojica i oni koji vas budu slijedili, postât cete pobjednici." (Al-Qasas,33.-35.)

Ode Musa a.s. do faraona, prije susteta sa njim posjeti majku, bracu i sestre. Zajedno sa Harunom dode pred faraona. Pokuca na vrata ali ga faraonovi cuvari. otjerase. Obicaj je bio da kod faraona ne moze uci, osim prvaci naroda.
-Ja sam izaslanik, - rece Musa, 801
Obicaj toga vremena je bio da dolaze izaslanici kraljeva i njih bi pustali do vladara. Tako Musa dode do faraona i on ga prepozna. Velicanstven susret spomenut na nekoliko mjesta u Kur'anu, spomenut cemo samo neke od tin ajeta:

"Nece!" ' rece On. "Idite obojica sa dokazima Nasim, Mi cemo s vamabiti i slusati.
Otidite faraonu i recite: 'Mi smo poslanici Gospodara svjetova, dopusti da sinovi Jsrailovi podu s nama!'" (As-Su' ara', 15. -17.)

Koja je zadaca sa kojom su njih dvojica poslani faraonu? Njihov cilj nisu bili Egipcani, nego se njihova osnovna zadaca sastojala u izbavljenju Benu Israila iz ponizenja i ropstva u kojem su se nasli. Faraon ga prepozna i upita :

"Zar te medu nama nismo odgojili dok si dijete bio i zar medu nama tolike godine zivota svoga nisi proveo?" ' rece faraon -"i uradio si nedjelo koje si uradio i jos si nezahvalnik?" "Ja sam onda ono uradio nehotice" - rece -
"a od vas sam pobjegao zato sto sam se vas bojao, pa mi je Gospodar moj mudrost darovao i poslanikom me ucinio.
A dobrocinstvo koje mi prebacujes - da nije to sto si sinove Israilove robljem ucinio? " (As-Su'ara', 18.-22.)

-Zar si zaboravio svo dobrocinstvo koje sam prema tebi ucinio, pitao je faraon.
-A tvoje dobrocinstvo, nije li ono plod mog pokusaja da se spasim tvoje kame?! I to sto si mené i moj narod robljem ucinio, na to dobrocinstvo timislisl?
Ovaj razgovor je vrhunac moci jednog dijaloga sa jednim silnikom kakav je bio faraon Egipta. Faraon ga upita:

"A ko je Gospodar svjetova?" - upita faraon.
"Gospodar nebesa i Zemlje i onoga sto je izmedu njih, ako vjerujete" - odgovori on.
"Cujete li?" ' rece onima oko sebe faraon. (As-Su'ara,23.-25.)

"Gospodar vas i Gospodar vasih davnih predaka" - rece Musa. "Poslanik koji vam je poslan, uistinu, je lud" - rece faraon.
"Gospodar istoka i zapada i onoga sto je izmedu njih, ako pameti imate" - rece Musa. (As-Su'ara, 26.-28.)

Musa poce spominjati stvari koje ne moze uraditi faraon. Faraon je govorio:
-Ja sam bog.
Musa mu ovdje spominje nebesa, zemlju i prostransta izmedu njih, istok i zapad. Faraon poce osjecati opasnost ovog dijaloga, nemajuci protuargumenta, rece:

A faraon rece: "Ako budes kao boga nekog drugog osim mené priznavao, sigurno eu te u tamnicu baciti!" (As-Su' ara', 29.)

Ovo je primjer reagovanja svih tiranina, nevedes mu dokaz, dokazes da je u krivu a oni odgovore zatvorima, terorom, represijom i ubistvima! Danas se tako postupa sa muslimanima u mnogim muslimanskim zemljama, Allah ih ocistio od takvih zalima. Dode daija i poziva dobru, odgovori mu se zatvorom, prijetnjama i otpustanjem sa posla. Princip tiranina je faraonski princip. Musa ga upita:

"Zar i onda kad ti budem ocigledan dokaz donio?" - upita on.
"Pa daj ga, ako istinu govoris!" - rece faraon. (As-Su ara', 30. -31 .)

Sve je bilo spremno da mu Musa prezentuje mu'dzize sa kojima ga je Allah poslao. Faraon zatrazi da mu se pokazu cuda sa kojima je Musa poslan.

I Musa baci stap svoj, kad on - zmija prava,
a onda izvadi ruku iz njedara, kad ona, onima koji su gledali -bijela. (As-Su'ara',32.-33.)

Dakle, pokaza mu dva velika cuda od kojih faraon i njegova svita ostase zateceni. Faraon brzo dode sebi, bojeci se da ce izgubiti lojalnost onih oko sebe, rece:

"Zar si dosao da nas pomocu vradzbine svoje iz zemlje nase izvedes, o Musa?" - upitao je.
"I mi cemo tebi vradzbinu slicnu ovoj doista pripremiti! Zakazi nam rociste koga cemo se i mi i ti pridrzavati, onako kako odgovara i nama i tebi!" (Ta-Ha, 57-58.)

Dosao si nam sa sihrom, mi znamo da je to magija, pa ova zemlja je ptepuna sihirbaza! Ti stvarno mislis izbaviti Benu Israil madionicarskim trikovima?! Ti si madionicar i mi imamo svoje madionicare. Reci kada hoces da sakupimo sve Ijude pa da vidimo ko ce pobijediti. Upravo to je bilo ono sto je Musa prizeljkivao: Priliku da u islam pozove sve Ijude. Musa a.s. rece:

"Neka rociste bude za praznik" ' rece Musa - "i nek se narod izjutra sakupi." (Ta-Ha, 59.)

Potom ih Musa upozori govoreci im:

"Tesko vama!" - rece im Musa. "Ne iznosite lazi o Allahu, pa da vas On kaznom unisti; a, sigurno, nece uspjeti onaj koji lazi iznosi!" (Ta-Ha, 61.)

Sa ovim rijecima nas Allah vodi susretu Musaa a.s. sa sihirbazima. Faraon je doveo cetrdeset najboljih sihirbaza koje je jos kao djecu prisilio da uce magiju kod najvecih poznavalaca sihira. Oni odrastose u tome i postase najveci madionicari toga vremena. Musa ih upozori pa se oni tajno medusobno sastase.

I oni se, tiho sapcuci, stadose o svome poslu izmedu sebe raspravljati. (Ta-Ha, 62.)

Rekose:
-Pustimo sada Ijude, mi dobro znamo da je sve sto mi pravimo samo varka, a sta ako on bude stvarno od Allaha poslan poslanik, zaprijetio nam je prije nego smo se sukobili.
Nakon tog medusobnog dogovora odose faraonu i rekose mu:

I faraonu carobnjaci dodose. "Da li cemo, doista, nagradu dobiti ako budemo pobjednici? " - upitase.
"Da" - "rece - i bicete mi, zaista, bliski." (Al-'Araf, 113.-114.)

Ako ga pobijedite, vi necete samo materijalno biti nagradeni - nego cete biti rneni najblizi saradnici. Pohlepa ih obuze i oni okupljenoj masi rekose:

"Ova dvojica su carobnjaci" - rekose jedni drugima - "hoce vas vradzbinama svojim iz zemlje vase izvesti i unistiti vjeru vasu prelijepu;
zato lukavstvo svoje pametno pripremite, a onda u red stanite."
(Ta-Ha, 6S.-64.)

U jednom redu poredani krenuse prema Musau a.s. Strasan prizor! Cetrdeset madionicara ide prema Musau koji je iza sebe imâo samo Haruna. Pocese vikati kao u pravoj vojnoj bici:

Ko danas pobijedi, sigurno ce postici sta zeli! (Ta-Ha, 64.)

Rekose:

"O Musa" ' rekose oni - "hoces li ti ili cemo najprije mi baciti?"
(Ta-Ha, 65.)

Allah dz.s. mu objavi da oni prvi pocnu.

"Bacite vi!" - rece on - i odjednom mu se pricini da konopi njihovi i stapovi njihovi, zbog vradzbine njihove, krecu. (Ta-Ha, 66.)

Tako su to dobro ucinili da se i Musau ucinilo da se to krece prema njemu. U drugom ajetu Allah dz.s. kaze:

I kad oni bacise, oci Ijudima zacarase i jako ih prestrasise, i vradzbinu veliku priredise. (Al-'Araf, 116.)
Nije se radilo o nekom jeftinom madzionicarskom triku, zacarali su Ijude i oni se prepadose onoga sto vidjese. Jos jednom se dogodi Allahova intervencija.

I Musa u sebi osjeti zebnju.
"Ne boj se!" - rekosmo Mi - "ti ces, doista, pobijediti!
Samo baci to sto ti je u desnoj ruci, progutace ono sto su oni napravili, jer je ono sto su oni napravili samo varka carobnjaka, a carobnjak nece, magdje dosao, uspjeti." (Ta-Ha, 67. -69.)

Kad su sihkbazi vidjeli ta) prizor shvatise kako to sa cime im je dosao Musa ne moze biti sihir nego je rijec o Allahovom cudu, i svi oni priznase nemoc svoje magije:

I carobnjaci se bacise licem na tle govoreci: "Mi vjerujemo u Musaova i Harunova Gospodara!" (Ta-Ha, 70.)

Faraon se rasrdi, njegovih cetrdeset najboljih madionicara se preda jednom Musau i svi pred njim sedzdu drugome, mimo njemu, ucinise!

'Vi ste mu povjerovali" ' viknu faraon - "prije nego sto sam vam jadopustio!"CTa-Ha,71.)

Sihkbazima je sve bilo savrseno jasno, nije se tu imalo sta traziti necija dozvola. Faraon je trazio izlaz iz poraza u koji je zapao, brzo se snadeiokupljenoj svjetini rece:

On je ucitelj vas, on vas je vradzbirp naucio. (Ta-Ha, 71.)

Ovo je samo njihov dogovor, sve se odigralo po scenariju ovog koji ih je magiji poducio!

Ovo je, uistinu, smicalica koju ste u gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove izveli. (Al-'Araf, 123.)

Pogledajmo kako se istina moze preokrenuti. Moc sredstava informisanja, kako daiju ucine zlocincem, a onog koji poziva istini teroristom. Zaprijeti porazenim sihirbazima:

I ja cu vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vase odsjeci i po stablima palmi vas razapeti i sigurno cete saznati ko je od nas u mucenju strasniji i istrajniji. (Ta-Ha, 71.)

Oni potpuno mirno odgovorise, kao da se uopce ne radi o njihovim zivotima:

"Mi necemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam dosli, tako nam Onoga koji nas je stvorio!" - odgovorise oni ' "pa cini sto hoces; to mozes uciniti samo u zivotu na ovome svijetu!"(Ta-Ha,72.)

Faraon naredi da se pogube svi oni, iako ih je on sam prisilio na bavljenje sihrom. Oni su ujedno bili prvi koji su povjerovali Musau od Egipcana, pored onog covjeka koji je zurno dosao Musau sa pocetka price o Musau a.s.Ibnu Abbas kaze: "Pored sihirbaza od faraonovog naroda je samo njih troje povjerovalo: Asija, covjek koji je zurno dosao Musau i faraonov rodak koji je skrivao od drugih svoj iman. Svi ostali su bili nevjernici. "
Pobijedi istina, Ijudi su toga bili svjesni. Faraon poce traziti izlaz iz novonastale situacije. Savjetovao se sa sebi najodanijim i oni zakljucise: "Povecaj jos visepatnju Benu Israilu."

A kada im je on donio Istinu od Nas, rekli su: "Ubijajte opet musku djecu onih koji vjeruju u ono sto on govori, a ostavljajte u zivotu njihovu zensku djecu!" * Ali, lukavstva nevjernika su uvijek uzaludna. (Gafir, 25.)

Ponovo poce tortura nad narodom Israilovim. Faraon se osjecao povrijedenim, mislio je: "Opkete se, prkosite mi i hocete moje roblje, e sad cete osjetiti sta je to patnja i kazna!" Potom se poce rugati Musau:

"Pustite vi meni" - rece faraon - "da ubijem Musaa, a on neka trazi pomoc od Gospodara svoga, jer se bojim da vam on vjeru vasu ne izmjeni ili da u zemlji nered ne izazove." (Gafir, 26.)
Musa zatrazi od Allaha da ga zastiti od ovog silnika:
Musa rece: "Molim Gospodara svoga i Gospodara vasega da me zastiti od svakog oholog koji ne vjeruje u Dan u kome ce se racun polagati!" (Gafir, 27.)
Jedan od faraonovih rodaka posta vjernik nakon sto uvidje kako Musaovi dokazi nisu magija, umjesa se i rece:
A jedan covjek, vjernik, iz porodice faraonove, koji je krio vjerovanje svoje, rece: "Zar da ubijete covjeka zato sto govori: 'Gospodar moj je Allah!', onoga koji vam je donio jasne dokaze od Gospodara vaseg? " (Gafir, 28.)
Umalo glavom ne plati zbog ovog svog stava kojirn nas uci kakvi treba da budemo prema poslanicima, ali ga Allah svojom voljom zastiti od spletki nevjernika i oni mu ne naudise.
I ne povjerova Musau niko, osim malo njih iz naroda faraonova, iz straha da ih faraon i glavesine njegove ne pocnu zlostavljati, a faraon je, doista, na Zemlji silnik bio i u zlu svaku mjeru prevrsio.(Yunus, 83.)
Zadesi patnja Benu Israil, Musa im rece:I Musa rece: "O narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste musiimani!" (Yunus, 84.)
Rekose: «N a Allaha se oslanjamo», ali to izgovorise nakon sto su vec bili rekli:
"Zlostavîjani srno" - rekose oni - "prije nego sto si nam dosao, a i nakon sto si nam dosao!" (Al-'Araf, 129.)
Ubijao nam je sinove prije nego si nam dosao i ubija ih nakon sto si nam dosao. Potom se pokajase zbog tih rijeci i rekose:

"U Allaha se uzdamo!" - rekose oni. "Gospodaru nas, ne ucini da zbog nas dodu u iskusenje Ijudi koji nasilje ciné, i spasi nas, rniloscu Svojom, od naroda koji ne vjeruje!"
(Yunus, 85.-S6.)

Allah dz.s. objavi Musau:

I Mi objavismo Musau i bratu njegovu: "U Misiru svome narodu kuce izgradite i bogomoljama ih ucinite i u njima namaz obavljajte! Ati obraduj vjernike!" (Yunus, 87.)

Stavite odredeni znak na svaku kucu Benu Israila pa kada dode obccani dan bit ce vam lakse da pokucate na vrata Israelcana i u sto kracem roku napustite Egipat. Sto vise namaza klanjajte u svojim kucama, izbavljenje je zaista blizu.
Musa a.s. je tada proucio dovu:

I Musa rece: "Gospodaru nas! Ti si dao faraonu i glavesinama njegovim bogatstva da u raskosi zive na ovome svijetu, pa oni, Gospodaru moj, zavode s puta Tvoga! Gospodaru nas, unisti bogatstva njihova." (Yunus, 88.)

Unisti Gospodaru njihov imetak. Historicari kazu da se imetak, pa cak i hrana faraonovih glavesina pretvorila u kamenje. Cak su jaja i leca postali poput kamena.
"I zapecati srca njihova, pa neka ne vjeruju dok ne dozive patnju nesnosnu!"
"Uslisena je molba vasa!" - rece On - "a vas dvojica na Pravome putu ostanite i nikako se za neznalicama ne povodite!"
(Yunus, 88.-S9.)
Belaj Benu Israila posta nepodnosljivim, rekose:
"Zlostavljani smo" - rekose oni - "prije nego sto si nam dosao, a i nakon sto si nam dosao!" A Musa rece: "Gospodar vas ce neprijatelja vaseg unistiti, a vas nasljednicima na Zemlji uciniti, da bi vidio kako cete postupati." (Al-'Araf, 129.)
Vidjet cemo kako cete vi postupati kad uskoro postanete vladari. Sa patnjama Israilcana dodose i patnje Egipcana. Allah ih iskusa brojnim patnjama.
I Mi smo faraonov narod gladnim godinama kaznili. (Al-'Araf, 1 30.)
Nasta susa, Nil presusi i zavlada glad. Faraon shvati kako iza toga ima i Musaove umjesanosti. Zovnu ga i rece:
-Ako zamolis svog Gospodara da nas postedi ovog iskusenja, ja eu otldonuti patnje Benu Israila.
Musa rece:
-Pristajem.
Bereketom njegove dove potece Nil i presta susa. Faraon se ponovo vrati svojoj omiljenoj tiraniji.
Odmah nasta druga patnja za Israelcane:
Smanjenjem plodova kaznili. (Al-'Araf, 130.)
Plodna stabla su imala na sebi samo po jedan jedini plod. Na palmi samo jedna datula. Plantaze grozda sa samo jednim grozdom na sebi! Faraon ponovo pozva Musaa i od njeg isto zatrazi. Musa a.s. ponovo dovom zamoli Allaha dz.s.i On vrati plodove..
Faraon ponovo odbi Israelcanima dopustiti da napuste Egipat. I tako svaki put, kad ih zadesi kakvo dobro kazu: "To smo mi zasluzili", a kada ih zadesi kakvo zlo kazu: "Ovo je Musa zasluzio." A njih je belaj snasao samo zbog njih samih i zbog njihovog nevjerovanja.
Pocese se nad njima smjenjivati razne patnje, sve sami ajeti od Allaha, ali se oni pameti ne dozvase. Allah dz.s. kaze:
Zato smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i zabe, i krv - sve jasna znamenja. (Al-'Araf, 133.)
Devet znakova koje Allah spominje: Stap koji se pretvara u zmiju, ruka koja postane bijela, susa, smanjenje plodova i pet znakova koje Allah spominje u ovom ajetu:pop/ave, i skakavce, ikrpelje, i zabe, i krv.
Prvi od ovih pet znakova je,poplava. Nil se izli i poce potop Egipta osim kuca Benu Israila. Voda dode do kuce nekog od Israelcana i stane, dode do kuce Egipcanina i potopi je. Ocit dokaz koji su ocima svojim gledali. Kad god ih zadesi nevolja, pozovu Musaa da je otkloni od njih. On zamoli Allaha i nevolja bude otklonjena, a faraon nastavi po starorn.
Drugi znak su bili skakavci.. Svaka farma Egipcana je bila unistena, dok pored nje ista takva koja je pripadala Israelcanima ostane netaknuta.
Krpelji se rasirise po njihovim glavama i tijelima, dok nikakvih tragova toga po Israelcanima ne bi. Na svakom mjestu buhe, lezajevi prepuni buha, kuce prepune buha.
Zabe u svakoj posudi, na svakom lezaju, u hrani, cuda nevidena.
Posljednji znak pred kojim se preda faraon krv. Primaknu se Nilu da se napiju, Israelcanin se napije vode, a Egipcanin krvi. Israelcanin iz bunara izvuce vodu, a Egipcanin krv. Nema za Egipcane vode. Pocese je traziti od Israelcana. Israelcani im se smilovase i dadose im vode, ali se ona u rukama Egipcana odmah u krv pretvori! Svi Ijudi toga vrernena su se uvjerili u mnogobrojne mu'dzize. I pored svega toga Allah dz.s. o njima kaze:
Ali su se oni oholili, narod zlikovacki su bili. (Aï-'Araf, 133.) Dévêt mudziza im nije biio dovoljno da povjeruju u Jednog Allaha! O njima Allah dz.s. kaze:

I kada bi ih zadesila nevoilja, govorili bi: "O Musa, moli se, u nase ime, Gospodaru svome - onako kako ti je On naredio: ako nas oslobodis nevolje, mi cemo zaista vjerovati i s tobom sinove Israilove, sigurno, poslati. "
I posto bismo ih nevolje oslobodili - do vremena do kojeg im je bilo odredeno da je podnose, oni bi, odjednom, obecanje prekrsili. (Al-'Araf, 134.-135.)
Ovaj puta Musau bi naredzeno da nocu napusti sa Benu Israilom Egipat. Zurno su to cinili kako se faraon ponovo ne bi predomislio nakon sto je od njegovog naroda otklonjena kazna krvi.
I krenu sest stotina hiljada Ijudi u jednoj noci sa svim stvarima koje su mogli sa soborn ponijeti i sa svorn stokom koju su imali. Njihov cilj ove hidzre je bila Palestina.
Sljedeceg jutra se faraon pitao: "Kako samim samo mogao dozvoliti odlazak? Ko ce biti nase roblje, ko ce nas dvoriti? " I faraon po ko zna koji put prekrsi dato obecanje i naredi potjeru za Benu Israilom. Allah dz.s. kaze:
I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka
Iz riznica i dvoraca divnih.
Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi.
I oni, kad se sunce radalo, krenuse za njima. (As-Su1 ara', 58.-60.)
Sa prvim zracima sunca poce potjera. Faraonu je bilo potrebno odredeno vrijeme da pripremi vojsku za potjeru. Musa je vec bio stigao na obale Crvenog mora. Okrenuli su se i ugiedali faraona u svoj njegovoj sili i vojsci kako zurno ide prema njima. Allah dz.s. o tom prizoru kaze:
I kada bi ih zadesila nevolja, govorili bi: "O Musa, moli se, u nase imc, Gospodaru svome - onako kako ti je On naredio: ako nas oslobodis nevolje, mi cemo zaista vjerovati i s tobom sinove Israilove, sigurno, poslati. "
I posto bismo ih nevolje oslobodili - do vremena do kojeg im je bilo odredeno da je podnose, oni bi, odjednom, obecanje prekrsïli. (Al-'Araf, 134.-135.)
Ovaj puta Musau bi naredeno da nocu napusti sa Benu Israilom Egipat. Zurno su to cinili kako se faraon ponovo ne bi predomislio nakon sto je od njegovog naroda otklonjena kazna ktvi.
I krenu sest stotina hiljada Ijudi u jednoj noci sa svim stvarima koje su mogli sa sobom ponijeti i sa svom stokom koju su imali. Njihov cilj ove hidxre je bila Palestina.
Sljedeceg jutra se faraon pitao: "Kako satnim samo mogao dozvoliti odlazak? Ko ce biti nase toblje, ko ce nas dvoriti? " I faraon po ko zna koji put prekrsi dato obecanje i naredi potjeru za Benu Israilom. Allah dz.s. kaze:

I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka
Iz riznica i dvoraca divnih.
Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi.
I oni, kad se sunce radalo, krenuse za njima. (As-Su1 ara', 58.-60.)
Sa prvirn zracima sunca poce potjera. Faraonu je bilo potrebno odredeno vrijeme da pripremi vojsku za potjeru. Musa je vec bio stigao na obale Crvenog mora. Okrenuli su se i ugledali faraona u svoj njegovoj sili i vojsci kako èurno ide prema njima. Allah dz.s. o tom prizoru kaze:
Pa kad jedni druge ugledase, drugovi Musaovi povikase: "Samo sto nas nisu stigli!
"Nece! " - rece on - "Gospodar moj je sa mnom, On ce mi put pokazati." (As-Su'ara',61.-62.)
Priblizi se faraon narodu uplasenom, narodu ispred kojeg je more, a iza kojeg je faraon silni. Tada Allah naredi Musau:
I Mi objavismo Musau: "Udari stapom svojim po moru!" ' i ono se rastavi i svaki bok njegov bijase kao veliko brdo. (As-Su'ara1,63.)
More se rascijepi i Ijudi ugledase dvije velike vodene planine. Put kojim su isli kroz more je bio potpuno suh.
Nocu izvedi robove Moje i s njima suhim putem kroz more prodi, ne strahujuci dace te oni stici i daces se utopiti. (Ta-Ha, 77.)
Faraon u strahu zasta pred ovim nevjerovatno cudnim prizorom. On ne bi ni krenuo za Musaom, ali njegov konj krenu kroz more a za njim s va njegova vojska.
A faraon je za njima s vojskama svojim krenuo, ali su ih talasi moraprekrili. (Ta-Ha, 78.)
Kada Musa prede na drugu obalu i kada posljednji od Israelcana stize na drugu obalu, prije nego ih stize faraon i njegova vojska more se ponovo sastavi.
O prizoru faraonove smrti Uzviseni Allah kaze:
I Mi prevedosmo preko mora sinovc Israilove, a za petama su im bili faraon i vojnici njegovi progoneci ih ni krive ni duzne. A on, kad se poce daviti, uzviknu: "Ja vjerujem da nema boga osim Onoga u kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja se pokoravam!"(Yunus, 90.)Kad se pokajao? Kad je vidio smrt. Pokajanje se u smrtnim mukama ne prima.Allah mu odgovori:"Zar sada, a prije si neposlusan bio i razdor sijao?! Danas cemo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio poucan primjer onima poslije tebe"' ali mnogi Ijudi su ravnodusni prema Nasim poukama. (Yunus, 91. -92.)
Faraonovo tijelo osta citavo i nepomicno na dnu mora, kao mumija da ga Ijudi vide kao ibret i opomenu. Onaj koga danas nazivaju Ramzes postoji u muzejima, ali Ijudi i pored tog ocitog dokaza opet ne vjeruju u Allaha Jedinog.Cak i da je uspio izgovoriti sehadet, Allah mu se ne bi smilovao, jer se pokajanje u smrtnim mukama ne prihvata. Allah dz.s. u suri An-Nisa', 18. ajet,kaze:Uzaludno je kajanje onih koji ciné hrdava djela, a koji, kad se nekom od njih priblizi smrt, govore: "Sad se zaista kajem."I tako se konacno Benu Israilizbavi jarmaropstva.Samo sto su presli more, prije nego dodose do Palestine, prodzose pored naroda koji je obozavao kipove. O tome Allah dz.s. kaze:
I Mi sinove Israilove preko mora prevedosmo, pa oni naidose na narod koji se klanjao kumirima svojim. "O Musa", - rekose ' "napravi i ti nama boga kao sto i oni imaju bogove!" "Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!" - rece on.
"Zaista ce biti ponisteno ono sto ovi ispovijedaju i beskorisno ce im biti ono sto rade.
Zar da vam, pored Allaha, trazim drugog boga, o On vas je iznad ostalog svijeta uzdigao?" (Al-'Araf, 138.-140.)
Ovakav zahtjev nakon svega sto su prosli i sto su ocima svojim vidjeli od cuda i Allahove moci. Koliko H je samo u njima bilo neznanja i nevjerovanja!
Dogadaji koji slijede su vezani za Sinajsko gorje i Palestinu blagoslovljenu. Ono sto smo do sada spomenuli su Musaova iskusenja sa faraonom. Ovdje pocinju druga iskusenja, nista manje lahka od spomenutih, Musaova iskusenja sa njegovim narodom neposlusnim.
I posto smo vas Mi od faraonovih Ijudi izbavili, koji su vas neizmjerno mucili: musku djecu su vasu ubijali, a zensku vam u zivotu ostavljali, to je bilo tesko iskusenje od Gospodara vaseg.
(Al-'Araf, 141.)
Musau bi naredeno od njegovog Gospodara da sa svojim narodom dode na brdo zvano Tur. Allah mu je obecao da ce mu na tom mjestu dati uputu zvanu Tevrat, koja ce u sebi sadrzavati skup zakona po kojim su duzni zivjeti on i njegov narod. O tome Allah dz.s. kaze:
Mi odredismo da cas susreta sa Musaom bude kad se napuni tridesetnoci. (Al-'Araf, 142.)
.Allah dz.s. mu je obecao da ce u toku mjesec dana biti objavljen djeli Tevrat. Musa krenu sa svojim narodom prema obecanom mjestu sastanka. Iz prevelike zelje da se sto prije sastane sa svojim Gospodarom i tako sto prije prinii Objavu, Musa pozuri prije svoga naroda. Sest stotina hiljada Ijudi se kretalo jako sporo. Allah dz.s. ga upita:
"A zasto si prije naroda svoga pozurio, o Musa"
"Evo ide za mnom" - odgovori on ' "a pozurio sam k Tebi, Gospodaru moj, dabudeszadovoljan." (Ta-Ha, 83. -84.)
Tamo, na brdu Tur, pored Blagoslovljenog drveta Musa a.s. se po drugipufa srete sa Allahom dz.s. da u samoci razgovara sa Njim, jedino mu nije bilo omoguceno da vidi svoga Gospodara. Na tom svetom mjestu, kako ga Allah u Kur'anu naziva, u dolini zvanoj Tuva, Musa a.s. otpoce primati objavuTevrat.
Musa je obavijestio svoj narod kako ce se vratiti medu njih nakon trideset dana. Musa je svih ovih trideset dana proveo u postu, trazeci time zadovoljstvo svoga Gospodara. Osjeti kako mu se zadah iz usta promijenio od dugog posta. Poce ponovo danju jesti kako bi mu se vratio uobicajeni zadah. Allah ga prekori zbog toga, pitajuci ga:
-Zasto ne posds?
-Promijenio mi se zadah iz usta, Gospodaru. Allah ga upita:
"Zar ti nije poznato da Mi je zadah iz usta postaca drazi od mirisa mosusa. Posti jos deset dana."
O tome Allah dz.s, kaze:
Mi odredismo da cas susreta sa Musaom bude kad se napuni trideset noci, i dopunismo ih jos sa deset, pa se vrijeme koje je odredio Gospodar njegov ispunizacetrdesetnoci. (Al-'Araf, 142.)
Musa je u tom periodu ostavio svoga brata Haruna, koji je isto tako bio jedan od Allahovih poslanika, da organizuje i vodi narod Benu Israila.
A Musa je bio rekao bratu svome Harunu: "Zastupaj me u narodu môme, i red pravi i ne slijedi puteve onih koji su smutljivci!" (Al-'Araf, 142.)
U toku ovih trideset dana se vodio direktan razgovor izmedu covjeka i. Allaha, razgovor Musa sa njegovim Gospodarom bez posrednika. direktno! Zato se za Musa a.s., kaze Kelimullah - onaj koji je bez posrednika sa Allahom razgovarao.
A Allah je, sigurno, s Musaom razgovarao. (An-Nisa, 164.)
Musaa obuze pohlepa tokom tih razgovora sa Allahom, ohrabri se jedne prilike i rece:
I kad Nam Musa dode u odredeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on rece: "Gospodaru moj, ukazi mi se da Te vidim!" - "Ne mozes Me vidjeti" rece. (Al-'Araf, 143.)
Pozelje Musa da svojim ocima vidi Gospodara svjetova! Allah odgovori:-S "
Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire.
(Al-An'am, 103.)
U hadisu o Miradzu se kaze: Aisa, 4fe, je upitala Muhammeda, Mf ,:
-Jesi li tada vidio svoga Gospodara? Qdgovorio je
- Vidio sam syjetlost, a nisam mogao Njega vidjeti,
Musa je ovom prilikom zatrazio da vidi Allaha dz.s. ali mu on odbi taj zahtjev. U hadisu se kaze:
Njegov zastor je svjetlost (u drugoj predaji stoji: Njegov zastor je vatra) pa kad ga ukloni, sprzi sve stoje pred njim. (Ahmedov Musned, hadis 18806.)
Allah mu rece da ga on ne nioze vidjeti, ali ako bas hoce da pokusa da ga vidi nek pogleda u obliznje brdo:"Ne mozes Me vidjeti" - rece - "ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svom mjestu, vidjet ces Me!" I kad- se Gospodar njegov onome brdu otkri. (Al-Araf, 143.)
Musa poce pomno brdo gledati. Ugleda cudo, Allah se pokaza tom brdu:
I kad se Gospodar njegov onome brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesvijescen strovali. Cim se osvijesti, rece: "Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!" (Al-'Araf, 143.)
Ibnu Abbas kaze: "Allaha mi, tada se nije brdu pokazalo od Allaha ni koliko mali prst! "
Kad se samo Allah djelomicno pokazao brdu, ono se u prah pretvori. Yelicanstven i strahovit prizor! Musa je sav u cudu gledao brclo kako se ttese, rusi i prah postaje. Od sttahote onog sto je vidio Musa izgubi svijest. Kada dode sebi, zatraii cprost od Allaha, iSè.
Allah mu odgovori:
"O Musa,"' rece On - "Ja sam tebe odlikovao nad ostalim svijetom poslanstvom svojim i govorom Svojim. Ono sto ti dajem uzmi i zahvalan budi!" (Al-'Araf, 144.)
Potorn mu Allah, iJik dade Tevrat napisan na kamenim plocama:
I Mi mu na plocama napisasmo pouku za sve, i objasnjenje za svasta. "Primi ih svojski, a narodu svome zapovijedi da se pridrzava onoga sto je u njima Ijepse!" A pokazat eu vam i zemlju grjesnika. (Al-'Araf, 145.)
Preuzimanje objave Tevrata je trajalo cettdeset dana. U tih cettdeset dana su se desavala opasna desavanja u narodu Israilovom. O tom periodu iscekivanja Musaovog povratka. Allah dz.s. kaze:

"Azasto si prije naroda svoga pozurio, o Musa?"
"Evo ide za mnom" - odgovori on - "a pozurio sam k Tebi, Gospodaru moj, da budes zadovoljan."
"Mi smo narod tvoj poslije tvog odlaska u iskusenje doveli" * rece On ' "njega jezaveo Samirija." (T'a-Ha, 83.-85.)
Na kraju provedenog vremena primanja objave Allah ga obavijesti o novom iskusenju Musaovog naroda. Jedan Israelcanin po imenu Samirijj je u zabludu poveo svoj naroci.
Musa uze ploce na kojima je bio ispisan Tevrat sa Allahovim mudrostima, uputama i zakonom za narod Benu Israila i vrati se svome narodu. Taj povratak Allah, M, opisuje rijecima:
I Musa se narodu svome vrati srdit i zalostan. (Ta-Ha, 86.)
Pucao je od muke, a tuga ga slamala, kako su mogli tako nesto uraditi?!
Sta su to oni u njegovom odsustvu uradili?
Ptoslo je trideset dana, a Musa se nije vratio u obecanom periodu, rekose:
-Sigurno mu se nesto dogodilo. Harun im je govorio:
-Mozda smo nesto zgrijesili, dajte nakit.
Nakit koji su sa sobom iznijeli iz Egipta nije bio njihov, nego faraonovog naroda. Njihove zene su ga pozajmljivale ili iznajmljivale od Egipcanki u prilikama radosti i vjencanja. Kad su izlazili, sa sobom su ponijeli i to tude zlato. Harun pomisli kako im se Musaovo kasnjenje desava zbog tog bespravno stecenog zlata. Govorioimje:
-To zlato vama ne pripada, a ne mozete ga ni vratiti njegovom vlasniku. Zakopajte ga u zemlju i tako ga se rijesite!
Tako i postupise. Tom zlatu krisom pride covjek po imenu Samirijj. Uze zlato i od njega napravi zlatno télé. Uze saku zemlje na kojoj je stajao resul. Taj resul je bio Dzibril kojeg je, Allahovom dozvolom, vidio Samirijj kako ide na svome konju. Samirijj uoci kako ispod svake kopite tog konja odmah iznikne bilje. Kao da su ta kopita donosila sam zivot. Uze saku zemlje na koju je stao Dzibril svojim konjem i baci je na zlatno télé i ono poce ricati, kao da je zivo.
Musa se srditi okaharen vrati svome narodu pitajuci ih:
"O narode moj," - rece - "zar vam Gospodar vas nije dao lijepo obecanje? Zar vam se vrijeme oduljilo, ili hocete da vas stigne srdzba Gospodara vaseg, pa se zato niste drzali obecanja koje
stemidali!"(Ta-Ha,86.)
Samirijj im je govorio:
-Musa je otisao traziti svoga Gospodara, a evo ga ovdje pred vama -ovo je vas bog! Ovo télé je Musaov bog, a on je otisao da ga trazi na drugom mjestu. Kad se vrati, on ce sigurno, sa nama ovo télé obozavati.-
Musa se nije mogao nacuditi, kako su za samo deset dana mogli tako i toliko s puta skrenuti. Velika vecina je vec bila pocela obozavati zlatno télé. Samo je mali broj njih odbio to uciniti, cekajuci Musaov povratak. Mislili su: Poslanik vec kasni, a oni svoja obecanja ne ktrse. Mozda je Samirijj u pravu, ali cemo mi ipak sacekati, mozda nam se pokaze pravi put.
Jedino je Harun a.s. ostao cvrst u svojoj vjeri, znajuci kako je to cemuih poziva Samirijj ocita zabluda, sirki sejtanov put.
Musaov narod se poceo Musau pravdati zbog svoje nevjere:

"Nismo prekrsili dato ti obecanje od svoje volje" - odgovorise. "Bili smo natovareni teretima, nakitom narodnim, pa smo to bacili." A to isto uradio je i Samirijja,
pa im izlio télé koje je davalo glas kao da muce, i oni su onda rekli: "Ovo je vas bog i Musaov bog, on ga je zaboravio!" (Ta-Ha, 87. -88.)
Pogledajmo pamet koja prihvata takve argumente. Allah dz.s. o njima kaze:
Zar oni nisu vidjeîi da im ono ni rijeci ne odgovara i da od njih ne moze nikakvu nevoiju otkioniti, nitî im ikakvu korist pribaviti?
(Ta-Ha, 89.)
Telc da obozavaju. koje im nista ne moze reci, odmoci niti pomoci! Kip koji samo moze ricatii
A Harun ih je upozoravao:
A njima je Harun jos prije govorio: "O narode moj, vi ste njime samo u iskusenje dovedeni; Gospodar vas je Milostivi, zato slijedite mené i slusajte naredenje moje!"
"Mi cemo mu se kianjati sve dok nam se ne vrati Musa" -odgovorili su oni. (Ta-Ha, 90.-91.)
Musa a.s. shvati u cemu je problem. Poce zestoko koriti svoga brata Haruna, pobaca ploce sa objavom i za kosu i bradu ga dohvati. Poznato je da je Musa bio grube naravi, dok je Harun a.s. bio susta suprotnost. Zbog njegove prirode, Benu Israil je vise volio Haruna. Musa se naljutio na Haruna koga je ostavio da ga mijenja, a on ih pustio da télé obozavaju. Kako si to mogao dopustiti, Ijutio se Musa nanjega.
"O Harune' - povika Musa - "sta te je sprijecilo, kad si ih vidio da su zalutali,
daza mnom nisi posao? Zasto nisi naredenje moje poslusao?"
"O sine majke moje," - rece Harun - "ne hvataj me za bradu i za kosu moju! Ja sam se plasio da ti ne reknes: 'Razdor si medu sinovima Israilovim posijao i nisi postupio onako kako sam ti
rekao.'"(Ta-Ha,92.-94.)
Harun je objasnio zasto je tako postupio. Plasio se da svojom odlukom ne podijeli Israelcane na dvije parrije: One koji ce ostati uz télé i one koji ce krenuti za njirn. Bojao se da ce mu Musa, ako bi tako postupio, kasnije reci: "Zasto si tako postupio prije nego si moj povratak sacekao? " Istina je da je i Harun bio poslanik, ali je i istina da je on slijedio Musaov serijat, Musa je bio odabraniji poslanik od njega.
Musa se okrenu Samirijjui upita ga:
"A sta si to ti htio, o Samirija?" - upita Musa.
"Ja sam vidio ono sto oni nisu vidjeli" - odgovori on - "pa sam saku zemlje ispod izaslanikove stope uzeo i to bacio, i eto tako je u mojoj dusi poniklazlamisao." (Ta-Ha, 95. -96.)
To je kur'ansko kazivanje o zabludi Musaova naroda. Samo je njih mali broj ostao neutralan po tom pitanju, svi ostali, osim Haruna a.s. su u nevjerovanje pohrlili.
Narod koji je ocima svojim vidio brojne mu'dzize, dévêt neoborivih znakova koje su gledali kako se nad faraonom obistinjuju, pa more kako se na dvije vodene planine dijeli, taj isti narod, nakon svega toga, tako lahkomisleno pocne robovati teletu!!!
Srca njihova su, zbog nevjerovanja njihova, jos bila nadojena teletom. (Al-Baqara, 93.)
Javno su ispoljavali iman, ali njihova srca su bila prepuna kufra. Eto takvi su oduvijek bili zidovi!
Ovdje Musa izda naredbu:
"E onda se gubi!" ' rece Musa - "citavog svog zivota ces govoriti: 'Neka me niko ne dotice!', a ceka te jos i odredeni cas koji te nece mimoici. Pogiedaj samo ovog tvog boga kojem si se klanjao; mi cemo ga, sigurno, spaliti i po moru mu prah rasuti.
Vas bog je ' Allah, drugog boga, osim Njega, nema! On sve
zna!"(Ta-Ha,97,-98.)
Kaze se da je Samirijja zahvatila prelazna bolest od koje su svi Ijudi bjezali i on je tako ostatak zivota pfoveo sam i daleko od Ijudi. A kazna koja ga ceka na ahiretu je daleko opasnija i teza.
Allah dz.s. kaze:
I ploce baci, i brata svoga za kosu dohvati i poce ga vuci sebi. "O sine majke rnoje," ' rece Harun "narod nîje nimalo do mené drzao i umalo me nije ubio; nemoj da mi se svete dusmani i ne smatraj mené jednim od onih koji su se prema sebi ogrijesiîi."
(Al-'Araf,150.)
Ovo je precizan opis stanja u kojem se nasao Harun kad je pokusao odgovoriti narod od idolopoklonstva. Zaptijetili su mu ubistvom,
Musa a.s. tada prouci dovu:
"Gospodaru moj," - zamoli Musa - "oprosti meni i bratu môme i ucini da budemo pod okriljem Tvoje milosti, Ti si od milostivih najmilostiviji!" (Al-'Araf, 151.)
Zatim Allah naredi Musau a.s. kako da postupe oni koji su mnogobostvo ucinili i kako da se za taj grijeh iskupe.
One koji su télé prihvatili stici ce kazna Gospodara njihova i ponizenje jos na ovome svijetu; tako Mî kaznjavamo one koji
kujulazi. (Al-'Araf,152.)
Od tog dana pa sve do Sudnjeg dana nad Benu Israilom je Allahova srdzba! Zato mi u suri El Fatiha na svakom rekatu namaza ucimo: "...A ne na put onih na koje si se rasrciio." Znaci, ne na put zidova na koje si Ti, Gospodara nas, Ijut. Uléma kaze: - to su oni koji su znali istinu, ali su je namjerno napustili. Krscani su "Dallin" oni koji su izgubili istinu, zato su zidovi gori od krscana. Znali su istinu, ali su je ostavili.
Kakvo je to ponizenje koje ih je snaslo na dunjaluku a koje se spominje u navedenom ajetu?
Kada su vidjeli kako je njihovo télé unisteno i u more baceiio, shvatise koliko su pogrijesili, odose Musau a.s.s i rekose: "Zgrijesili smo i nepravdu ucinili, zelimo se od toga grijeha pokajati, kako da to ucinimo? ''
Odgovor bi zaista cudan:
-Onaj ko je zaista iskren u svom pokajanju, tevba mu je, po Allahovoj naredbi, da jedni druge poubijaju!'
Zato se Stvoritelju svome pokajte i jedni druge poubijajte. To je bolje za vas kod Stvoritelja vaseg, On ce vam oprostiti! On prima pokajanje i On je milostiv. (Al-Baqara, 54.)
To vam je jedini nacin da povratite Allahovu naklonost prema vama. Neki od njih izvrsise samoubistvo i Allah im oprosti. Ali ogromna vecina to ne ucini:
l naci ces ih, sigurno, da vise zude za zivotom od svih ostalih Ijudi. (Al-Baqara, 96.)
Allah ovdje ne imenuje vrstu dunjaluckog zivota, nego bilo kakav nacin zivota, samo nek se zivi na dunjaluku - zidov prihvata. Tiranija, ponizenje, nevjerovanje - nije bitno, samo nek se zivi! Takvi su zidovi.
Njihova bojazan za njihove zivote je ogromna, bore se samo ako su nadmocnii ako su dobro utvrdeni.
Dunjalucko ponizenje im je bilo da sami, sebe poubijaju zbog svojih gluposti koje su pravili.
Tako Mi kaznjavamo one koji kuju lazi.
A onima koji hrdava djela rade, pa se poslije pokaju i vjernici postanu, Gospodar tvoj ce, poslije toga, sigurno, oprostiti i samilostan biti. (Al-'Araf, 152.-153.)
Oni koji su samoubistvo ucinili, njima se Allah smilovao, a oni koji to nisu ucinili nad njima je Allahova srdzba sve do Sudnjeg dana.
Kada Musaa napusti srdzba i kad se smiri, uze ploce sa Tevratom:
I kad Musaa srdzbaminu, on uze ploce nakojima je bilo ispisano uputstvo na pravi put i milost za one koji se Gospodara svoga
boje. (Al-'Araf, 154.)
-Na ovim plocama su vam Allahove naredbe, ovo je Tevrat, slusajte ono sto je u njemui po njemu zivite.
-Procitaj nam sta tamo pisé, rekose. Ako nam se svidi, postivat cemo to, a ako nam se ne svidi, nas to nista ne obavezuje!!!
Musa im je govorio:
-Prihvatite ga bez rezerve, to je Allah ova uputa vama. Ako to tako ne piihvatite, ponovo ce vas kazna stici.
-Niposto, - rekose, - mi necemo vjerovati sve dok ne saznamo sta to tamo pisé! Nista mibjanko ne potpisujemo!
Allah dz.s. kaze:
I kada smo od vas vas zavjet primilï, i brdo iznad vas podigli: "Ozbiljno prihvatite ono sto vam dajemo i budite poslusni! " - oni
V
su odgovorili: "Cujemo, aîi poslusati necemo!" ' srca njîhova su, zbog nevjerovanja njihova, jos bila nadojena teletom. Reci: "Ruzno je to na sto vas vjerovanje vase navodi, ako ste uopce vjernici." (Al-Baqara, 93.)
Sve sto je Musa trazio od njih bilo je da se obavezu da ce zivjeti po Tevratu.
Tada se dogodi jos jcdna mu'dziza pred ocima njihovim. Brdo ispred njih poletje prema nebu. Letece brdo! Brdo u vazduhu zasta iznad njihovih glava. Musa ih pozva da odlucno prihvate Tevtat za uputu i zakon iîi ce ih brdo poklopiti. Digose glave gledajuci u brdo. Nisu imali kuda pobjeci, niti su mogli ni za jedan tren odluku odgoditi!
-Prihvatamo, rekose.
Pogledajte, ne pokore se osim silom.

U drugom ajetu Allah, Je, kaze:

A kada smo iznad njih brdo podigli - cinilo se kao oblak - oni su bili uvjereni da ce na njih pasti. "Prihvatite odlucno ono sto smo vam dali, i neka vam je na umu ono sto je u njemu - da biste bili pobozni!"(Al-Araf,171.)
Jedino su pod ovakvim uvjetima prihvatili poslusnost za svoj nacin zivota.
Musa, nakon sto vidje sav ovaj kufr koji izvite iz srca Israelcana i nakon svega sto su prozivjeli i vidjeli, odluci da se, u svoje i njihovo ime, izvine Gospodaru zbog svih tih silnih propusta Benu Israila. Odabra sedamdeset sljedbenika koji su bili neutralni u smutnji teleta. Oni su bili najbolji zidovi. Njih odabra Musa da zajedno sa njim i du na brdo Tur da se tamo po treci put sastane sa Allahom dz.s.
O tome Allah dz.s. kaze:
I Musa odabra iz naroda svoga sedamdeset Ijudi da u odredeno vrijeme stanu pred Nas. (Al-'Araf, 155.)
Kad se popese na brdo Tur, ono se poce tresti i oni pocese misliti kako je njihovim zivotima dosao kraj. Musa rece:
A kad ih zadesi potres, on rece: "Gospodaru moj, da si htio, mogao si i njih i mené unistiti jos prije." (Al-'Araf, 155.)
Allah se naljutio i na ove, najbolje medu zidovima, koji nisu obozavali kip, ali su bili neodlucni!
Zar da nas unistis zbog onoga sto su uradili bezumnici nasi? To je sarno iskusenje Tvoje kojim Ti, koga hoces, u zabludi..ostavljas, a kome hoces, na pravi put ukazujes; Ti si Gospodar nas, pa nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti prastas najvise;
i dosudi nam milost na ovome svijetu, i na onome svijetu - mi se, vracamo Tebi! (Al-'Araf, 155.-156.)
Tebi se vracamo, rece Musa pa zbog toga bijahu prozvani jehudije - zidovi. Allah mu odgovori:
"Kaznom Svojom Ja kaznjavam koga hocu" - rece On - "a milost Moja obuhvaca sve; dat cu je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, i onima koji u dokaze Nase budu vjerovali."
(Al-'Araf, 156.)
Zemljotres se smiri i oni nastavise put. Nad brdom se spusti gust oblak od kojeg nisu nista vidjeli ali su sve culi. Poce se Musa a.s. izvinjavati Allahu dz.s. za postupke Israelcana. Ovih sedamdeset je sve to slusalo. I Allah dz.s. prihvati izvinjenje.
Musa se vrati do tih sedamdest koji se usprotivise: -Ti si nama obecao da cemo vidjeti Allaha.
O Musa, mi ti necemo vjerovati dok Allaha ne vidimo! (Al-Baqara, 55.)
To su mu rekli najbolji i odabrani medu njima. Nije im bilo dovoljno da samo cuju Allaha, htjeli su da Ga vide pa tek onda istinski vjernici da budu. Musa ih upozori govoreci im sta se njemu desilo kad je takvo nesto trazio. Uzalud je bilo ubjedivanje, govorili su:
-Mi hocemo da se vratimo svome narodu i kazemo kako si ti iskren i da smo mi ocima svojim Boga vidjeli.Allah se ponovo, ovaj put jos jace, rasrdi na njih. Sve ih usmrti, svih sedamdeset:
Munja vas je osinula, vidjeli ste.Zatim smo vas, poslije smrti vase, ozivili da biste zahvalni bili.
(Al-Baqara, 55.-56.)
Musa, 8S8I, se nade u jako nezgodnoj poziciji. Najboljih sedamdeset je bilo sa njim, sad treba da se vrati narodu i kad ga pitaju sta je sa njima da kaze:
-Allah ih je sve unistio. Reci ce mu:
-Najbolje je unistio, sta ce tek sa nama biti.
Pobojao se da ce Istaelcani ponovo biti iskusani kusnjom koju nece moci podnijeti. Poce moliti Allaha dz.s.: "Gospodaru, ne vracaj me samog mom narodu! Gospodaru, oni su najbolji koje imam." Uporno je molio sve dok mu se jos jedna mu'dziza ne dogodi. Mudziza ozivljetija, gledali su jedni u druge kako iz mrtvih ustaju.
Ko bi sva ta cuda vidio ocima i opet ostao nevjernik?! Eto, takav je bio Musaov narod. Sve ovo trebamo znati kako bi se pravilno prema zidovima postavili. Kakav je njihov karakter prema njihovom poslaniku bio, pa sta onda od njih prema nama da ocekujemo! Ko da im vjeruje nakon svega sto su ucinili ne samo poslanicima, nego Ulul-Azmu (najodabranijim poslanicima).
Razmisli dobro, zasto to nama Allah kazuje pricu o Benu Israilu na sedamdeset tri mjesta u Kur'anu Mudrom!!! Kako ne bi bili kao oni i kako bi nam njihovo neprijateljstvo prema istini, poslanicima i nama bilo poznato.
Tî ces, sigurno, naci da su vjernicima najljuci neprijatelji jevreji i mnogobosci. (Al-Maide, 82.)
Vrati se Musa sa ovih sedamdeset Ijudi i krenu sa svojim narodom prenia Palestini. Stigose do grada Ilijd, grad koji se danas zove Kuds ili Jérusalem. U hadisu kojeg biljezi imam Buharija o pocetku objave stoji:
Pa race sîanovnik Ilija'a.... (Buhari, hadis 7)
Kuds je bio glavni grad te pokrajine. Njime je vladao jak narod, pametan, snazan i ponosari narod koji je upravljao tom citavom regijom.
Musa je poveo Benu Israil da zauzmu taj grad i tako zavladaju citavim tim krajem. Kad su dosli pred zidine Kudsa, docekala ih je spremna vojska Ilija'a. Ne cudi, jer dolaziim sest stotina hiljada Ijudi.
Musa, -%â, naredi sveopci napad na Kuds. Jednoglasno odbise, pravdajuci se kako su oni poljoprivrednici i cobani koji su bili porobljeni cetiri stotine i trideset godina. Nisu oni ratnici i nece oni da se bore. Musa im rece: "Obavezali ste se da cete slusati i vjerujte mi. Ako ih napadnete sigurno cete vi biti pobjednici, Kuds ce biti vas i vi cete biti vladari nad citavom zemljom blagoslovljenom!" Odbise se pokoriti Musaovoj naredbi.
Uzviseni Allah opisuje ovaj njihovinatrijecima:

"O narode moj, udite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmicite nazad, pa da se vratite izgubljeni"'
oni rekose: "O Musa, u njoj je nemilosrdan narod i mi u nju necemo uci, dok god oni iz nje ne izidu; pa ako oni iz nje tzidu, mi cemo onda, sigurno, uci." (Al-Maide, 21 .-22.)
"Dva covjeka koja su se Allaha bojala i kojïrna je On darovao milostSvoju" rekose. (Al-Maide, 23.)
Ko su b

Prije ili poslije Junusa a.s., historicari se o tome razilaze, Allah dz.s. posla jos jednog casnog poslanika po imenu Suajb a.s. Suajb je poslanik iz reda arapskih naroda, vodi porijeklo od Medjena sina Ibrahima a.s.. Poslan je gradu koji se zvao Medjen, narodu koji se, takoder, zvao Medjen i koji su nastanjivali predjele blizu danas poznatog jordanskog grada Me'an, neposredno uz Lutovo jezero. Ovo jezero je nastalo nakon sto je Dzibril, Allahovom naredbom, naopacke okrenuo Sodomu, to mjesto gdje je Lutov narod stanovao je potopljeno i ucinjeno jezerom.
Suajbov narod je bio idolopoklonicki, grijesni i raskalaseni narod. Bavili su se drumskim razbojnistvom, presretali bi trgovacke karavane i zulumom uzimali desetinu imetka od trgovaca na ime carina i putarina. Bili su poznati kao trgovci varalice.
Zadaca poslanika, pored one misionarske je da Ijude vrate ispravnom robovanju i vjerovanju, je bila i drustvene, politicke i ekonomske prirode. Tako vidimo da se Musa a.s., sukobljava sa faraonskom uranijom i silnistvom nad Benu Israilom. Suajb a.s. se suprotstavio ekonomskom problemu rasprostranjenosti varanja u svakodnevnom poslovanju na trzistu. Lut, ?fiSl, se uhvatio u kostac sa opasnim drust\renim problemom. Svaki poslanik je dakle, imao pred sobom svakodnevne problème koje je rjesavao. Vjera nije samo ibadet i robovanje, to je nesumnjivo najvazniji dio vjere, ali vjera je i pravilno se odrediti u stvarnosti u kojoj zivimo. Takav je bio koncept zivljenja poslanika, pored djelovanja na polju vjerovanja i ibadeta, poslanici su rjesavali svaki oblik zastranjivanja i odstupanja od pravog puta.
Stanovnici Medjena su bili zastranili u trgovackim malverzacijama i sveopcoj podvali i prevari. Oni su obozavali drvo po imenu Ejke, zato ih je Allah dz.s. opisao kao:

A i stanovnici Ejke su bili nevjernici. (Al-Higr, 78.)

I kaze Uzviseni:
l stanovnici Ejke su u laz ugonili poslanike. (As-Su'ara, 176.)

Oni su u laz ugonili Suajba. Zasto je u ajetu receno poslanike? Zato sto ugoniti u laz samo jednog poslanika - znaci ugoniti u laz sve poslanike. Jer je poziv poslanika jedinstven poziv:

Allahu se klanjajte i Njega se bojte i meni poslusni budite. (Nuh, 3.)

To je bio poziv poslanika njihovim narodkna. Onaj ko ne vjeruje u jednog od poslanika, nijece ih sve zajedno. Poce Suajb a.s. pozivati svoj narod u islam.

A Medjenu ' njegova brata Suajba. "O narode moj" - govorio je on "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim njega nemate! Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vaseg." (Al-'Araf, 85.)
Vec su im dolazili ajeti od Allaha. Svaki poslanik je dolazio sa odredenom mu'dzizom, jer kako bi Ijudi znali da je taj covjek doista i poslanik. Kako razlikovati poslanika od covjeka koji za sebe tvrdi da je poslanik? Poslanik ima mu'dzizu, nije bilo poslanika a da nije bio poslat sa nekom nadnaravnom, nesvakidasnjom pojavom koja se ne moze nikako objasniti nego kao "cudo Allahom dato". Mudziza je, dakle, djelo ili pojava za koju se posigurno zna da njezino porijeklo nije Ijudske prirode, nesto sto je pravo cudo i sto rusi sve zemaljske zakonitosti Ijudskog zivota. Tako ozivljenje mrtvog, pucanje stijene iz koje izlazi najveca deva koja je jos i steona, baceni stap koji postaje zmija pokretljiva i druge slicne pojave su bile mu'dzize kojima je Allah upucivao Ijude da povjeruju kako ih poslanici pozivaju ispravnom obozavanjujedinog Gospodara. Mu'dziza mora imati sljedece uvjete da bi bila mu'dziza: natprirodna pojava, suprotna uobicajenim zakonitostima, koju Allah dz.s. pokazuje Ijudima preko dobrog i cestitog covjeka. Iz spomenutih uvjeta vidimo da Allahovo cudo moze biti dato iskljucivo valjanom i cestitom muskarcu, ne zenama, jet su svi poslanici, kako kaze Allah dz.s. bili muskog spola:

I prije tebe smo samo muskarce slali kojima smo objavljivali.(Al-Anbiya',7.)

Od uvjeta mu'dzize je i da poslanik njome izaziva svoj narod da ucine takvo ili slicno djelo, ako st\rarno rnisle da su oni u pravu.
Poslanik im je to cudo mogao predociti javno, pred svima, cesto govoteci: "Sada ce se desiti to i to", pa bi se odmah to i obistinilo.Suajb a.s. je izazvao svoj narod mu'dzizom, o kojoj Kur'an govori sljedece:

Zato pravo na litri i na kantaru mjerite i Ijudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je vec na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas ako vjerujete.
I ne postavijajte zasjede na ispravnom putu, prijeteci i od Allahova puta odvracajuci one koji u Njega vjeruju, zeleci krivi put. I sjetite se kada vas je bilo malo i da vas je On umnozio, a pogledajte kako su skoncali oni koji su nered pravili. (Al-'Araf, 85.-86.)

"Ne varajte Ijude, ne zalddajte i ne budite drumski razbojnici, ne otimajte od Ijudi putarinu na ime vase snage, oholosti i moci, nemojte biti nevjernici, bilo vas je malo pa je Allah ucinio da budete mnogobrojni, dobro znate kako je prosao Lutov narod", govorio im je Suajb a.s.U drugom ajetu se spominje Suajbovo pozivanje naroda nevjernickog kada im je rekao:

, . . jedino zelim uciniti dobro koliko mogu . (Hud, 88.)

Ovo je ono sto se ocekuje od jednog daije. Ti nisi u stanju njih prisiliti da vjeruju, nisi. U tvojoj moci je da istinski nastojis popraviti sto se moze popraviti.

... a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i
Njemu se obracam. (Hud, 88.)

Nakon sto ih je pozvao, odbili su ga i govorili mu da je lazac:

"O Suajbe" - govorili su oni - "da li vjera tvoja trazi od tebe da napustimo ono cemu su se preci nasi klanjali ili da ne postupamo sa imanjima nasim onako kako nam je volja?" (Hud, 87.)

Da li ta tvoja nova vjera od nas trazi odricanje od vjere nasih predaka i tvoja vjera nama odreduje kako cemo nase imetke trositi. Pogledajmo ovo opiranje, zar to nije slucaj nas danas. Pojedini Ijudi hoce vjeru samo za ibadet i dzamije, a nece vjeru za politiku, ekonomiju, govoreci: To nije vasa stvar, to je stvar dunjaluka! Rastavljanje vjere od dunjaluka ili drzave, ili sekularizam kako ga danas zovu, nije nista novo, toje grijeh Suajbovog naroda. Neka se vjera ne pedja u trgovacke kretnje, govorili su, to se tebe i vjere ne tice, jer smo pare mi zaradili!

E bas si pametan i razuman! (Hud, 87.)

Ibnu Abbas kaze: Ova recenica je izrugivanje sa Suajbom, a ne pohvala Suajbovog znanja i pameti. Nakon takvog stava Suajb ih poce opominjati:

O narode moj, neka vas neslaganje sa mnom nikako ne dovede do toga da vas zadesi ono sto je zadesilo Nuhov narod ili Hudov narod îli Saiihov narod. A i Lutov narod nije mnogo prije vas zivio.
I traiite oprost od Gospodara svoga, i onda Mu se pokajte! -Gospodar moj je, uistinu, Samilostan i pun Ijubavi. (Hud, 88. -90.)

Nemojte nastavljati neprijateljstvo prema meni, stanite. Samo se pokajte i sve ce biti zaboravljeno, oprostit ce vam se, samo se pokajte i oprost za grijehe trazite. To im je bilo prvo upozorenje i prva prijetnja. Nakon njihove odlucnosti da ustraju u grijesenju, rece im:

Pa pricekajte dok nam Allah ne presudi, jer On je sudija najbolji!
(Al-'Araf, 87.)

Na njegov poziv su mu odgovarali rijecima:

Rekose oni: "Ti si samo opcinjen;
i ti si samo covjek kao i mi; za nas si ti, doista, lazac pravi;
zato spusti na nas kaznu s neba, ako îstinu govoris!" (As-Su1 ara1,185.-187.)

Pocese ga jos i izazivati, daj nam komad ka^ne nebeske, ako istinu kazujes. Potpuno isti nacin reagovanja kao i naroda prije njih koji su nevjerovanje za svoju vjeru izabrali. Ad, Semud, Lutov narod, pozove ih poslanik u islam - a oni odbiju, pa ih ubjeduje - a oni uporno istcajavaju u nevjerovanju i inatu, pa ih upozori - a oni prkose i traze kaznu pa im dode posljednja opomena.
Allah dz.s. o Suajbovom iskustvu sa njegovim narodom kaze:

Glavesine naroda njegova, one koje su bile ohole, rekose: "Ili cete bezuvjetno vjeru nasu prihvatiti, ili cemo mi, o Suajbe, i tebe i one koji s tobom vjeruju iz grada naseg istjerati." - "Zar i protiv nase volje?" - rece on. (Al-'Ai-af, 88.)

Prijetnja progonorn iz Medjena. Suajb se nadao da ce se pameti ipak na kraju dozvati, pozivao ih je sve dok nisu odbili i da ga saslusaju. Onaj ko bi ga saslusao, govorio bi: "Nisam razumio, sta ti hoces od mené, sta to pricas, nista te ne razumîjem." Suajb bi im ponavljao a oni bi mu govorili: "Ne, ne shvatamo sta zelis reci!" Poceli su se izigravati sa Suajbom a.s.

"O Suajbe" - rekose oni - "mi ne razumijemo mnogo toga sto ti govoris, a vidimo da si ti medu nama jadan; da nije roda tvoga, mi bismo te kamenovali, ti nisi nama drag." (Hud, 91.)

Kako postupiti sa covjekom koji se tako ponasa prema tebi?! Objasnis mu - a on kaze kako ne razumije, ponovis mu nekoliko puta - a on opet kao ne razumi. Sta da radis?!
Davno bi ga oni ubili samo da njegova familija nije bila snazna. Govorio im je:

"O narode moj" - rece on - "zar vam je rod moj drazi od Allaha?"
(Hud, 92.)

Zar vas je to strah mog naroda, a nije vas strah Allaha?! Nakon toga Suajb zamoli Allaha protiv svoga naroda:

O narode moj, cinite sve sto mozete, a cinitcu i ja. Vi cete, sigurno, saznati koga ce kazna stici koja ce ga osramotiti i ko je lazac. Pa, cekajte i ja eu s vama cekati! (Hud, 93.)

Sacekajte samo, i doci ce vam azab. Potom zamoli Allaha da presudi izmedu njega i njegovog naroda. Odbili su poziv, izigravali se sa poslanikom i samo cekali nepaznju njegove rodbine da ga kamenuju, i uz sve to mislili kako ce uspjeti na dunjaluku, koja je to pamet?! Suajb a.s. prouci dovu:

Gospodaru nas, Ti presudi nama i narodu nasem po pravdi, Ti si sudijanajpravedniji! (Al-'Araf, 89.)

I dode presuda, Allah spasi Suajba i vjernike. Poce cudna kazna koja se nadvi nad Medjenom. Nije to bila jedna vrsta kazne, bili su to razni oblici azaba. Allah nam pokazuje Svoju moc kroz razne vrste azaba. Vidjeli smo kako je unisten Ad sa vjetrom:

A Ad unisten vjetrom ledenim, silovitim,
kome je On vlast nad njima, sedam noci i osam dana uzastopnih bio prepustio, pa si u njima Ijude povaljane kao suplja datulina debla vidio,i vidis li da je iko od njih ostao? (Al-Haqqa, 6. -8.)

Narod Suajbov je unistio na potpuno drugaciji nacin. Zaustavio imje vjetar. Ni daska vjetra danima nisu osjetili, a bilo je sve toplije, umalo su od toga pomrli. Zatim im je Allah dz.s. poslao veliki oblak nedaleko od grada. Ispod oblaka je bio hlad. Muskarci, zene i djeca pohitase oblaku ceznuci za hladovinomi vjetrom. Smjestise se ispod hlada i tada se zemlja pod njima poce tresti. Svi na zemlju popadase, mogli su se samo cetveronoske kretati. Tada dodze melek Dzibril i samo jednim glasom ih sve usmrti. Allah dz.s. kaze:

Pa ih je stigla kazna iz oblaka. (As-Su ara', 1 89.)

Nisu li trazili komad nebeskog azaba? I dobili su ono sto su trazili.

I zadesi ih strasan potres i oni u zemlji svojoj osvanuse mrtvi, nepomicni. (Al-Araf, 78.)
Allah dz.s.kaze:

I kada je pala naredba Nasa, Mi smo, iz milosti Nase, Suajba i vjernike s njim spasili, a one koji su zlo cinili pogodio je uzasan glas i oni su u zemlji svojoj mrtvi, nepomicni osvanuli,
kao da na njoj nikada nisu ni postojali. Daleko bio Medjen kao i
Semud!(Hud,94.-95.)

Napustajuci ih Suajb im rece:

O narode moj, prenio sam vam poslanice Gospodara svoga, i savjetovao vas, pa zasto da tugujem za narodom nevjernickim?!
(Al-Araf, 93.)
Nakon toga se Suajb vrati u Medjen jer je grad ostao netaknut, samo su njegovi stanovnici unisteni. Zivio je u Medjenu koga su kasnije nastanjivali uglavnom vjernici. To je Medjen u koji ce, vidjet cemo,doci Musa a.s.

Od naroda spomenutih u Kur'anu su i Ashabur-Ress ili Stanovnici Ressa. Allah dz.s. kaze:

I Adu i Semudu i stanovnicima Ressa i mnogim narodima izmedu njih -
svima smo primjere za pouku navodili, i sve smo poslije sasvim unistili. (Al-Furqan, 3S.-39.)

Narodi koji su potpuno unisteni su Ad, Semud i Ashabur-Ress, o kojima Uzviseni kaze:

Prije njih poricali su narod Nuhov, i Stanovnici Ressa, i Semud i Ad, i narod faraonov, i narod Lutov,
i Stanovnici Ejke i narod Tubba; svi su oni poslanike laznim smatrali i kaznu Moju zasluzili. (Qaf, 12. -14.)
Narod spomenut u ajetu kao Ashabul Ejke je bio Suajbov narod. Ibnu Abbas kaze: Ashabur-Ress je jedan od ogranaka naroda Semud. Ress je bunar. Kada im je dosao poslanik, za kojeg vecina historicara kaze da se zvao Hanzala ibn Safvan, pozvao ih je u islam pa su ga ubili i tijelo mu u bunar bacili. Zbog toga ih nazvase Ashabur-Ress, sto bi znacilo Stanovnici bunara. Allah ih je zbog tog njihovog grijeha sve unistio.

Ejjub a.s. je jedan od poslanika koga Allah dz.s. navodi ljudima kao primjer i uzor strpljivosti. On je sin Mevsa sin Raziha sin El-Isa sin Ishaka sin Ibrahima a.s. Ejjub je potomak Ishakov od koga svi kasniji poslanici vode porijeklo, osim Muhammeda s.a.w. koji je jedini poslanik od Ismailovog potomstva. Ishakov sin se zvao Jakub koga su jos zvali i Israil pa kada se kaze Beni Israil time se misli na Jakubove a.s. potomke. Jakub je imao dvanaest sinova koji se jednim imenom nazivaju El-Esbat i njih Kur'an spominje. Da li su svi oni bili i poslanici tesko je reci. Mnogi ucenjaci smatraju da dvanaest Jakubovih sinova nisu bili poslanici zbog djela koja su pocinili, a koja ne prilice poslanicima: htjeli su ubiti brata Jusufa, lagali su ocu i cinili brojna druga nevaljala djela. Zbog toga, ulema smatra da su El-Esbat ustvari potomci Jakubovih sinova.
Benu Israil se vremenom podijelio na dvanaest plemena, svako pleme se zvalo Sibt pa su po tome dobili naziv El-Esbat ili Benu Israil. Ejjub je bio jedan od potomaka Ishaka,
Allah dz.s. kaze o Ibrahimu a.s.:

I od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna. (Al-An'am, 84.)
Svi spomenuti poslanici su potomci Ibrahima a.s. Sigurno se zna da je Ejub bio Allahov poslanik. O tome Allah dz.s.kaze:

Mi objavljujemo tebi kao sto smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, a objavljivaii smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu i unucima, i Isau, i Ejjubu. (An-Nisa', 163.)

Allah je, dakle poslao objavu svim imenom spomenutim poslanicima. Ejjub je bio jedan od poslanih poslanika. Allah dz.s.ga je poslao narodu Havrana u Samu. Dao mu je veliko bogatstvo i brojne blagodati: stada ovaca, krda stoke, mnogo roblja, veliku trgovacku robu, sedam sinova i sedam kceri, lijepo zdravlje i veliku tjelesnu snagu i imao je veliki broj prijatelja i poznanika. Sve ono sto jedan covjek moze prizeljkivati od dunjaluka.
Allah mu je dao veliki komoditet i ljepote dunjaluka. Potom Allah, subhanehu ve te'ala, odluci da ga iskusa onim sto ce njemu biti ispit, a nama najbolji i trajan uzor u saburu.
I nastupi ispit: Potpuno nesta veliki imetak kojeg je uzivao dotle da cak posta puki siromah. Jedno za drugim mu djeca pomrijese, cetrnaest sinova i kceri za njegovog zivota. Covjeku, subhanallah, kada umre jedno dijete, srce obuzme bol i tuga golema, vidjeli smo kolika je bila Jakubova tuga za Jusufom, oci je isplakao i slijep postao ne zbog smrti Jusufove vec zbog njegovog nestanka. Ejjub je izgubio cettnaestero djece. Pored toga, Allah ga iskusa teskom bolescu od koje je postao nepokretan pa se tijelo pocelo raspadati.
Veliki belaj ga snade. Izgubi sve prijatelje i ahbabe, niko mu se nije ni priblizavao plaseci se da je rijec o prelaznoj i zaraznoj bolesti. Ponekad bi ga obisla samo dvojica ljudi, a i tada bi sa njim razgovarali sa velike udaljenosti. Nije imao nikoga da se o njemu pobrine, osim zene mu poslusne, neka je Allahov selam na nju. Zena ga je hranila, pojila, prala i iz svoga imetka izdrzavala. Tako je bilo sve dok i ona ne osta bez igdje icega od imetka. Poce hizmetiti drugim ljudima kako bi zaradila nesto cime bi mogla izdrzavati i brinuti se o svom, na postelji bolesnom muzu.
Poslanik kome jeAllah dao objavuiskusan je bio takvom kusnjom!
Ejjubove muke potrajase u takvom halu punih osamnaest godina. Sve to je podnosio strpljivo, nikad i nikome se ni ne pozali na svoj hal. Cak ni zeni svojoj se nikada ni najmanje ne pozali. Tako godinama i godinama! Bile su to, zasigurno, duge godine u takvoj bolesti, bijedi i nemoci.

Jednog dana mu zena rece:
-Ti si Allahov poslanik, da hoces bar zamoliti Allaha Uzvisenog da te izbavi iz stanja u kojem si. Rece joj:
-Koliko godina smo zivjeli u izobilju?
-Osamdeset godina, rece mu.
-Mene je stid moga Gospodara, rece, da ga molim prije nego provedem u belaju onoliko vremena koliko sam proveo u izobilju!
Ejjub je samo zahvaljivao, cak nije ni govorio: Gospodaru, daj mi lijeka, daj da ozdravim, podari mi opskrbu. Ne ni to nije molio, samo je zahvaljivao i suburao. Potpuno je bio zadovoljan onim sto mu je Allah odredio od kadera na ovom, prolaznom, svijetu. Nije htio ni da dove za ozdravljenje uputi prije nego li prodze drugih osamdeset godina. Kako je zivio u obilju osamdeset godina, tako ce zivjeti u patnji osamdeset godina.
Nakon ovog razgovora, Ejjubova zena izgubi svaku nadu, cekala je spas, rece mu:
-Pa dokle cemo mi podnositi ovaj belaj!
Ejub se naljuti i zaklete Allahom Uzvisenim da ce je kazniti sa stotinu udaraca bicem, ako mu se Allah smiluje i zdravlja mu da. Rece joj:
-Kako se mozes suprostavljati Allahovoj odredbi, kako mozes?!
Ljudi prestadose bilo kakav posao davati Ejjubovoj zeni da za njih obavlja. Bojali su se da na njih ne prenese belaj svoga muza, misleci da je rijec o nekakvoj prelaznoj bolesti.
Ostase i bez ono malo nafake, postadose sami, napusteni, bolesni i gladni.Jednog dana mu donese hranu. Ejjub a.s. u cudu upita:
-Odakle ti hrana?

Nista mu ne odgovori. Otisla jei prodala svoju pletenicu i za to nesto hrane kupi. Nakon nekogvremena opet nesta hrane, ona ode i procla ostatakkose. Ejjub se cudio:
-Odakle ti hrana, jesi H radila kod nekoga?
-Nisam.
-Otkud ti onda hrana?
Ona je samo nijemo gledala. Ejub je uporno ispitivao i pitao, ona otkri glavu i Ejjub ugleda obrijanu glavu!
Kad je dotle teskoca dosla Ejjub rece rijeci u kojima nema jasne dove, rijeci koje spominje Allah dz.s.u Kur'anu:

I Ejjubu se, kadaje Gospodaru svome zavapio: "Mene je nevolja snasla, a Ti si od milostivih Najmilostiviji!" (Al-Anbiya', 83.)

Zadesila me nevolja, a Ti si Najmilostiviji! Nije rekao: Ozdravi me ni opskrbi me, nego takvo je moje stanje a ti si Milostivi. Ti bolje od mene znas kakvo je moje stanje. Nema potrebe da se Tebi zalim, objasnjavam, molim, Tebi je to, Gospodaru moj. poznato. Allah dz.s.to drzanje spominje na drugom mjestu u Kur'anu, u jos jednom ajetu:

I sjeti se roba Naseg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio:
"Sejtan me na zlo navraca i misli lazne mi uliva!" (Sad, 41 .)

Nije Ejjub patnju i kaznu pripisao Allahu dz.s jer je On cist od toga, nego je patnju pripisao sejtanu. Zato se u dovama uci:
A zlo ne prigovaramo Tebi.
Nije ni dovio, samo je iznio svoje stanje, Gospodaru, zlo me zadesilo, a Ti si Najmilostiviji. Allah dz.s. mu se odazva odmah nakon njegovih rijeci. Pogledajmo, mogao je Ejjub u bilo kojem momentu zamoliti Allaha i On bi mu se odmah odazvao. Pogledajmo taj sabur. Zato se kaze: Ejubov sabur. On je primjer ljudima u strpljivosti za sva vremena!
Alah dz.s. otkloni od njega azab. Neredi mu:

Udri nogom o zemlju ' eto hladne vode za kupanje i pice! (Sad, 42.)

Udari Ejjub nogom zemlju iz koje izvor provri. Allah mu naredi da se napije tog hladnog vrela i da se njime okupa. Ulema veli: Kad se okupao, nesta vanjske bolesti, a kad se napi nesta unutrasnjih bolesti. Bila je to velika blagodat za Ejjuba a.s.
Ustade Ejjub potpuno zdrav, vrati se kao sto je nekad bio! To je sve bilo u nekoliko trenutaka. Zena udze u prostoriju u kojoj je Ejjub bolovao, vidje ga ali ga ne poznade. Upita ga:
-Jesi li vidio onog pacenika, Allahovog poslanika? Gdje je, ovdje sam ga ostavila?!

Allaha mi, nisam vidjela covjeka da mu vise od tebe slici kad je on bio zdrav.
Rece joj:
-Zat me nisi prepoznala?
-Ko si ti?
-Ja sam Ejjub!
Subhanallah, u tren oka nesta belaja, blagodat Allahova. Zaista je samo Allah Svemocan. Ejjubu a.s.Allah vrati blagodat celjadi. Ibnu Abbas kaze: "Nije Allah svoju blagodat dao samo Ejjubu, pocastio je On i Ejjubovu zenu koja je tako velicanstveno podnijela ovaj veliki ispit. Allah joj vrati mladost i uz to ona rodi Ejubu dvadeset osam sinova i kceri. "

Allah dz.s. kaze:

I vratismo mu, miloscu Nasom, celjad njegovu i uz njih jos toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju. (Al-Anbiya', 84.)

Allah mu brzo vrati bogatstvo koje je Ejjub nekada imao. Imam Buhari, Ahmed i drugi biljeze od Resulullha s.a.w.da je rekao:
Dok se Ejub bez odjece kupao, dodze mu roj skakavaca, koji su bili od zlata. (Buhari, hadis 3258.)
Allah mu posla na dar roj zlatnih skakavaca, zlato mu samo dodze! Ejjub ih poce brze - bolje sakupljati u svoju odjecu. Allah dz.s.ga zovnu:

"Ejube, zar te nisam postedio tog truda?!"
"Svakako dajesi", - odgovori, "alija znam da meni nema bogatstva bez Tvoga bereketa. " (Buhari, hadis 3258.)

Sakupljao ih je radi bericeta, skakavci su bili od Allaha dz.s Tako Ejjub povrati imetak, porodicu, zdravlje i druge blagodati nakon sto je bio ovako strpljiv u tako teskom iskusenju. Allah se smilova Ejjubovoj zeni kad mu rece:

I uzmi rukom svojom snop i njime udari, samo zakletvu ne prekrsi! (Sad, 44.)

Uzmi snop sa stotinu slamki i sa njim jednom zenu udari kako ne bi zakletvu prekrsio. I tako Allah dz.s.spusti Svoju milost na Ejjubovu zenu.

Allah dz.s. kaze:

I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: "Mene je nevolja snasla, aTi si od milostivih Najmilostiviji!" odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, miloscu Nasom, celjad njegovu i uz njih jos toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju. (Al-Anbiya', 83.-84.)

I kaze Uzviseni:


On je, doista, blizak Nama i ceka ga krasno prebivaliste.
I sjeti se roba Naseg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio: "Sejtan me na zlo navraca i misli lazne mi uliva!"
"Udri nogom o zemlju - eto hladne vode za kupanje i pice!" '
i Mi smo mu iz milosti Nase celjad njegovu darovali i jos toliko uz njih, da bude pouka za one koji imaju pameti '
"I uzmi rukom svojom snop i njime udari, samo zakletvu ne prekrsi!" Mi smo znali da je on izdrzljiv; divan je rob on bio i mnogo se kajao! (Sad, 40.-44.)

Divan li je bio Allahov rob Ejjub a.s.Olicenje sabura i zadovoljstva sa Allahovim kaderom ljudima. Eto, tako Kur'an govori o Ejjubu a.s.

Vratit cemo se kazivanju o Lutu a.s., koje se dogodilo za zivota Ibrahima,a.s., Lut je bio Ibrahimov bratic, sin Haranov sin Talihov ili Azerov. Allab,dz.s., gaj e spomemw 27puta u Kura'nu, u 14 sura. Otac mu je umro jos dok je dijete bio pa je odrastao u Talihovoj kuci, sa amidzom mu Ibrahimom kojeg je zavolio cijelim svojim bicem. Kada je Ibrahim,a.s., bio bacen u vatrii, a ona mu bila hladna i spas, i kad mu ljudi i pored tog ocitog cuda nisu povjerovali, Lut,a.s., je jedini povjerovao u ono cemu je pozivao Ibrahim,a.s.
Lut mu jedini povjerova! A Ibrahim rece: "Ja se selim onamo kuda mi je Gospodar moj naredio, jer je On, uistinu, silan i mudar." (Al-'Ankabut,26.)
Spomenuli smo kako mu je Ibrahim,a.s., nakon sto se vratio iz Egipta u Palestinu, naredio da ide u mjesto zvano Mu'tefika koja se jos naziva i Sodoma. Mjesto pored jezera koje se danas zove Lutovo jezero, pored Mrtvog mora. Sodoma je bila raskrsnica puteva i jak trgovacki centar toga vremena. Njegovi stanovnici su bili, svi do jednoga, nevjernici. Allah,dz.s., o stanovnicima toga mjesta kaze:
I Mi iz njega vjernike izvedosmo '
a u njemu samo jednu kucu muslimansku nadosmo. (AdDariyat, 35.-36.)
Samo Lutova kuca su bili muslimani, svi ostali su bili kafiri. Nisu oni samo nevjerovali, mada bi im i samo to bilo dovoljno grijeha, oni su bili razvratnici i teski grijesnici, od grijeha su umjetnost pravili. Prvi su otpoceli sa cinjenjem grijeha homoseksualizma koga niko prije njih nikada nije cinio.
Allah nam spominje pocetak tog grijeha u svojoj Knjizi:
I Luta ' kad rece narodu svome: "Zasto cinite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije cinio?
Vi sa strascu prilazite muskarcima, umjesto zenama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi!" (Al-A'raf, 80.-81.)
Tjelesnu nastranost su prvi poceti oni ciniti. Zato, danas pojedini pokusavaju dokazati kako je seksualna nastranost u ljudskoj prirodii genima. Sta je to?! Suplja besjeda. Nit je to prirodno, a jos manje je genetski. To je nastrano! To je razvrat, grijeh i gnusoba! Propast! Nikad to prije Lutovog naroda nije zapamceno. Da je bilo prkodno i genetski, bilo bi poznato ljudima koji su zemlju nastanjivali prije naroda Lutovog vremena. Allah,dz.s., kaze:

"Mi smo poslani narodu navjernickom" ' rekose ' samo cemo svu Lutovu celjad spasiti. (Al-Higr, 58.-59.)
Poslanici su opisali taj narod kao nevjernicki. Njihov poslanik Lut, , im je govorio:
Zasto vi, mimo sav svijet, sa muskarcima opcite,a zene svoje, koje je za vas Gospodar vas stvorio, ostavljate?
(As-Su'ara',165.-166.)
Napustili su bracni zivot sa zenama, zamjenivsi ga za takav sa muskarcima.
Vi ste ljudi koji svaku granicu zla prelazite. (As-Su'ara', 1 66.)
Allah,dz.s., prezire ovo djelo, opominjuci nas na njegovu pogubnost i odvratnost, u mnogo ajeta na njega zeli posebno upozoriti, tako se kaze:
I Luta, kada rece narodu svome: "Zasto cinite razvrat naocigled jedni drugih?
Zar zbilja sa strascu opcite sa muskarcima umjesto sa zenama? Vi ste, uistinu, bezumnici." (An-Naml, 54.-55.)
Javno su blud cinili. Pogledajmo njihova svojstva u Kur'anu. Nijedan narod nije tako ruzno opisan kao sto je slucaj sa Lutovim narodom. Nevjernici, grijesnici, rasipnici, razvratnici, neznalice, pokvarenjaci bez mjere, svako zlo koje postoji na zemlji je postalo sastavni dio njihovog ponasanja i bica.
I Luta, kada narodu svome rece: 'Vi cinite takav razvrat kakav prije vas niko na svijetu nije cinio :
s muskarcima opcite, po drumovima presrecete, i na skupovima svojim najodvratnije stvari cinite." (Al-'Ankabut, 28.- 29.)
Bludnicili su i drumska razbojnistva provodili. Kada bi u klubovima, gdje su zajedno vrijerne provodili, sjedili, iskljucivo bi cinili sve sama nevaljala djela. Tako su izgubili svaki osjecaj stida, cak su toliki bezobrazi postali da bi glasno vjetrove ispustali i torne se gromko smijali. Allah nas zeli ovim kazivanjem podsjetiti daje to ruzno i nevaljalo, ljudskom bicu neprimjereno.
Sakupili su u sebi sva znacenja zla, Lut se jako namucio sa njima. Poceo ih je pozivati:
I Lutov narod je smatrao laznim poslanike.
Kad im njihov brat Lut rece: "Kako to da se ne bojite?
Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,
zato se bojte Allaha i budite poslusni meni!
Za ovo od vas ne trazim nikakve nagrade, mene ce Gospodar svjetovanagraditi." (As-Su'ara', 160.-164.)
Potpuno isti poziv kojim su pozivaU svi poslanici! A kakav je bio njihov odgovor?

Odgovor naroda njegova bijase: "Ucini da nas Allahova kazna stigne, ako,istinu govoris!" (Al-Ankabut, 29.)
Potpuno identican odgovor naroda Nuhovog, Hudovog, SaHhovog. I oni su izazivaU govoreci: "Daj nam Allahovu kaznu ako je istina to sto pricas." U drugom ajetu se spominje:
A on im je bio prijetio silom Nasom, ali su oni u prijetnje sumnjali. (Al-Qamar, 36.)
Upozorio ih je na unistenje i nestajanje, na AUahov azab. I sve je bilo uzalud, oglusili su se i rekli:
A odgovor naroda njegova glasio je: "Istjerajte ih iz grada vaseg, oni su ljudi cistunci!" (Al-'Araf,82.)
Pogledajmo sta je za njih grijeh, to sto se ciste, to je razvratnicima grijeh! Ne zele u tom mjestu nikoga, osim iskljucivo razvratnike, smeta im i samo jedan drugaciji od njih. Zaista je zanimljiva agresivnost grijesnika i nevjernika nad vjernicima. Mozemo reci da sa prvim sirkom pocinje i agresivni ateizam, iako se gotovo redovno zele viernici predstaviti kao prijetnja za druge. Samo Lut i njegove dvije kceri nisu biti grijesnici i pokvarenjaci.
Narod Sodome cvrsto odluci protjerati Luta iz njihovog mjesta boravka, rekose mu:

Rekose oni: "Ako se ne okanis, o Lute, bices sigurno prognan." "Ja se gnusam toga sto vi radite!" * rece on. (As-Su'ara', 167.-168.)
Lut poce u dovama moliti Allaha Svemoguceg protiv njih:
Gospodaru moj, sacuvaj mene i porodicu moju kazne za ono sto oni rade! (As-Su'ara', 169.)
To je ucinio nakon sto je izgubio svaku nadu da ce se opametiti i promijeniti. Cak ih nije mogao vise ni pozivati. Prijetiii su mu izgonom iz grada ako ih samo i pozove u Allahovu vjeru. Mogao je samo boraviti u svojoj kuci i tu obozavati Allaha,dz.s.. Dosao im je kao muhadzir, nije imao zastitnika od ljudi, ni rodaka, ni plemena, nikoga na koga bi se oslonio i ko bi ga zastitio. Boraveci u svojevrsnom kucnom pritvoru, dovio je:
"Gospodaru moj" - rece on ' "pomozi mi protiv naroda grjesnog!" (Al-'Ankabut, 30.)
Jos jedno svojstvo tog naroda. Vidimo kakva su svojstva imali ti ljudi. Tada se Allah odazva Lutovim pozivima, posla svoje izaslanike meleke plemenite: Dzibrila, Mikaila i Meleka smrti. U nekim predajama se spominje kako je sa njima bio i Israfil. Na putu do Lutovog naroda prvo posjetise Ibrahima,a.s., da ga obraduju sa Ishakom.
Ibrahim ih upita koja je njihova zadaca, rekose:

"Poslani smo narodu grjesnom" ' rekose ' "da srucimo na njih grumenje od ilovace,
svako obiljezeno u Gospodara tvoga za one koji su u razvratu svaku mjeru presli." (Ad-Dariyat, 32.-34.)
Na svakom kamenu je bilo ispisano ime onoga koga ce taj kamen usmrtiti. Kazna za one koji su presli svaku granicu razvrata. Jos jedan opis tog naroda. Drugi ajet pojasnjava sta se dogodilo prilikom susreta Ibrahima sa melekima, Allahovim izaslanickna narodu Sodome:
I kad izaslanici nasi Ibrahimu radosnu vijest donesose: "Mi cemo unistiti stanovnike ovoga grada, jer su njegovi stanovnici nevjernici." (Al-'Ankabut, 31.)
Jos jedan opis nevjernici. Nikada i nijednom narodu se ne pripisuju tako ruzne osobine, kao sto je to slucaj sa Lutovim narodom. Najgori narod sa kojim su se susreli Allahovi poslanici su bili bas oni! Ibrahim poce sa melekima raspravljati o unistenju Sodome.
-U njoj je Lut, rece im, hocete li unistiti mjesto u kojem zivi 300 vjernika?
-Necemo.
-A ako je tamo 200 vjernika?
-Necemo.
-A ako ih bude 40?
-Necemo.
-A14?
-Necemo ni ako ih bude bar 14.
-A ako bude samo jedan?
-Makar bio i samo jedan vjernik, necemo ga unistiti! Ibrahim rece:
-U tom mjestu je Lut.

Ovaj dogadaj Kur'an spominje rijecima:

"U njemu je Lut" ' rece Ibrahim. - "Mi dobro znamo ko je u njemu" ' rekose oni * "mi cemo njega i porodicu njegovu sigurno spasiti, osim zene njegove, ona ce ostati s onima koji ce kaznu iskusiti."(Al-'Ankabut,32.)
Mi cemo to mjesto unistiti kad u njemu ne bude vjernika, mu'mine cemo spasiti. Na jos jednom mjestu u Kur'anu se spominje Ibrahimova rasprava sa melekima: I posto Ibrahima prodze strah i dodze mu radosna vijest, on se poce raspravljati sa Nasim izaslanicima o narodu Lutovu;
Ibrahim je, zaista, bio dobrodusan, sazaljiv i odan.
"O Ibrahime, prodi se toga, naredenje od Gospodara tvoga je stiglo; njih ce stici patnja, sigurno!" (Hud,74.-76.)
Ibrahimov strah je bio od meleka koji su dosli u ljudskom obliku i kada su odbili ponudenu im hranu. Pokusao ih je odvratiti od njihove nakane, govoreci im: Mozda ce se popraviti, moguce da ce uzvjerovati. To je zato sto je Ibrahim,a.s., bio milostiv, cak je i one koji su ga ezijetili i uznemiravali lijepo ugostio. Znao je kakav je Lutov narod, ali je i pored toga trazio odgodu Allahove kazne. Bio je Munib - onaj koji se mnogo kajao i Allahu vracao. Tev-vah - cesto kajanje za ucinjene grijehe i Inabe - mnogo trazenje oprosta, su dva ibadeta koja su ljudi napustili. Ibrahimu dode Allahova naredba da ne raspravlja o tim ljudima i njihovoj sudbini jer ce njih stici kazna neizbjezna.
Meleki krenuse preme Mu'tefiki, pojavise se u liku mladica preljepih. Njihov dolazak u takvom obliku je bio ujedno i posljednji ispit za grijesnike Sodome.
Allah im naredi: "Sacekajte svjedocanstvo njihovog poslanika protiv njih prije nego ih unistite. Nemojte ih unisiti dok ne cujete njihovog poslanika da im presudi."
Meleki dodose u Sodomu. Jedna od Lutovih kceri ih ugleda noseci vodu sa periferije grada. Poboja se za njih znajuci da ako ih razvratnici ugledaju pocinit ce blud sa njima. Rece im:
-Ovdje sacekajte!
Pohita ocu i obavijesti ga o dolasku mladica. Lut pozuri prema njima.
-Ko ste?
-Gosti.
Luta bi stid da ih vrati. Da neko kaze: "Ja sam tvoj gost", pa da ih vrati! htio ih je vratiti, ali bi to bilo protivno njegovom ahlaku. Rece im:
-Podite sa mriom.
Iduci prema kuci htjede ih upozoriti, a da im u isto vrijeme ne kaze: "Vratite se!" Obrati im se biranim rijecima, a birane rijeci su znak njegovog odgoja. Rece im:
Tako mi Allaha, nije mi poznato da zemlja ima gorih pokvannjaka od ovih ovdje.(tefstt Ibnu Kesira, 2/454.)
Nastavili su ici za njim. Zelio je da se vrate pa im to ponovi jos jednom, pa jos jednom. Kao da im je govorio: "Oni su najgori, odlazite". Ponovio im je i cetvrti puta kako nema gorih na zemlji od njih, a meleki broje ta svejdocanstva njihovog poslanika o njima.
Lut ih dovede svojoj kuci i sakri ih. Njegova zena je bila grijesnica, ali ne i bludnica. Ode i obavijesti ih o preljepim mladicima. Rece im:

-Da znate, u Lutovoj kuci ima momaka, nikad u zivotu ljepsih od njih nisam vidjela!
Grijesnici pozurise Lutovoj kuci.

I narod njegov pohrli njemu - a i prije su radili sramotna djcla.
(Hud,78.)
Dolaze zurno iz bluda i zele da jos jednom pocine blud! U drugom ajetuje ovaj dogadaj opisan rijecima:

U to dodose stanovnici grada, veseli. (Al-Higr, 67.)
Radost ih je obuzela, dosli su im mladi i lijepi momci. Pogledaj samo te drskosti i oholosti grijesnicke! Lut stade ispred njih braneci cast i dostojanstvo kuce muslimanske, rece im:
"
"O narode moj," ' rece on - "eto mojih kceri, one su vam cistije! Bojte se Allaha i pred gostima mojim me ne sramotite! Zar medu vama nema razumna covjeka?"
"Ti znas da nam nisu potrebne tvoje kceri" ' rekose oni ' "ti doista znas sta mi hocemo." (Hud, 78.-79.)
Kada je rekao: "Moje kceri", mislio je, po vecini predaja, na njihove supruge. Svaki poslanik je gledao na zene kao na svoje kceri. Tako je za zene naseg poslamka Muhammeda,s.a.v.s., receno:
- njegove supruge su njihove majke. To je Ibnu Kesirov komentar ovog ajeta.A oni koji su rekli da je Lut,a.s., predlozio da sa njegovim kcerima pocine zinaluk - takvi debelo grijese. Kako ce dozvoliti zinaluk sa svojim kcerima, a on je poslanik.
Ispravan komentar bi, dakle, bio sljedeci: - "Imate zena"one su vam cistije, bojte se Allaha, ne sramotite me pred gostima. Zar medu vama nema bar jedan pametan!? Jeste li to svi pamet izgubili." "Ti dobro znas sta mi hocemo", rekose.
Lut sav ozlojaden rece:
"Ah, da ja samo imam moc" - rece on - "ili da se mogu osloniti na nekog snaznog!" (Hud,80.)
Kad bi bar nekoga imao da se zajedno sa mnom vama suprostavi. Nemam nikoga, sam sam, samo kceri vjeruju, cak mi je i zena nevjernica. U hadisu, kojeg biljeze Buharija i Muslim, Muhammed,s.a.v.s.,je rekao:
Allah se smilovao mom bratu Lutu, oslonio se najak oslonac, na A.llaha Uzvisenog. (Buhari, hadis 3192.)
Mufessiri vele kako Allah,dz.a., poslije Luta vise nije poslao nijednog poslanika, a da nije pripadao jakoj porodici koja je bila sposobna da ga fizicki zastiti od zla nevjernika. U drugom ajetu se kaze:

"Ovo su gosti moji" ' rece on ' "pa me ne sramotite,
i bojte seAllaha, i mene ne ponizujte!"
"Azar ti nismo zabranili da ikoga primas?" - povikase oni.
"Ako vec hocete nesto ciniti, eto kceri mojih!" - rece on.
A zivota mi tvoga, oni su u pijanstvu svome lutali. (Al-Higr, 68.-72.)

Vec ranije su mu bii zabranili da prima goste i da bilo sta govori o islamu. Allah,dz.s. kaze:

Tako mi tvoga zivota (Muhammede), oni su u pijanstvu svome lutali. (Al-Higr, 72.)

Njihova strast ih je potpuno zaslijepila pa istinu nisu mogli vidjeti. Ljudima nakon njih se njihov grijeh gadi, ali oni su strast svoju za svoje bozanstvo bili uzeli pa im se gnusoba pohlijepom ucinila.Mufessiti vele kako se Allah dz.s. nikada nije zakleo zivotom nekog covjeka, osim ovdje u ovom slucaju kada je to ucinio zaklinjuci se zivotom naseg poslanika, Muhammeda s.a.v.s.
Htjedose silom uci u kucu, Lut im rece: "Sacekajte!" Udze u kucu i nemalo bi iznenaden. Mladici sjede u potpunom smiraju! Sva ova guzva je zbog njih, a oni se ponasaju kao da ih se to uopce ne tice. Lutrece:

On rece: 'Vi ste, doista, ljudi neznani!"
"Ne"! - rekose oni. "Donosimo ti ono u sto ovi stalno sumnjaju,
donosimo ti ono sto ce se, sigurno, dogoditi, a mi, zaista, istinu
govorimo." (Al-Higr, 61.-64.)
U drugom ajetu se spominje da su mu rekli:
"Ne boj se i ne brini se" ' rekose oni - "mi cemo tebe i porodicu tvoju spasiti, osim zene tvoje; ona ce ostati s onima koji ce kaznu iskusiti.
A na stanovnike ovoga grada spustit cemo strasnu kaznu s neba zbog toga sto su razvratnici." (Al-'Ankabut, 33.- 34.)
A meleki rekose: "O Lute, mi smo izaslanici Gospodara tvoga, oni tebi ne mogu nauditi." (Hud, 81.)
O Lute, nece ti moci nista nauditi, nece stici do tebe, nikakve neptijatnosti od njih neces osjetiti. Svjetina je cekala da izadu lijepi mladici, a ispred njima je stajao Dzibril.
Od njegovog jednog udarca svi oslijepise. Allah dz.s. kaze:

Oni su od njega goste njegove trazili, pa smo ih Mi oslijepili: "Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!" (Al-Qamar, 37.)

Poceli su jadikovati, mislili su da ih je opsihirio. Reldi su: "Sutra cemo se mi s tobom obracunati, vidjet ces ti svoje"! Uprkos svemu nije im ni na um palo da se pokaju, govorili su: "Ti si nas samo privremeno, magijom svojom, onesposobio". Dodirujuci zidove vracali su se kucama, ne pokajase se za grijehe nagomilane. Meleki tada rekose Lutu a.s.

Rok im je praskazorje, a zar praskazorje nije blizu? (Hud, 81 .)

Dato im je zivota do zore kako bi Lut mogao bezbjedno napustiti mjesto na koje ce se sruciti silovita Allahova kazna. Naredise mu da napusti Sodomu:

"Izvedi celjad svoju u gluho doba noci, a ti budi na zacelju njihovu, i neka se niko od vas ne osvrce, vec produzite u pravcu kuda vam se nareduje!"
I Mi smo mu objavili ono sto ce se zbiti: da ce oni, svi do posljednjeg, u svitanje unisteni biti. (Al-Higr, 65.-66.) Allah dz.s. kaze:
I Mi smo sacuvali njega i porodicu njegovu ' sve,osim starice koja je ostala sa onima koji su kaznu iskusili. (As-Su'ara',170.-171.)
I kaze:
Samo ne na Lutovu porodicu, nju u svitanje spasismo,
iz milosti nase. Eto, tako Mi nagradujemo one koji zahvaljuju.
(Al-Qamar, 34.-35.)
Napusti Lut to mjesto, sa njim su bile samo njegove dvije kceri. Sa prvim suncevim zrakama poce kazna o kojoj Allah dz.s. kaze:
A rano izjutra stize ih kazna koju ce neprestano osjecati. "Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!" (Al-Qamar, 38.-39.)
Kakav je bio azab?! Dosao je Dzibril a.s. i stavio svoje krilo pod grad pa ga podigao do nebesa, tako visoko da su stanovnici nebesa culi glas pijetlova i lavez pasa, a stanovnici Sodome su culi tesbih meleka. Na nebesima poce kamenovanje ovih grijesnih razvratnika. Svakom od njih je bio poslan i namijenjen po jedan veliki kamen na kojem je pisalo ime onoga koga ce usmrtiti. Potom Dzibril viknu tako jakim glasom od kojeg se svi ukocise. Potom prevrnu citav grad i naopacke ga baci o zemlju.
Kur'an Plemeniti opisuje ovu strahotu rijecima:

I kada pade naredba Nasa, Mi sve prevrnusmo, ono sto je bilo gore - bi dolje, i na njih spustismo kao kisu grumenje od pecena blata, koje je neprekidno sipalo,obiljezeno od Gospodara tvoga - a ono nije daleko ni od jednog nasilnika. (Hud, 82.-83.)
I kaze Uzviseni:
I njih je zadesio strasan glas kad je Sunce izlazilo,
i Mi smo ucinili da ono sto je gore bude dolje, i na njih smo kao kisu grumenje od skamenjene gline srucili. (Al-Higr, 73.-74.)
Spustivsi na njih kisu - a strasne li kise za one koji su opomenuti bili!
To je pouka, ali vecina ovih nece da vjeruje,
a Gospodartvoj je, zaista, Silan i Milostiv. (As-Su'ara', 173.-175.)
Kaze Allah dz.s.
I prevrnuta naselja On je prevrnuo,
i snaslo ih je ono sto ih je snaslo;
Pa, u koju blagodat Gospodara svoga ti jos sumnjas?
Ovaj Kur'an je opomena kao i prijasnje opomene. (An-Nagm, 53.-56.)

Tako je unistena Sodoma na Mrtvom moru. Njezini ostaci i dan-danas tamo stoje kao opomena ljudima i prisjecanje na Allahovu kaznu, da se pribojavaju posljedica ljudskih grijeha od kojih je medzu najvecim, svakako, grijeh homoseksualizma - grijeh zbog kojeg je tako zestoko unisten citav Lutov narod.

Govoreci o njegovom ocu Ibrahimu, vec smo spomenuli ono najznacajnije za ovog Bozijeg poslanika. Allah,dz.s., ga imenom spominje u Kur'anu:
I spomeni u Knjizi Ismaila! On je ispunjavao dato obecanje i bio poslanik, vjerovjesnik. (Maryam, 54.)
Ispuniti dato obecanje - Jos jedan ibadet kojeg su muslimani ostavili. Allah ga tako u Svojoj Knjizi opisuje zato sto je cvrsto vodio racuna o datom obecanju, preuzetim obavezama i dogovorenim terminima. Koliko li nama danas nedostaju ova svojstva istinskih vjernika!
Biljezi se kako je Ismailu a.s., neki covjek obecao doci, pa je to zaboravio. Od jutra do veceri ga je cekao Ismail,a.s.,. Covjek se sjeti tog obecanja i ode na dogovoreno mjesto. Tamo nadze Ismaila kako ga ceka, upita ga:
-Zar si ti ovdje od jutros!?
-Jesam, odgovori.
Od tada ga Allah nazva - Sadikul-va'di - Onaj sto ispunjava data obecanja.

"i trazio je od celjadi svoje da namaz obavljaju i da milostinju udjeljuju, i Gospodar njegovje bio njima zadovoljan." (Maryam, 55.)
Osobina Ismailova je bila i da je vodio racuna o svojoj porodici. O njihovoj obavezi robovanja i obozavanja Allaha,dz.s.. Neprestano ih je podsjecao na namaz i zekat. Od svojstava babe mu'mina je da djecu opominje za namaz kada mu nastupivrijeme. Ustani i klanjaj, namaz obavi! Podstice ih na sadaku, zekat, dobrocinstvo. I mi, budimo istinski muslimani i u tome slijedimo primjer poslanika casnih, poistovjecujuci svoja djela sa njihovim.
Ismail,a.s. je pokopan u Mekki.
Od ovog Bozijeg poslanika vode porijeklo Arapi.

Turbe hazreti Ibrahima a.s.


Ulaz u pecinu Macpelah(kaburovi h.z. Ibrahima, Ishaka i Jakuba a.s.)


Herodov hram nad pećinom Macpelah



On je Ibrahim sin Taliha, oca su mu jos zvali i Azer zato sto je pomagao svom narodu - azerehum. Kazivanje o Ibrahimu, a.s. je u Allahovoj Knjizi spomenuto na 73 mjesta, u 25 sura. Zamislite samo velicinu tog poslanika i znacaj i pouke onoga sto se njemu dogodilo. On je potomak Sam ibn Nuha,a.s. Zivio je na sjeveru Iraka, u Babilonu, velikom gradu sa naprednom civilizacijom, gradu sa rasirenim idolopoklonstvom. Allah, dz.s. kaze:
"Vi ste" - rece on - "mimo Allaha kumire prihvatili da biste u zivotu na ovome svijetu medusobne prijateljske odnose odrzavali." (Al-'Ankabut, 25.)
Nisu znali obozavati Allaha, a da mu ne pripisuju sudruga i druga bozanstva.
Kad on ocu svome i narodu svome rece: "Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noc klanjate?" (Al-Anbiya1, 52.)
Oni odgovorise: "I nasi preci su im se klanjali." (Al-Anbiya', 53.) O njihovom obozavanju kipova Allah,dz.s. kaze:
I kazi im vijest o Ibrahimu
kada je oca svoga i narod svoj upitao: "Cemu se vi klanjate?"
a oni odgovorili: "Klanjamo se kumirima i povazdan im se molimo."
On je rekao: "Da li vas oni cuju kad se molite, ili da li vam mogu koristiti ili naskoditi?"
"Ne ' odgovorise ali mi smo upamtili pretke nase kako tako postupaju." (As-Su1 ara', 69.-74.)
Dakle, idolopoklonstvo je nesto sto su ovi bili naslijedili. Poce ih Ibrahirn, a.s. opominjati. Zasto covjek obozava Boga? Da ga pozove kad mu zatreba, da mu se odazove i jedino On mu podari ono sto mu treba. Obozava Boga zato sto mu On podari zakon (serijat) pa zna sta je istina i kuda je pravi put. Zato obozava Boga! Da mu dadne ono sto je korisno, a sacuva ga onoga sto je stetno. Ovi kipovi ne cuju, ne mogu koristi pribaviti niti kome nauditi. Kako ces, insanu, kipovima robovati!? Ali, slijepo povodenje i slijedenje drugih, pokvaren ljudski um ih ucini takvim idolopoklonicima. Ibrahim, a.s. ih poce istrajno pozivati Istini. Sam Ibrahim, nikada i nijednog trena nije obozavao kipove.
Mi smo jos prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali. (Al-Anbiya1, 51.)Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik.
Kada je rekao ocu svome: "O oce moj, zasto se klanjas onome koji niti cuje niti vidi, niti ti moze od ikakve koristi biti?
O oce moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mené slijedi, i ja eu te na pravi put uputiti;
o oce moj, ne klanjaj se sejtanu, sejtan je Milostivome uvijek neposlusan;
o oce moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da budes sejtanu drug," (Maryam, 41 .-45.)
Obozavanje kipova je ustvari obozavanje sejtana! Kakav je bio odgovor Ibrahimovog oca Azera na ovaj lijepi poziv?
Otac njegov je rekao: "Zar ti mrzis bozanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okanis, zbilja eu te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti." (Maryam, 46.)... znaci: dugo vrijeme, zadugo. Ibrahim, a.s. iz blagosti i ljubavi prema ocu rece:
"Mir tebi!" - rece Ibrahim. "Molicu Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni." (Maryam, 47.)
Obecavao je da ce moliti Gospodara da mu oprosti, ali kasnije, kad se uvjerio u njegovo neprijateljstvo prema Allahu, odrekao ga se:
A sto je Ibrahim trazio oprosta za svoga oca bilo je samo zbog obecanja koje mu je dao. A cim mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je doista bio pun sazaljenja i obazriv. (At-Tawba, 114.)
Nije dozvoljeno traziti oprost za nevjernika. Oni koji su zanijekali Allaha, za njih nije dozvoljeno kazati ( nepoznata arapska rijec) Allah mu se smilovao, niti je dozvoljeno to reci njihovim porodicama.
Molicu Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni. (Maryam, 47)
... znaci vrhunac pocasti prema nekome. Allah,dz.s. je veliku pocast ukazao Ibrahimu,a.s. i zbog toga je prozvan halilullah -Allahov prijatelj. Halilulah je napunjenost srca ljubavlju. Ibrahim,a.s., je bio jedan od Allahu najdrazih ljudi. I napusti Ibrahim,a.s. svoga oca i svoj nevjernicki narod.
I napustitcu i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i klanjatcu se Gospodaru svome; nadam se da necu biti nesretan u klanjanju Gospodaru svome. (Maryam, 48.)
Ibrahim,a.s. je tada bio mladic od 1 6 godina. Mlad, ali poslanik, poziva svoj narod ovakvim pozivom. Poce razmisljati. Donese cvrstu odluku da dokrajci korijen zla. Izvor zla su ovi kipovi! Poce prijetiti kako ce ih on licno sve polupati. O toj prijetnji, Allah, dz.s. kaze:
Tako mi Allaha, ja eu, cim se udaljite, vase kumire udesiti!
(Al-Anbiya1, 57.)Nije to rekao sebi u bradu, nego je to javno obznanio. U drugom ajetu se kaze:
"Culi smo jednog momka kako ih huli"' rekose '"ime mu je Ibrahim." (Al-Anbiya', 60.)Dakle, stvar je bila javna, ne kao sto vêle neki mufesiri da je to bilo tajno. Cekao je Ibrahim,a.s. dan kad kod kipova nece biti nikoga. Ali ovi kipovi su bozanstva, neprestano je neko pored njih. Ljudi bi neko vrijeme ostavljali hranu pred njih potom bi tu istu hranu nosili kucama i pojeli je vjerujuci da je takva blagoslovljena od njihovih bozanstava.
Dugo je Ibrahim cekao priliku da bude sam sa kipovima. I konacno, doceka pravu priliku! Njegov narod je imao praznik igre, zabave, jela i pica koji su provodili izvan grada. Ostavljali bi toga dana hranu pred kipove da je "blagoslove", a na kraju dana bi se vratili po tu istu hranu kako bi je pojeli.
Ljudi pocese u ranim jutarnjim satirna napustati grad. Ibrahim, $3i, nije zelio ici sa njima. Sta je tebi, upitase. Gledao sam u zvijezde i u njima vidio da eu danas biti bolestan. Muhammed, s.a.v.s. je rekao:
"Slagaoje, ali je ta laz bila u imeAllaha". Slagao je kako bi polupao kipove. O ovom dogadaju govore ajeti mudri:
Mi smo jos prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali.
Kad on ocu svome i narodu svome rece: "Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noc klanjate?"
Oni odgovorise: "I nasi preci su im se klanjali." "I vi ste, a i preci vasi su bili u ocitoj zabludi" - rece. "Govoris li ti to ozbiljno ili se samo salis?" - upitase oni.
"Ne"' rece - "Gospodar vas je Gospodar nebesa i Zemlje, On je njih stvorio, i ja eu vam to dokazati.
Tako mi Allaha, ja eu, cim se udaljite, vase kumire udesiti!"
I porazbija ih on u komade, osim onog najveceg, da bi se njemu obratili. (Al-Anbiya',51.-58.)O navodnoj Ibrahimovoj bolesti Allah,dz.s. kaze:
I on baci pogled nazvijezde,pa rece: "Ja cu se, evo, razboljeti! i oni ga napustise, uzmaknuvsi." (As-Saffat, 89. -90.)Sad dolazi prizor dijaloga Ibrahima,a.s. sa kipovima. Zatece mnogo hrane pred njima.
A on se kumirima njihovim prikrade pa rece: "Zasto ne jedete?"
(As-Saffat, 91.)
Vidi koliko samo hrane pred vama, sta je, zasto ne jedete, sto su vam sve dzabe donijeli!
Sta vam je sto ne govorite? (As-Saffat, 92.)
I krisom im pride desnom rukom ih udarajuci. (As-Saffat, 93.) U drugom ajetu se kaze:
I porazbija ih on u komade, osim onog najveceg, da bi se njemu obratili. (Al-Anbiya1, 57)
Polupa kipove, ostavi ih u takvom stanju a najveceg od njih ostavi citavog i jos mu o vrat objesi sjekiru kojom je polupao druge kipove, i ode. Vratise se Ijudi svojirn idolima, zaprepastenje je bilo veliko! Bozanstva su im polupana. Gospodar njihov je mrtav.
I jos gore, Gospodar im je ubijen.
Kako je to moguce!?

"Ko uradi ovo sa bogovima nasim" - povikase oni - "zaista je nasilnik?" (Al-Anbiya1, 59.)
"Culi smo jednog momka kako ih huli"' rekose '"ime mu je Ibrahim."
"Dovedite ga da ga Ijudi vide" - rekose - "da posvjedoce."
(Al-Anbiya',60.-61.)Privedose Ibrahima,a.s. i odredise termin sudenja. Svi stanovnici Babilona su bili prisutni na tom sudenju. Njibovo prisustvoje bilo upravo ono sto je Ibrahim,a.s. prizeljkivao. Poce sudenje. Rekose:
"Jesi li ti uradio ovo s bogovima nasim, o Ibrahime?" - upitase. (Al-Anbiya, 62.)
"To je ucinio ovaj najveci od njih, pitajte ih ako umiju govoriti" -receon.
I oni se zamislise, pa sami sebi rekose: "Vi ste, zaista, nepravedni!"
Zatim glave oborise i rekose: "Ta ti znas da ovi ne govore!"
"Pa zasto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni korisititi niti od vas kakvu stetu otkloniti?" * upita on.
"Tesko vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zasto se ne opametite?" (Al-Anbiya1, 63. -67.)
Sve to je bilo uzalud, suprotno onome sto im je razum nalagao, Ibrahimov narod opet odabra obozavanje kipova.
Pa mu narod trkom dode.
"Kako se mozete klanjati onima koje sami klesete? - upita -
kad Allah stvara i vas i ono sto napravite?" (As-Saffat, 94. -96.)Njihova bozanstva su unistena. Sta ima gore od toga! AU, uptkos tome, ostase vjerni svome nevjerovanju. Poce prijetnja Ibrahimu, lomacom..
"Pripremite za njega lomacu" - povikase - "pa. ga u vatru bacite?"
(As-Saffat, 97.)
Sta su uradili? Odabrase cvrsto zemljiste i kamenom ga ogradise. Naredise svim stanovnicima da ucestvuju u pripremanju lomace i nosenju drva za nju. Ljudi pocese donositi drva, cak i djeca i iznemogli starci. Smatrali su to velikim sevabom, i donosili su sve dok lomaca nije bila velicine velike gradevine. Potom zapalise vatru i postavise katapult. Katapul je bilo orude sa kojim su u ratovima na neprijatelje ogromno kamenje sa velike udaljenosti bacali. Stavise Ibrahima,a.s. na kraj katapulta. Tada bi dova Ibrahimova. Dova nevoljnika, ocajnika, poîrebnih i ozlojadzemih. Buharija u svom Sahihu biljezi da je Muhammed, me, rekao:
"Dovoljan je nama Allah i divan lije On Zastitnik",je dova kojuje izgovorio Ibrahim kada je bacen u vatru. (Buhari, hadis 4197.)
Dovoljan ti je Allah! Ne treba ti mimo njega bas niko! I zato, na Njega se osloni!
Biljezi se u nekim predajama, u kojima ima slabosti, kako je Ibrahimu, dok je letio zrakom ka vatri, dosao Dzibril i rekao:
-O Ibrahime, treba li ti nesto? On mu rece:
-Od tebe ne, a od Allaha da.
U drugoj predaji stoji kako je Melek kise zatrazio od Allaha dozvolu da spusti kisu kojom bi ugasio Ibrahimovu vatru. Ali je Allahova odredba bila i od toga cudnija.
"O vatro ' rekosmo Mi - "postani hladna i spas Ibrahimu!"
(Al-Anbiya',69.)I oni mu htjedose postaviti zamku, ali ih Mi onemogucismo.
(Al-Anbiya1, 70.)Pade Ibrahim,a.s. u vatru. Allah, dz.s. tu vatru ucini hladnom. Ibnu Abbas veli: "Da nije Allah,dz.s.rekao (arapska rijec-nepoznata)- i spas hladnoca bi mu naudila". Vatra ne moze sprziti, osim sa Allahovom dozvolom. Noz ne moze sjeci bez Allahove dozvole. Ova stvorenja nemaju samostalnu moc, njihova moc dolazi od Allaha, On je taj koji im daje i koji uzima te mogucnosti.
I pade Ibrahim u vatru u kojoj mu se cak ni odjeca ne zapali, jedino uze na rukama izgori, ali mu ruke ne oprzi. Neka je slavljen svemoguci Allah,dz.s. Ljudi su nestrpljivo ocekivali prizor ugljenisanog Ibrahima,a.s. Ugledase Ibrahima, cudnog li cuda, usred vatre uziva.
Zabiljezene su predaje u kojima je Ibrahim, a.s. rekao:
"Nije bilo ljepseg dana od onog kojeg sam u vatri proveo".
Hladovina i mir! Vrhunac blagodati i uzivanja. Ljudi su bili u cudu izgubljeni. U tolikoj vatri, a ne go ri! Ko je cudo, kakav znak, mudziza se dogada pred ocima njihovim. Potom Ibrahim izade pred njih, zdrav, citav, bez ikakvih posljedica od vatre uzarene.
I pored svega toga, znaka ocitog, niko osim Luta, a.s. ne povjerova u ono cemu ih je Ibrahim pozivao. Naravno, Ibrahimova zena Sara je vjernica bila, ali ce nju Ibrahim ozeniti nakon ovog dogadaja.
Zamislite, u cijelom Babilonu samo Ibrahim a.s. i Lut a.s.vjernici. Allah, dz.s. kaze:
I Lut mu jedinï povjerova!. (Al-'Ankabut, 26.)Kad i nakon svega toga odbise vjernici postati, Ibrahim izgubi svaku nadu u svoj narod. Bozanstva im polupana, cudo ocima vidjeli, sta treba jos da ucini da bi izgovorili LA ILAHEILLALLAH!?
Za vijest Babilona je cuo car toga vremena. U predajama se kaze kako je on vladao vecinom zemlje. Zvao se Nimrud. Naredi da mu se dovede onaj koga vatra sprziti nije mogla. I dovedose Ibrahima, a.s. pred Nimruda. Poce ga ispitivati o njegovom Gospodaru, Kur'an o tome govori sljedece:
Zar nisi cuo za onoga koji se sa Ibrahimom o njegovu Gospodaru prepirao, onda kada mu je Allah carstvo dao? Kad Ibrahim rece: "Gospodar moj je Onaj koji zivot i smrt daje"' on odgovori: "Ja dajem zivot i smrt!" - "Allah cini da Sunce izlazi sa istoka" - rece Ibrahim - "pa ucini ti da grane sa zapada!" I nevjernik se zbuni. A Allah silnicima nece ukazati na pravi put.
(Al-Baqara, 258.)
U komentaru rijeci (nepoznato arapsko pismo)- onda kada mu je Allah carstvo dao -predaje kazu da su zemljom istinski vladala samo cetverica vladara jedan od njih je i Nimrud, pored Zul Karnejna i Nabukadonosura, koji je pobio zidove. Nimrud je bio apsolutni vladar toga doba.
U komentaru "Ja dajem zivot i smrt!" se kaze da je Nimrud naredio da mu se dovedu dvojica osudenika na smrt, pa je rekao: "Ovu dvojicu sam osudio na smrt, ubijte ovog, a pustite tog. Ja zivot i smrt dajem!" To je nesto sasvim razlicito od onoga sto mu je Ibrahim, a.s. dokazivao. Ko daje izvorni i stvarni zivot i smrt? Nije se zelio sa inadzijom prepkati, takvima je bolje navesti jaci dokaz od njihovog.
"Allah cini da Sunce izlazi sa istoka" * rece Ibrahim - "pa ucini ti da grane sa zapada!" (Al-Baqara, 258.)Nimrud obori glavu, zbuni_se i bez rijeci osta:
I nevjernik se zbuni. - A Allah silnicima nece ukazati na pravi put. (Al-Baqara, 258.)
Poducen onim sto se dogodilo sa Ibrahimom u Babilonu nije zelio da se to ponovi, Nimrud mu rece: "Odlazi od mené, ne zelim te u svojoj blizini!" Ibrahim napusti Irak ï ode u Sam, u Palestinu i nastani se u mjestu zvanom Harran. Ozenjen je bio Sarom za koju se kaze da na zemlji nije postojala ijepsa zena od nje, osim Hava.
Najljepsa zena na svijetu! I niko nije vjerovao sa Ibrahimom i Sarom, osim Lut, a.s.
I Lut mu jedini povjerova! A Ibrahim rece: "Ja se selim onamo kuda mi je Gospodar moj naredio, jer je On, uistinu, silan i mudar." (Al-'Ankabut, 26.)I spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za Ijude blagoslovili.
(Al-Anbiya',71.)I tako Ibrahim, a.s. posta jedan od stanovnika Harrana. Poce pozivati taj narod u islam. Oni nisu obozavali kipove, nisu obozavali ni Allaha, obozavali su zvijezde. Ibrahim, a.s. im htjede pokazati kako je obozavanje zvijezda zabluda. Njihovo obozavanje zvijezda bilo je nocu, Ibrahim jedne nociizade sa njima da im dokaze zabludu ocitu:
I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi cvrsto vjerovao. (Al-An'am,75.)Allah, dz.s. mu je otvorio vidike, vidio je nebesa, zvijezde, planète, vidio je carstvo nebesa i Zemlje! Allah mu je otklonio ogranicenost i tnanjkavost ljudskog pogleda pa je vidio ono sto danas teleskopi vidjeti ne mogu.
... dabi cvrsto vjerovao. (Al-An" am, 75.)Da li bi onaj ko vidi carstvo nebesa i Zemlje obozavao zvijezde?! To je jedan od belaja pojedinih mufesira koji misle da je Ibrahim obazavao zvijezde i da ga je Allah tek nakon toga uputio pravilnom obozavanju Njega. To je velika greska i iskusenje kod tih komentatora Kur'ana. Allah, dz.s, nakon sto mu je pokazao carstvo nebesa i Zemlje, kaze:
Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno vece nego stvaranje roda Ijudskog. (Al-Mu'min, 57.)A koliko ima znamenja na nebesima i na Zemlji pored kojih prolaze, od kojih oni glave okrecu! (Yusuf,105.)
Vidio je Ibrahim carstvo, vidio nadmoc i cvrsto je vjerovao u Allaha,dz.s..Izlazeci sa narodom Harrana zelio je pokazati im ispravno vjerovanje. Allah, dz.s. kaze : " i kada u ajetima koji govore o tom dogadzaju, harf «fa» je ovdje - veznik i - nastavak onog sto je bilo nakon sto je vidio carstvo nebesa i Zemlje.
O izlasku Ibrahima, a.s. sa narodom Harrana Kur' an kazuje ovako:
I kad nastupi noc, On ugleda planetu. (Aï-An1 am,76.)Ovdje se jasno ocituje preciznost kur' anskog izraza. U vedroj noci prije nego se pojave zvijezde, vidi se planeta koja svijetli poput zvijezda. Arapi je zovu Zuhra. Kod nas je poznata kao zvijezda Danica. Dakle, sustinski se radi o planeti, iako Ijudi misle da je rijec o zvijezdi.
... irece: "Ovo jeGospodar moj!" (Al-An'am,76.)
Vjera tog naroda je nalagala da svako izabere sebi, za svoje bozanstvo, zvijezdu koja mu se svida. Ibrahimje to rekao rugajuci im se. Sta je to kad svako sebi izabere Boga kojeg on hoce!
Kako je noc odmicala, odabrana zvijezda bi nestajala. Sta to bi, sad trebam Gospodara, anjeganema. Nestao! I sta sad?
A posto zade, rece: "Ne volim one koji zalaze!" (Al-An'am, 76.)


Nastavlja se ...........

Mezar h.z. Huda a.s. koji se nalazi u Karaku,Jordan


U proslom kazivanju o Nuhu a.s. smo vidjeli kako je Nuh a.s. bio uzor svima koji pozivaju Allahu dz.s. Bio je blag, milostiv, strpljiv prema narodu kojeg je 950 godina pozivao i pozivao. I opet, tom narodu sve to nije bilo dovoljno da uzvjeruje. Uprkos tome, Nuh se nije predao sve dok mu Allah nije objavio:
"Osim onih koji su vec vjernici, niko vise iz naroda tvoga nece vjernik postati." (Hud, 36.)Tada je Nuh a.s. zamolio Allaha protiv njih i to je bilo prvo unistenje naroda koji je u laz ugonio svoga poslanika. Kaznjeni su potopom strasnim koji zemlju prekri.
Vidjeli smo kako lahko nestane cijelo covjecanstvo! Ne osta na zemlji niko, osim potomaka Nuhovih.
I samo smo potomke njegove u zivotu ostavili. ( As-Saffat, 77.)Od potomaka Nuhovih je Sam, od njega porijeklo vode Arapi i Zidovi, takozvani "semitski narodi." Od unuka Samovih je i Hud a.s. On je Hud ibn Abdillah ibn Rebbah ibn Dzarud ibn Ad ibn Avs ibn Irem ibn Sam ibn Nuh a.s. Odatle se narod Hudov naziva Ad i Irem, po imenima Hudovih djedova.
Hudov narod Ad je zivio u predjelu zvanom Ahkaf. Tako sura Ahkaf nosi naziv po mjestu u kojem je zivio Hudov narod. Ahkaf znaci brdo od pijeska, pjescana dina. Ovo mjesto se nalazi u Jemenu, izmedu Omana i Hadramevta, u priobalnom podrucju u pokrajini zvanoj Sihr.
Allah dz.s.kaze:
I spomeni brata Adovog, kada je narod svoj u Ahkafu opominjao. (Al- Ahqaf, 21 .)Dostigli su vrhunac u umjetnosti ukrasavanja kuca i stanova. Zivjeli su u satorima. Nisu to bili obicni satori! U ogromnim satorima od kojih su pravili prava mala umjetnicka djela koja su bila njihov ponos i simbol njihove moci. Allah dz.s. o njima kaze:
Zar ne znas sta je Gospodar tvoj sa Adom uradio,
sa stanovnicima Irema, punog palata na stupovima. (Al-Fagr, 6. -7.)Imali su uredene gradove i ulice. Prepricavaju se njihova cuda. Zivjeli su po satorima u dolinama, a na brdima su dvorce i palace gradili. Iako su bili stanovnici ravnice i doline, igre i zabave radi , gradili su velelj epne gradevina po okolnirn planinskim vrhovima.
Imali su siroke ulice, neke predaje cak spominju kako su im ograde zlatne i srebrene bile. A Allah najbolje zna kako je bilo!
Ali, jedno je sigurno: Ono sto se desavalo u Iremu nije se vise nikada i nigdje dogodilo.
Kojima ravnih ni u jednoj zemlji nîje bilo. (Al-Faqr, 7.)
U idustriji i inace u civilizacijskom razvoju toga doba su dosegli sami vrhunac, gotovo da su dotakli savrsenstvo dunjaluka. Mislili su da su mocni zavladati cijelim svijetom.
Stanovnici Irema su bili Arapi. Hud je jedan od poslanika iz reda arapskog naroda. Ibnu Hibban u svorn Sahihu biljezi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. govoreci Ebu Zerru r.a. o poslanicima rekao:
Cetverica od njih su bili Arapi: Hud, Salih, Suajb i tvoj poslanik, oEbu Zerre. (Ibnu Hibbanov Sahih, 2/78.)
Arapi koji su zivjeli prije Ismaila a.s. se zovu "el-arabo elariba" najstariji od njih su Ad, Semud, Dzurhum, Umejm, Medjen, Kabtan i druga plemena.
A Arapi "mustariba" to su oni koji su zivjeli poslije Ismaila a.s. Sam Ismail nije bio Arap nego je bio Ken'anac, ali kad ga je otac Ibrahim a.s. ostavio medu Arapima, postao je jedan od najrjecitijih Arapa. Od Ismaila su Arapi naslijedili rjecitost i nas Poslanik Muhammed s.a.v.s. je takoder od njega naslijedio rjecitost.
Nakon Nuha i potopa, nakon propasti cijelog covjecanstva, broj stanovnika zemlje se ponovo poceo povecavati iz podrucja koje je nastanio Nuh a.s. Bilo je to podrucje Sjevernog Sama - jug danasnje Turske i sjeverne Sirije. Odatle, preko Palestine ljudi su stigli do Arapskog poluotoka, a narod Ad je stigao na juzni dio Poluotoka.
Tada su svi ljudi, sve do dolaska Ada, bili u tevhidu - vjerovanju u jednog Allaha. Vremenom sejtan unese medu njih svoju vesvesu i covjecanstvo poce drugi puta obozavati kipove.
Prvi koji su obozavali kipove poslije Nuhovog naroda bio je narod Ada. Allah dz.s. je tom narodu podario ogromnu energiju i snagu tijela i uma. Bili su ogromnih tijela, mufesiri ih opisuju kao: bijele, visoke, velike i ogromne. Bili su skoro Ademove velicine, o kojoj smo ranije govorili. Kur'an o njima kaze:
Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda ucinio; to sto ste krupna rasta - Njegovo je djelo. I neka su vam zato uvijek na umu Allahove blagodati, da biste postigli ono sto budete zeljeli. (Al-'Araf, 69.)Allah opisuje civilizaciju i gradevinska dostignuca naroda Ada rijecima Huda a.s., kad je rekao:
Zasto na svakoj uzvisici palate zidate, druge ismijavajuci?
(As-Sua'ara, 128.)Jel' se to poigravate? Gradili su dvorce na samim vrhovima planina. Hud im je govorio: Pa vi stanujete u dolinama, a dvorce gradite na vrhovima brda! Zasto?! Igrate se!! Subhanallah, ljudi vole da su visoko, da dominiraju nad drugim narodima i prostorima. Vrlo cesto onako, cisto iz obijesti.
I podizete utvrde kao da cete vjecno zivjeti. (As-Sua'ara, 129.)
Akad kainjavate, kaznjavate kao silnici? (As-Su ara', 130.) Toliko su bili snazni i mocni da im se niko suprotstaviti nije mogao.
Bojte se Allaha i meni budite poslusni!
Bojte se Onoga koji vam daruje ono sto znate:
daruje vam stoku i sinove,i basce i izvore. ( As-Su'ara, 131.-134.)Kakvu su civilizaciju i blagodati imali: voda, rijeke, njive, djeca, imetak, snaga, mocna tijela, utvrde sve narodu Ada.
Ali oni nisu zahvaljivali Gospodaru svjetova. Allah dz.s. kaze
Ad se bez ikakva osnova bio na Zemlji uzoholio. "Ko je od nas jaci?" - govorili su. (Al- Fussilat, 15.)
Kad su dostigli to sto su dostigli i kada su zavladali ljudima, pocese se oholiti. Umjesto da zahvalni Gospodaru budu, uzoholili su se. Uvijek oholost biva uzrokom svih belaja, jos od Iblisa prokletog. Prkosili su Allahu:
A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, jaci od njih - a i znamenja nasa su poricali. (Al Fussilat, 15.)Opredijelili su se jasnim opredjeljenjem da obozavaju kipove i odlucno izabrali nevjerovanje, a Allah im posla Huda, &£&, koji ih poce pozivati u Allahovu vjeru:

A Adu ' njegova brata Huda. "O narode moj" - govorio je on "Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?"
Glavesine naroda njegova, koje nisu vjerovale, odgovarale su: "Mi smatramo da si ti doista neznalica i mi mislimo da si ti zaista lazac."
"O narode moj" - govorio je on "nisam ja neznalica, nego sam Gospodara svjetova poslanik;
dostavljam vam poslanice Gospodara svoga, i ja sam vam iskren savjetnik.
Zar vam je cudno sto vam pouka od Gospodara vaseg dolazi po covjeku, jednom od vas, da vas opominje? Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda ucinio; to sto ste krupna rasta -Njegovo je djelo. I neka su vam zato uvijek na umu Allahove blagodati, dabiste postigli ono sto budete zeljeli." (Al-A'raf, 65. -69.)Ali, oni ustrajni u nevjerovanju ostadose. Hud a.s.ih je pozivao govoreci im:
I Adu ' brata njihova Huda. "O narode moj" - govorio je on:"Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite.
O narode moj, ja ne trazim od vas nagrade za ovo; mene ce nagraditi Onaj koji me je stvorio! Zasto se ne opametite?
O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On ce vam slati kisu obilnu i dat ce vam jos vecu snagu, uz onu koju imate, i ne odlazite kao mnogobosci!"
(Hud, 50.-52.)
Pozivao ih je i pozivao. Kakav je bio Adov odgovor? Pocese se ismijavati sa njim, kao Nuhov narod sa svojim poslanikom. Rekose mu:
Mi smatramo da si ti doista neznalica. (Al-A'raf, 66.) Ti si poremecen.
Mi kazemo samo to da te je neko bozanstvo nase zlom pogodilo.
(Hud, 54.)Sigumo ti je jedno od nasih bozanstava naudilo. Kaznilo te!Bolestan si zbog tvog neprijateljstva prema bozanstvima - govorili su mu.
Glavesine naroda Ad su govorili;
Ali bi glavesine naroda njegova, koji nisu vjerovali, koji su poricali da ce na onome svijetu biti ozivljeni i kojima smo dali da u zivotu na ovome svijetu raskosno zive, govorili: "On je covjek kao i vi; jede ono sto i vi jedete, i pije ono sto i vi pijete;
i ako se budete pokoravali covjeku kao sto ste vi, sigurno cete biti izgubljeni.
Zar vama on da prijeti da cete, posto pomrete i zemija i kosti postanete, doista ozivljeni biti?
Daleko je, daleko ono cime vam se prijeti!
Postoji samo zivot na ovome svijetu, mi zivimo i umiremo, a ozivljeni necemo biti!
On je covjek koji o Allahu iznosi lazi, i mi mu ne vjerujemo."
(Al-Mu'minun,33.-38.)Hud ih je uprkos svemu tome i dalje pozivao, sve dok mu nisu sasvim otvoreno rekli:
Rekose oni: "Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik,
ovako su i narodi davnasnji vjerovali,
i mi necemo biti muceni." (As-Su ara,l 36. -138.)Potpuno su usttajali u nijekanju Allaha, ugonjenju u laz poslanika i oholjenju nad svim onim cime su opomenuti bili.
Kad su vec toliki prkos pokazali, Hud ih izazva i rece im:
"Ja pozivam Allaha za svjedoka" - rece on - "a i vi posvjedocite da ja nemam nista s tim sto vi druge Njemu ravnim smatrate,
pored Njega; i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte. "(Hud, 54.-55.)
Iste rijeci koje je Nuh a.s. rekao svome narodu! Sakupite se svi! Nemojte mi davati vremena! Hajde, naudite mi! Da vidim jeste li bas tolika sila, da li ste stvarno toliko mocni!
Potom zamoli Allaha dz.s.:
"Gospodaru moj,"' zamolio bi on - "pomozi mi, oni me u laz utjeruju!" "Uskoro ce se oni kajati!" - odgovorio bi On. (Al-Mu'minun, 39. -40.) Kako ih je Allah dz.s. kaznio za njihova djela??
Za njihovo nijekanje, prkos, izrugivanje, poricanje da ce biti kaznjeni.
Kazna im je vjetar bila. Poslao imje vjetar kakvog historija nije zabiljezila. Prestade kisa padati. Drvece i bilje.poce se susiti. Ocekivali su kisu i tome se radovali. Onoga dana kada ih Allah, dz.s. htjede kazniti iz daljine se ukaza crni oblak. Obradovase se. Konacno, dodze spas, dodze kisa - pomislise.

I kad ugledase na obzorju oblak, koji se prema dolinama njihovim kretao, povikase: "Ovaj nam oblak kisu donosi"! "Ne, to je ono sto ste pozurivali: vjetar koji vam bolnu patnju nosi,koji, voljom Gospodara svoga, sve rusi". I ujutro su se vidjele samo nastambe njihove." (Al-Ahqaf, 24.-25.)Vjetar koji je razorio i unistio bas sve. Nije im ostalo nista osim dvoraca na brdima sagradzenim.
I o Adu, kada na njih vjetar poslasmo u kome nije bilo nikakva dobra. (Ad-Dariyat,41.)
Pored cega god je prosao, nista nije postedio, sve je u gnjilez pretvorio. (Ad-Dariyat, 42.)
I Ad nije vjerovao - pa kakve su bile kazna Moja i opomene Moje!
Jednog kobnog dana poslali smo na njih leden vjetar koji je neprestano puhao
i Ijude dizao, kao da su palmina stabla iscupana,
i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje! (Al-Qamar,18. -21 .)Vjetar je uzimao svakog od njih, bez obzira na njihovu veliku tezinu, nosio ih pa ih od zemlju udarao. Od toga bi im glave otpadale. Ostalo bi samo obezglavljena tijela.
. . . a Ad unisten vjetrom ledenim, silovitim,
kome je On vlast nad njima, sedam noci i osam dana uzastopnih bio prepustio, pa si u njima Ijude povaljane kao suplja datulina deblavidio,i vidis li da je iko od njih ostao? (Al-Haqqa, 5.-8.)Allah, dz.s. je spasio Huda,a.s.. Vjetar je poceo puhati dok je Hud bio medu svojim narodom. Sve je unisteno, osim mjesta na kojem je bio Hud i oni koji su sa njim vjerovali. Kazu da je bio u stali, sa njim je bila stoka. Sve oko njih je unisteno, ali mu'mine nista od te sile dotaklo nije. Neka je hvaljen Onaj koji je Svemocan, Allah,dz.s.
I kad je dosla kazna Nasa, Mi smo, miloscu Nasom, Huda i vjernike s njim spasli i patnje surove ih postedjeli.
Eto, to je bio Ad, on je dokaze Gospodara svoga poricao i bio neposlusan poslanicima svojim, i pristajao uz svakog silnika, inadziju.
I prokletstvo je na ovome svijetu stalno bilo s njim, a bit ce i na Sudnjem danu. Ad, doista, nije vjerovao u Gospodara svoga; daleko nekaje Ad, narod Hudov! (Hud, 58.-60.)Bio je to kraj naroda Ad!
Vjernici su nakon toga zivjeli na mjestu gdje je nekad zivio mocni Hudov narod.
Zemlja je Allahova i njezini nasljednici nisu uvijek samo oni najjaci, nego vrlo cesto i oni, naocigled slabiji, oni kojima Allah dopusti da, samo nakratko, uzivaju u blagodatiina Allahove Zemlje.
I umre Hud,a.s. i bi pokopan u Hadramevtu.

Vecina istrazivaca misle da su u ove piramide, mezarja h.z. Idriza a.s. i h.z. Sita a.s.koji se nalazu u platou Giza u blizini Kaira,Egipat a Allah to najbolje zna.


I tako je bilo sve dok nije dosao Idris ibn Jarid ibn Mehlaid ibn Kinan ibn Emis ibn Sit ibn Adem. Dakle, Sit mu je bio peti djed. Idris se rodio za Ademova zivota. Zivio je stotinu dvadeset godina u toku Ademovog zivota. Kad Adem i Sit umrijese, Allah, i!fe, odabra Idrisa za poslanika i vjerovjesnika.
U hadisu se kaze da je Idris a.s. prvi poslanik poslije Adema i Sita, prvi koji je perom pisao, lijep, visok, guste brade, jak, misicav, lijepo graden, zamisljen, sutljiv, miran. Kad bi hodao u zemlju bi gledao, pomalo tuzna lica, mnogo razmisljao o Allahovoj moci i stvorenjima, kad bi govorio povisio bi glas i mrdao kaziprstom. Precizan opis Idrisa a.s.
Slijedio je serijat Sita a.s.i dodao je jos neke odredbe serijta jer je i sam bio resul - vjerovjesnik. Kad je sagledao nered na zemlji i kad su ucestali napadi na njih, propisa dzihad i bi prvi koji se borio na Allahovom piitu. Prvi koji je porobio i zarobio. Opremio je vojsku konjanika i pjesaka, napao i porazio narod Kabilov. Od tog vremena traje rat istine i lazi, dobra i zla, pravde i nepravde. Ne spominje se puno o Idrisu a.s. osim sto Allah dz.s.govoreci o Idrisu kaze:
" spomeni u Knjizi Idrisa! On je bio istinoljubiv, i vjerovjesnik i visoke pocasti smo mu dali. (Maryam, 56.)
O njegovom visokom polozaju govori hadis kojeg biljeze Buharija i Muslim kako je Muhammed s.a.v.s. sreo u noci Israa i Miradza Idrisa na cetvrtom nebu.
Ibn Dzerir, na stranici 9/120, o tom visokom mjestu prenosi predaju koju biljeze vecina mufesira, iako nisam nasao autentican hadis, ali obzirom da taj dogadaj svi spominju i ja cu ga spomenuti: Od Hilal ibn Jesara se prenosi da je Ibn Abbas u mom prisustvu pitao Ubej ibn Ka'ba:
-Sta znace Allahove rijeci o Idrisu : "I visoke pocasti smo mu dali?"
-Allah dz.s. je objavio Idrisu: "Tvoje dobro djelo eu svaki dan vrednovati koliko vrednujem dobra djela svih Ademovih sinova zajedno u jednom danu."
Idris je volio da sto vise dobra ucini tako sto ce sto duze zivjeti. Od meleka sa kojim je bio blizak zatrazi da se zauzme kod Meleka smrti da mu smrt pomakne, kako bi jos vise dobra ucinio. Melek mu rece: Ne znam, Melek smrti je pod naredbom, izvrsava naredbe Allaha, H-, ali, pokusat eu. Ponese ga na krilima prema Meleku smrti. Poslaniei su imali poseban polozaj kod Meleka smrti. Nisu im duse uzimali prije nego ih iz postovanja upitaju: "Zelite li sada umrijeti?" Tako je bilo i sa Muhammedom s.a.v.s. kad mu je dato da odabere zivot ili smrt, pa je rekao:
Svakako, biram najvece stepene dzenneta. (Ahmedov Musned, hadis 25143.)
Melek ga ponese i kad bi na cetvrtom nebu sretose Meleka smrti i melekga obavijesti o njihovoj zelji. Melek smrti upita:
-A gdje je Idris? Na mojim krilima, nosim ga.
-Ja cudna li cuda, Allah me posla i rece: "Uzmi dusu Idrisovu na cetvrtom nebu!" Pomislio sam: Kako eu mu uzeti dusu na cetvrtom nebu kad on zivi na Zemlji. Ko ce ga popeti na cetvrto nebo!
Dusa Idrisova je uzeta na cetvrtom nebui to je znacenje ajeta :"visoke pocasti smo mu dali."
Umro je Idris, a ne bi poslan drugi poslanik. Ljudi su ostavljeni da zive po serijatu Sitovom, Idrisovom i Ademovom.
Nered se zemljom jos vise prosiri. Ljudi su svaki dan sanio vise fesada cinili. Ostali su u tevhidu. Jos nema pojave kipova. Hil/adu godmaposhjtAdema svïljudina Zemljïsu bilimonotdsli. Cinili grijehe jesu, ali su bili muvchhidin svi su vjerovali u Jednog i Jedinog Allaha dz.s." Svi Ijudi su bili jedan ummet." Sve dok ne pocese obozavati kipove.
A kako je pocelo obozavanje kipova? Ljudi su voljeli ucene i dobre, druzili se sa njima, ali su teske grijehe cinili, bas kao i danas. O tome u sljedecem nastavku. insallah.

Allah dz.s. kaze:

Ljude i dzinne sam stvorio da me obozavaju. (Az-Zarijat, 56.)
Zbog cega je Allah dz.s. stvorio naseg oca Adema i nas? Zasto? Da Mu robujemo! Allahu ne treba nas ibadet. On je Ganijj Bogat od toga. Mi smo kod Allaha fukara, a On je Neovisan i Hvale dostojan.
Ali Allah ima lijepa svojstva (sifate) i lijepa imena, voli da se tragovi Njegovih svojstava vide, da se vide tragovi Njegova rahmeta, moci, mudrosti, zato je stvorio stvorenja da se vidi Njegov rahmet, Njegovo znanje i moc. Da bi se to pokazalo, stvori stvorenja, iako ta stvorenja Njemu ne trebaju. Da covjek shvati koliko je, u odnosu na Allaha, malehan.
Kazivanje o Ademu pocinje prije njegovog stvaranja. Pocinje velicanstvenim nebeskim dijalogom izmedu Gospodara dz.s. i meleka:
A kada Gospodar tvoj rece melekima:
"Ja cu na Zemlji namjesnika postaviti!" (Al-Baqara, 30.)
Halifa je namjesnik, zamjenik, upravitelj. Ebu-Beker je halifa Bozijeg poslanika, zamijenio ga je poslije njegove smrti. A Allah, koji je Uzvisen od bilo kakvog poredenja, htjede postaviti na Zemlji namjesnika koji ce Njegov Serijat na Zemlji provoditi.
On vas od Zemlje stvara i daje vam da zivite na njoj! Zato Ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se. (Hud, 61.)
Dzini su manje vrijedni i manje pametna stvorenja od Ijudi da bi bili namjesnici na Zemlji. Uléma o dzinima kaze: "Najpametniji od njih je na razini intelekta desetogodisnjeg djeteta."
Covjeka je Allah stvorio u najljepsem obliku i u njega udahnuo dio Svoga ruha (duha). Meleki upitase:
Zar ce Ti namjesnik biti onaj koji ce na njoj nered ciniti i krv prolijevati? A mi Tebe velicamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, stujemo. On rece: "Jaznam ono sto vi neznate." (Al-Baqara, 30.)
Kako su meleki znali da ce Adem i njegovi potomci nered ciniti i krv prolijevati? Nisu oni to izrekli u obliku prigovora, nisu ne daj Boze. Meleki nikad i nijednog trena nisu Allahu neposlusni, oni su plemenita stvorenja.
Koji se onome sto im Allah zapovjedi nece opirati , i koji ce ono sto im se naredi izvrsiti. (At-Tahrim, 6.)
To su rekli u vidu trazenja pojasnjenja. Pitaju nakon sto su vidjeli sta su dzini napravili na Zemlji. Allah je stvorio dzine i dao im slobodu izbora pa su nered zemljom provodili, a sad ce stvoriti drugo stvorenje, koje ce mozda kao i dzin, nevaljalo biti; nered ciniti i krv prolijevati. To je znacenje ajeta.
Meleki su se pobojali da nisu sta propustili u ibadetu prema Allahu dz.s. htjeli su da pitaju: Jesmo li mi propust ucinili pa Ti, Gospodaru nas, stvaras drugo stvorenje! Zato su rekli: A mi Tebe velicamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, stujemo. Jesmo li mi sta pogrijesili u tesbihu i hvaljenju Tebe pa Ti stvaras drugo stvorenje? Pitanje je postavljeno iz dva dijela:
-Hoces li stvoriti stvorenje koje ce nered ciniti kao sto je dzin nered cinio?
-Jesmo li mi zgrijesili pa, pored nas, hoces stvoriti drugo stvorenje?
Allah dz.s. je odgovorio: "Ja znam ono sto vi ne znate." Ovdje su meleki medusobno razgovarali. Zakljucili su - Neka nas Gospodar stvori sta hoce:
Nece stvoriti stvorenje a da mi ne budemo plemenitiji i pametniji od njega.
Vidjeli su stvorenja: nebesa, Zemlju, vjetar, dzine, rijeke, zivotinje i znali su da su da oni nisu jedini koji Allaha tesbih ciné i vjerno ispunjavaju zadace i da su oni najplemenitija stvorenja kod Allaha dz.s.
Kad Allah htjede stvoriti Adema a.s. naredi da mu se donese prasine sa zemlje. U hadisu, kojeg biljeze imam Ahmed, Tirmizi, Ibnu Hibban i drugi, stoji:' '
Allah je stvorio Adema od saké zemlje sakupljene sa svih strana Zemlje, pa sinovi Ademovi (ljudi) postale poput zemlje. (Ahmedov Musned, hadis 19597.)
Bijel, crn, crven, pored toga, zlocest, dobar, tezak, lahak, veseo, tuzan - kao zemlja. Prkoda i raznolikost Ijudi je iz osnove raznolikosti tla zemaljskog; sa njegovom bojom, prirodom i odlikama. Raznolikost Ijudske prirode je u osnovi plod (rezultat) raznolikosti tla zemaljskog, u pogledu na njegove boje, prirodu i odlike. Stvaranje poce sa tom prasinom. Zatim pokvasi prasinu i ucini je glinom. Zbog toga imamo ajete koji govore da je Adem stvoren od prasine i ajete da je stvoren od gline. U pocetku je bila prasina pa dodata voda pa je postala glina (ilovaca) .
"kad je melekima Gospodar tvoj rekao: "Stvorit cu covjeka od ilovace."(Sad,71.)
Njih stvaramo od Ijepljive ilovace. (As-Saffat, 11.)
Pogledaj pocasti prema covjeku. U Kur'anu pise :
Onog koga sam Sobom stvorio. (Sad, 75.)
Ono sto sam Ja rukama Svojim stvorio. Allah nije nekog od meleka zaduzio u stvaranju covjeka, nego ga je licno, Sobom stvorio. Nacinio ga je u obliku kipa. Ostavio je ilovacu tako dok nije postala JCaha - crna poput cupa. Allah dz.s. kaze:
Mi smo stvorili Adema od ilovace, od blata ustajalog. (Al-Hiqr, 26.) Dakle nema proturjecja u stvaranju covjeka, od prasine koja je potom postala ilovaca koja je od stajanja postala zemlja ustajala - sve su to faze stvaranja covjeka. Allah dz.s. kaze:
Mi smo stvorili Adema od ilovace, od blata ustajalog, a jos prije smo stvorili dzinne od vatre uzarene. (Al-Hiqr, 26,27.) Ajeti ukazuju na sljedece:
"Zar da se poklonim onome koga si Ti od ilovace stvorio", rece.(Al-Isra',61.)
U drugom ajetu:
Od sasusene ilovace, kao sto je grncarija. (Ar-Rahman,l 4.)
Ovo stvaranje je bilo u posljednjem sahatu petka, dana Allahovog, koji nije kao nasi dani, dan cije se racunanje razlikuje od naseg racunanja. A sto se tice oblika tog kipa, imam Buhari, Ahmed i drugi biljezehadis:
Allah je .stvorio Adema visokog sezdeset lakata, ï od tada je svaka generatija niza i niza sve do sada. (Buhari 3/1210, hadis 3148.)
Ogronino stvorenje bijase covjek. Div, sezdeset arsina visok. U hadisu, kojeg biljezi imam Ahmed,kaze:
Kad je Allah stvorio Adema, prije nego mu je dusu udahnuo, ostavio gaje ne ko vrijeme kipom nepomicnim. (Muslim, hadis 4727.)
Iblis je, cudeci se, obilazio oko kipa; kad je vidio da je unutrasnjost prazna, shvatio je kako se radi o stvorenju kojim je tesko upravljati. Ovaj hadis je potvrda kako dzini nemaju unutrasnju supljinu kao covjek i pojasnjava sta je Iblis cinio Ademu dok je jos kip bio. U drugom hadisu, kojeg biljezi Taberi od Ibn Abbasa, se kaze kako je Allah naredio da mu se donese komad zemlje, pa je tako i ucinjeno. Adem je stvoren od ilovace Ijepljive. Allah, ijfe, ga je Sobom stvorio i ostavio ga, bez duse, tijelom nepomicnim. Iblis bi mu dolazio i nogom bi kip udarao. Kip bi odzvanjao. Meleki su prosli pored kipa bezdusnog, nepomicnog pa se uplasise onog sto vidjese. Najvise se bojao Iblis, prolazio bi pored Adema i udarao ga. On bi odzvanjao kao sto cup odzvanja, Iblis mu je govorio:"Zbog neceg vaznog si stvoren!?"
Zatim bi ulazio na usta Ademova a izlazio na straznjicu, melekima govoreci: "Ne bojte se ovoga,ako ja budem imao vlast nad njim, unistitcu ga, a ako on bude meni nadreden, sigurno eu mu neposlusan biti."
Ovdje pocinje Iblisovo neprijateljstvo spram Adema a.s. Od prvog susreta, od samog pocetka! Potom je Allah udahnuo dusu u Adema, o cemu ajeti govore:
"... i kad mu dam lik i u nj udahnem dusu, vi mu se poklonite!"
(Al-Hiqr,29.)
Isaov slucaj je u Allaha isti kao i slucaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, azatim rekao: "Budi! i on bi." (Alu'Imran, 59.)
U hadisima se spominju detalji udahnuca duse u Adema a.s. Kad je udahnuta dusa dosla u glavu, Adem kihnu a meleki mu rekose:
-Reci elhamdulillah.
On to izgovori a Allah mu rece:
-Rahimeke Rabbuk -tvoj Gospodar ti se smilovao.
Pogledaj, prije nego je u potpunosti udahnuo dusu, Gospodar se smilovao covjeku.
Kad dusa dode u oci Ademove, poce promatxati dzennetske plodove, a kad dode u trbuh zazeli Adem te plodove. Prije nego je dusa dosla u noge, pohiti Adem plodovima Dzenneta, da ih proba, da jede. Na to se odnose rijeci Uzvisenog: " covjek je brzopletim stvoren".
Uvijek hica, zurba. Prije nego je dusa stigla u noge, pozurio je da okusi plodove.
Kad ga je Allah stvorio potra ga po ledima, te iz njegovih leda izadose potomci Ademovi, koji ce doci do Sudnjeg dana. Ovaj dogadaj poznat kao misak se spominje u brojnim ajetima i hadisima. Biljezi se od Muslim ibn Jesara r.a.da je Orner r.a.upitan o znacenju ajeta:
I kad je Gospodar tvoj iz kicmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatrazio od njih da posvjedoce protiv sebe:
"Zar Ja nisam Gospodar vas?" - oni su odgovarali: "Jesi, mi svjedocimo" - i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: "Mi o ovome nista nismo znali",
ili da ne reknete: "Nasi preci su prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar ces nas kazniti za ono sto su lazljivci cinili!" (Al-'Acaf, 172, 173.)
Pa Omer r.a. rece:
-Cuo sam Poslanika s.a.v.s.da je rekao:
"Doista je Allah stvorio Adema pa ga Svojom desnicom potrao po ledzima i iz njih izvadio sve potomstvo Ademovo do Sudnjeg dana. Potom mu rece: 'Ove sam stvorio za Dvennet i radit ce djela stanovnika Dzenneta, a ove sam stvorio za vatru i raditce djela stanovnika vatre. '"Jedan covjek upita: "Allahov Poslanice , cemu onda sav nas trud, kad je sve odredeno?" Rece: "Zaista Allah dz.s. ako je roba stvorio za Dzenet uputi ga na djela stanovnika Dzenneta sve dok ne umre radeci djela Dzenetlija i uvede ga u Dzenet. A ako je stvorio roba za Dzehennem uputi ga na djela Dzehenemlija sve dok ne umre radeci djela stanovnika Dzehenema. "
Svakom je olaksano ono zbog cega je stvoren.
I tako, subhanallah, vidimo Ijude kako ciné ogromno dobro tako lahko i jednostavno, dok drugi ciné zla od kojih pamet staje. Svakom je olaksano raditi djela zbog kojih je stvoren. To je jedno od znacenja kadera - Allahovog odredenja, sudbine. U konacnom zbiru, covjek je slobodnog izbora za sebe i to je dio dubokog pitanja kadera, o cemu ce, insaAllah, drugi put biti rijeci.
Kad je Allah stvorio Adema i udahnuo dusu u njega, naredi melekima i Iblisu da ucine sedzdu Ademu. Iblis je bio dobri dzin koji do tada nikada nije neposlusan Allahu bio, te ga Allah zbog njegove poslusnosti na nebesima nastani. Allah dz.s. kaze:
Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: "Poklonite mu se!" i oni su se poklonili, a Iblis nije; on nije htio da se pokloni. "Zasto se nisi poklonio kad sam ti naredio?" -upita On. "Ja sam bolji od njega; mené si od vatte stvorio, a njega od ilovace" -odgovori on.
"E onda izlazi iz dzenneta" rece On -, "ne prilici ti da u njemu prkosis; izlazi, ti si, zaistaod onih prezrenih!" (Al-'Araf,ll.-13.)
Kako ces se ti oholiti, izlazi! Iblis rece:
"Daj mi vremena do dana njihova ozivljenja!" 'Zamoli on. (Al-'Ataf, 14.)
Da toliko dugo zivi, pa mu Allah rece:
"Daje ti se vremena!" -rece On. (Al-'Araf, 15.)
"E zato si odredio pa sam u zabludu pao" - rece "Kunem se da eu ih na Tvom pravom putu presretati, pa eu im sprijeda, i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i Ti ces ustanoviti da vecina njih nece zahvalnabiti!" (Al-Araf, 16, 17.)
"Izlazi iz njega, pokuden i ponizen!" -rece On. "Tobom i svima onima koji se budu povodli za tobom doista ce Dzehennem napuniti!"(Al-'Ataf,18.)
Brojni su ajeti koji pojasnjavaju i rasclanjuju ovo spomenuto o Iblisovom odbijanju sedzde Ademu a.s. Zbog ogranicenosti vremena i prostora spomenut cemo samo jos sljedece ajete:
I kada rekosmo melekima: "Poklonite se Ademu!" -oni se svi, osim Iblisa, poklonise. "Zar da se poklonim onome koga si od ilovace stvorio?" 'rece.
"Reci mi" - rece onda * , "evo ovoga koga si iznad mené uzdigao; ako me ostavis do Smaka svijeta, sigurno eu, osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti." "Odlazi"! -rece On. "Onima koji se za tobom budu poveli i tebi kazna dzehennemska bitce vam puna kazna." "I zavodi glasom svojim koga mozes i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pjesadiju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji im obecanja - a sejtan ih samo obmanjuje - ali ti, doista, neces imati nikakve vlasti nad robovima Mojim!" A Gospodar tvoj je dovoljan kao zastitnik! (Al-Isra, 61-65.)
Dakle mnogo ajeta pojasnjava prvi grijeh prema Allahu dz.s.
Prvi koji je direktno odgovorio neposluhom Gospodaru svih svjetova bio je Iblls Prokleti.
Zbog toga ga Allah naziva kafirom - onaj koji nijece, porice i prikriva Allahove blagodati.
Uzrok prvog grijeha bila je oholost, stoga uléma kaze: "Bit svakog grijeha je oholost." Otuda toliki hadisi koji zestoko upozoravaju na problem oholosti:
Nece uci u dzennet onaj u cijem srcu bude koliko trun oholosti. (Muslim, hadis 225.)
Ko se oholi porijeklom, odjecom, djecom, autorn cini srz grijesenja. Otuda Boziji poslanik, kad je cuo ashabe da isticuci svoju pripadnost islamu skandiraju:
'"-O ensarije!,a drugi O muhadziri!,je rekao: "Ostavite se toga, toje crkotina, toje smrad. "
Nacionalizam, regionalizam ili lokalizam je klica svakog zla. Nemoj se oholiti nad radnikom, komsijom, siromahom. Prvi grijeh prema Allahu je proizasao iz oholosti.
Tako je stvoren Adem i tako je bio njegov pocetak.
Adem je stvoren - ucen. Nije bio neznalica, neuk kao sto nas danas uce, kao: "Covjek je lutao zemljom i upoznavao, ucio govoriti, alat koristiti, vatru naloziti." To je besmislica! Adem je stvoren kao jako pametno i obrazovano bice. Pametniji od meleka. O tome nam govore ajetimudri.
Kad je dusa dosla u noge Ademove, Allah dz.s. mu rece:
-Idi onim melekima i reci im: "Esselamu alejkum."
Jezik kojim je govorio Adem je bio arapski. Da, jezik meleka i stanovnika Dzenneta. Arapski! Ode i rece im:
-Esselamu alejkum! Odgovorise:
-Ve alejke sselam ve rahmetullah! Allah mu rece:
-Ovo je tvoj pozdrav i pozdrav tvojih potomaka.
Selamom se selamimo i ponosimo jer time bastinimo Allahov pozdrav Ijudima od vremena stvaranja covjeka. Selam znaci mir i spas, zaista su cudni oni koji ga se stide!
I pouci On Adema nazivima svih stvari. (Al-Baqara, 31 .)
Stvoren je i zna nazive svih stvari i cemu sluze. Cemu ga je poducio? Mufesski, posebno Ibnu Abbas, kazu: "Ovo je zivotinja, ovo ptica, ovo drvo, ovo je more" - tako spominje Ibnu Abbas. Allah dz.s. ga je poducio nazivima svih stvari na nebesima i Zemlji. Koje je to znanje!!! Ima li danas insana da toliko zna?! Nema! Ljudi otkriju neke nove zivotinje i ne znaju kako biih nazvali.
Adem je znao imena svih stvari. Allah ga je poducio svim prvim zanatima i uzvisio ga ne samo oblikom i velicinom, nego i intelektom i mudroscu.
I pouci On Adema nazivima svih stvari, a onda îh predoci melekima i rece: "Kazite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!"
(Al-Baqara,31.)
Kakva je veza istine sa ovim ajetom? Sjecate li se sta su meleki rekli kad su obavijesteni o stvaranju covjeka? Rekli su: Neka stvori kakvo hoce stvorenje, ali nece biti bolje i pametnije od nas. Pa im Allah pokaza da je Adem bolji od njih kad im naredi da mu sedzdu ucine.
Bila je to sedzda pocasti, a ne sedzda robovanja. U ranijim serijatima sedzda pocasti je bila dozvoljena, tako je Jakub a.s. sa sinovima ucinio sedzdu Jusufu a.s. ali je kasnija ta sedzda dokinuta. Ovdje Allah dz.s. hoce melekima dokazati da Adem i bolje zna od njih, da je znaniji i uceniji. Dakle, ako je istina ono sto ste govorili, deder kazite nam nazive
"Hvaljen neka si" -rekose oni '"mi znamo samo ono cemu si nas Ti poucio; Ti si Sveznajuci i Mudri." (Al-Baqara, 32.)
"O Ademe" ' rece On -"kazi im ti nazive njihove!" I kad im on kaza nazive njihove, Allah rece: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono sto javno cinite i ono sto krijete!" (Al-Baqara, 33.)
Sta su to krili meleki? Pa rijeci: "Mi smo bolji i uceniji od bilo kojeg stvorenja kojeg Allah stvori."
Obratite paznju, kada citamo o poslanicima, pocinjemo shvatati Kur'an, neces razumjeti Kur'an dok ne budes znao kazivanje o poslanicima.
Potom Allah dz.s. stvori Havu. Nije je odmah nakon stvaranja Adema stvorio, nego je proslo neko vrijeme. Iako je bio u Dzennetu, Adem je osjecao tjeskobu. Sam! Jednog dana dok je Adem spavao, Allah dz.s. uze rebro iz Ademove lijeve strane, tu kost prekri mesom i od nje stvori Havu. O tome Allah dz.s. kaze:
O Ijudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog covjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio. (An-Nisa1,1.) Kad se Adem probudio ugleda zenu kako sjedi pored njega. Upita je:
-Sta si ti?
-Zena.
-Zasto si stvorena?
-Da se uz mené smiris.
Smiraj, zbog toga je stvorena! Meleki ugledase zenu kako razgovara sa Ademom. Vide novo stvorenje. Nije kao on. Htjedose jos jednom ispitati znanje Ademovo. Upitase ga:
-Kako se zove?
-Hava.
-A zasto Hava?
-Zato sto je stvorena od " od neceg zivog."
Od Adema koji je bio ziv.
Biljezi imam Muslim da je Resulullah s.a.v.s. rekao:
Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, kadprisustvuje necennt neka samogovori ono sto je korisno, ili neka suti. I lijepo sa zenama postupajte. Zaista je zena stvorena od rebra, a rebro je na vrhu najkrivlje. Ako ga pokusas potpuno ispraviti, puknutce; ako ga ostavis takvog, stalno ce se jos vise iskrivljivati. Lijepo sa zenama postupajte. (Muslim, hadis 6604.)
Znaci u prirodi zene su nepravilnosti. Emocije cesto vladaju razumorn zene. Nemojte ih prisiljavati na ono za sta nisu stvorene, niti ini pustati preko njihove prit ode. Stvorene su takve pa sa njima oprezno. Ako pokusas to ispraviti slomitces je. Ako ostavis, ostatce te emocije, pa ih podnosi. Zato zavrsava hadis: Lijepo sa zenama postupajte.
U sahih-hadisima o Ibrahimovoj zeni Sari se kaze kako je ona bila najljepsa zena na svijetu, poslije Hâve. Dakle, Hava je apsolutno najljepsa, ikad stvorena zena. Potom Iblis poce nagovarati Aderna a.s. To nagovaranje je bilo u Dzennetu. Nakon sto su Adem i Hava, Allahovom voljom, nastanili Dzennet, Gospodar im rece:
I kad rekosmo: "O Ademe, zivite, tï i tvoja zena u Dzennetu i jedite u njemu koliko hocete i odakle god zelite, ali se ovom drvetu ne priblizavajte pa da sami sebi nepravdu ucinite."
(Al-Baqara,35.)
Dzennet prostran kao nebesa i Zemlja. Sve je bilo na raspolaganju i dozvoljeno Ademu i Havi osim jednog drveta. Zivot bez umora, poteskoca i manjkavosti. Savrseni komoditet. Prije nego je sejtan poceo nagovarati Adema, Allah dz.s. upozori Adema rijecima:"
Rekli smo: "Ademe zaista je sejtan tebi i zeni tvojoj neprijatelj, i ne dozvolite da vas izvede iz dzenneta, pa da patnje osjetite."
(Taha,
I u njemu neces ni ogladnjeti ni go biti. (Taha, 118.)
Oni koji kazu kako je insan u pocetku bio bez odjece, pa je naucio napraviti odjecu i obucu - nije tacno. Allah mu je dao odjecu u Dzennetu i dao mu je odjecu na dunjaluku:

Dali smo vam odjecu kojom cete pokrivati stidna mjesta vasa, a i raskosna odjela, ali odjeca bogobojaznosti, to je najbolje.
(Al-'Araf,26.)
Ni Adem ni njegova zena razgolisenost nisu poznavali, od samog pocetka.
U njemu neces ni ozednjeti ni zegu osjetiti. (Taha, 119.)
Potpuno uzivanje. Ovdje je pocelo nagovatanje. Allah dz.s. je dozvolio Iblisu ulazak u Dzennet radi vesvesa nagovaranja. Sejtan ga poce nagovarati. Iz cega se sastojalo to nagovaranje?
Poce mu govoriti kako je bas to drvo koje mu je zabranjeno, ustvari drvo vjecnosti, drvo moci i vlasti.
I sejtan im poce bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila, i rece: "Gospodar vas vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni
bili."(Al-'Araf,20.)
Ako dotaknete drvo, necete vise biti Ijudi, bit cete meleki, bit cete vjecni, ubjedivao ih je sejtan u to.
I zaklinjase im se: "Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!" (Al-'Araf, 21.)
Mnogi Ijudi iz sejtanove partije se nama cesto zaklinju kako su oni dobro upucenii kako nam time zèle samo savjet dati.

I na prevaru njih dvoje zavede. (Al-'Araf, 22.)
Pomjeri ih. Zivis u Dzennetu, hej Ademe! Sta hoces!? Ali, subhanallah, ljudski razum je nesavrsen i manjkav.

A kad oni oni drvo okusise, stidna mjesta njihova im se ukazase.(Al-'Araf, 22.)
Spade odjeca, golisavost se ukaza. Postidjese se Adem i Hava. Stid je u ljudskoj prirodi koja se od Adema,zgrazava razgolisenosti.
I oni po sebi dzennetsko lisce stavljati pocese. (Al-'Araf, 22.)
Adem je trceci bjezao sa tog mjesta. Allah ga zovnu, kako se u hadisimabiljezi:
"Zar to bjezis od mené, Ademe!" Gdje to mislis da mozes pobjeci?
"Gospodaru, stidim seTebe". (Hiljetul enbija1, 1/254.)
Stidme,ja Rabbi!
Adem je bio vjernik i stid ga je bilo da ga Gospodar njegov vidi razgolisenog, neposlusnog i grijesnog. Prva koja je kusala drvo je Hava. Ona ubijedi Adema da i on proba. Buharija biljezi da je Poslanik s.a.v.s. rekao:
Da nije bilo Hâve, nijedna zena ne bi prevarila svoga muza. (Buhari, hadis 3197.)
"Zar vam to drvo nisam zabranio"? ! - zovnu ih Gospodar njihov '"i rekao vam: 'sejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj.'"
Kako su postupili Adem i Hava? Jesu li usttrajali u grijehu kao Iblis kad je sedzdu uciniti odbio? Priznali su grijeh i zamolili Allaha:
"Gospodaru nas" ' rekose oni -"sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostis i ne smilujes nam se, sigurno cemo biti izgubljeni."(Al-Araf,23.)
Zbog jednog drveta. Naizgled lahak ispit, ali se Gospodar naljuti i rece:

"Izlazite" - rece On '"jedni drugirna bitcete neprijatelji! Na Zemlji cete boraviti i do smrti ostati. Na njoj cete zivjeti, na njoj cete umirati i iz nje ozivljeni biti" -rece On. (Al 'Araf, 24. -25.)
Brojni ajeti govore o ovom dogadaju, pa tako i u suri Ta-Ha, 116.-123. ajet, stoji:"
A kad smo melekima rekli: "Poklonite se Ademu! " -svi su se oni poklonili, samo Iblis nije htio.
"O Ademe" ' rekli smo "ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj zeni, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vasem izlasku iz Dzenneta, pa da se onda mucis.
U njemu neces ni ogladnjeti, ni go biti,
u njemu neces ni ozednjeti, ni zegu osjetiti".
Ali sejtan mu poce bajati i govoriti: "O Ademe, hoces li da ti pokazem drvo besmrtnosti i carstvo koje nece nestati?"
I njih dvoje pojedose s njega i ukazase im se stidna mjesta njihova pa pocese po njima lisce dzennetsko stavljati - tako Adem nije Gospodara svoga poslusao i s puta je skrenuo.
Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom ucinio, pa mu oprostio i na pravi put ga uputio.
"Izlazite iz njega svi" - rece On - "jedni drugima cete neprijatelji biti! Od Mené ce vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju, nece zalutati i nece nesrecan biti."
Dakle,
Tako Adem nije Gospodara svoga poslusao i s puta je skrenuo.
Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom ucinio, pa mu je oprostio i na pravi put ga uputio. (Ta-Ha, 121. -122.)
Potom mu je Allah oprostio i naredio mu da se na Zemlji nastani. I spusti se Adem na Zemlju. Allah ga je poducio rijecima i oprostio mu ovaj grijeh. Komentatori Kur'ana kazu kako su te rijeci:
"Gospodaru nas, sami smo sebi krivi i ako nam Ti ne oprostis i ne smilujes nam se, sigurno cemo biti izgubljeni." (Al-'Araf, 23.)
To je dova grijesnika. Ko zgrijesi Allahu neka uci ovu dovu.
Na Zemlju, zajedno sa Ademom, sidose Hava i Iblis. Na kojem mjestu je sisao Adem? Predaje koje govore o tome se razlikuju. Ibn Abbas r.a.kaze:
"Spusten je Adem u Indiji a Hava je sisla u Dzidi, pa je Adem trazio sve dok se ne sastadose na Arefatu". (TaberijevTarih, 1/79.)
Zato se zove Arefat spoznaja, upoznavanje, tu su se upoznali Adem i Hava na dunjaluku. Potom Allah dz.s. kaze:
I od njih dvoje mnoge muskarce i zene rasijao. (An-Nisa', 1 .)
Taberi biljezi da je Hava u dvadeset porodzaja Ademu rodila cetrdesetero djece, svaki puta bi rodila blizance, brata i sestru. Prvi su rodeni Kabil i Kulejm, a zadnji Abdul-Mugis i sestra mu Ummul-Mugis. Broj ljudi se poceo neprestano povecavati. Njihov poslanik je bio Adem a.s. Svi su bili muvehhidini- monoteisti.
Svi Ijudi su bili jedan Ummet. (Al-Baqara, 213.)
Ibnu Hibban u Sahihu biljezi da je Ebu Zerr pitao Poslanika s.a.v.s.
-Koje bio prvi vjerovjesnik - resul?
-Adem, - rece Poslanik. Ebu-Zerrupita:
-Poslanik kojem je spustena objava!?
-Da - rece Poslanik s.a.v.s.
Allah dz.s. je direktno razgovarao sa Ademom. Ibnu Dzetir i Ibnu Kesir biljeze od Ebu Musa el-Esanja da je Allah, kad je protjerao Adema iz Dzenneta na Zemlju, poducio ga raznim zanatima. Covjek je od pocetka bio alimen ucen, znan.
Kako danas otkriju plemena koja zive van svih normi civilizacije?
Uléma veli: Oni su se izgubili od ostatka svijeta, ali je civizacija pocela sa prvim covjekom.
Potoni se Ijudi razmnozise i nastade prvi grijeh na zemlji. Kabilovo ubistvo Habila. Kur'an nam kazuje o dogadajima vezanim za dvojicu Ademovih sinova. Kabil je bio prgave naravi, gord, zemljoradnik. Habil je bio blage naravi, pastir stada ovaca. Pastir uvijekmora biti samilostani blagprema bolesnoj i ranjenoj stoci.
U pocetku covjecanstvu je trebao poseban zakon koji regulise nacin sklapanja braka i odabir bracnog druga. Danas, nama je zabranjen brak brata i sestre. Tada su svi bili braca i sestre. Svi su Ademova djeca. Tako je Kabil, po tadasnjem zakonu, mogao ozeiiiti bilo koju sestru osim bliznakinje sa kojom je zajedno roden. Isto tako i Habil.
Sestra Habilova je bila manje lijepa od Kabilove. Kabil nije zelio da njegova Ijepsa sesttra bude bratova zena. Htio ju je za sebe. To mu je bilo zabranjeno. Adem im je to zabranio posto je bio nebijjun mursel vjerovjesnik sa objavom. Resuli su imali svoj serijat a nebiji su slijedili serijat ranijeg resula. Kabil se naljuti na taj serijat Ademov. Nije mu se svidio. Adem je takoder propisao i kurban. Imali su znak koji je kurban kod Allaha kabul. Kojeg vatra spali taj kurban je kod Allaha primljen.
Braca su se razisla u misljenju, htjeli su da im Allah presudi. Ciji kurban bude primljen - on je u pravu. Habil zrtvova kao kurban najbolje bravce koje je imao, a Kabil prinese ubudzalo povrce. Dosli su narednog dana i vidjese kako je Habilov kurban primljen. Kabila bijes obuze, nije mu zelio dati sestru, jos mu ni kurban nije primljen! Sejtan mu, nagovarajuci ga, rece:
-Ubij brata!
Kabil odluci to i uciniti. Nisu znali sta je to ubistvo. To ce biti prvo ubistvo i prva smrt na Zemlji. Mirno je otisao bratu i rekao mu:
-Ubitcu te! Habil mu rece:
-Ako ti hoces mené ubiti, ja ruku svoju pruziti na tebe necu. Samo ce se moji grijesi pridodati tvojim.
U crnoj noci dok je Habil spavao, Kabil ubi brata udarivsi ga kamenom u glavu. Prvi zlocin ubistva. Izgubi se, sta sada da radi sa mrtvim bratom?! Prva smrt se desila, sta je sad ciniti! Poce ga nositi. Pa zastane. Pa opet. U tom stanju Allah posla dva gavrana koji se pobise i jedan ubi drugoga. Zatim je iskopao rupu i zatrpao ubijenog suparnika. Kabil od gavrana nauci kako da pokopa brata. Zbog ubistva se poce kajati. Kako je mogao tako nesto uciniti bratu?! Grizla ga je savjest, ali istigfar ne ucini. Iskrenoj tevbi nije dovoljno samo kajanje, nego se mora istigfar ciniti, mora se traziti oprosta od Allaha dz.s. Allah dz.s. nam spominje ovo kazivanje u Kur'anu, u suri Al-Maida, od 27. do 31. ajeta:
I ispricaj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica zrtvu prinijeli pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: "Sigurno eu te ubiti!" "Allah prima samo od onih koji su dobri" rece onaj.
"I kad bi ti pruzio ruku svoju prema meni da me ubijes, ja ne bih pruzio svoju prematebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova.
Ja zelim da ti poneses i moj i svoj grijeh i da budes stanovnik u vatri. A ona je kazna za sve nasilnike."
1 strast njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i posta jedan od izgubljenih.
Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. "Tesko meni!" - povika on - "zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!" I pokaja se.
ImamTirmizi biljezi od Sad ibn Ebi-Vekasa da je u vrijeme iskusenja Osman ibn Affana rekao kako je cuo Poslanika s.a.v.s.da je rekao:
Docice vrijeme iskusenja fttneta, onaj ko bude tada sjedio bitce bolji od onoga ko bude stajao, a onaj ko bude stajao bitce bolji od onoga ko bude ^iirno isao. Rece: Ako uâe u kucu ipru^i ruku da me ubije? Poslanik rece: budi kao Ademov sin. (Tirmizijin Sunen, 4/486, hadis 2194.)
U vremenu fitneta budi kako se kaze u hadisu:
Budi ubijeni Allahov rob, a nemoj biti Allahov rob ubica. (Ahmedov Musned, hadis 22035.)
U hadisu kojeg biljezi imam Ahmed i drugi osim Ibn Davudu stoji :
Nepravedno se ne ubije nijedna osoba a daprvi sin Ademov (Kabil) ne snosi dio toggijehajerje onprvikojije ubio. (Buhari, hadis 3088.)
Pogledajte taj grijeh. Nije samo da je ubio brata nego je taj cin ucinio obicajem, a svako ko uvede ruzan obicaj nositce grijeh svih onih koji ga budu u tom zlu slijedili.
Nakon ubistva Kabil pobjeze. Nije zelio da se suoci sa Ademom. Ode sa zenom i nastani se u dolini. Adem je zivio blizu brda. Potomaka Kabilovih postade mnogo, pocese nemoral ciniti. Nisu kipove obozavali ali su, imajuci posve malo bogobojaznosti, radili mnoge grijehe. Ljudi se podijelise na dvije skupine: Zli sa Kabilom, dobri sa Ademom i ostalim sinovima. Kasnije cemo se vratiti ostatku price o Kabilu.
Adem je zivio 960 godina. Bio mu je odreden zivot od 1000 godina, ali mu je oduzeto 40 godina zivota. Mnogi hadisi kod Tirmizije i drugih, koji su sahih po Muslimovim uvjetima, a biljeze se od od Ebu Hurejre kojiprenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao:
Kad je Allah stvorio Adema potra ga po ledzima i iz ledza njegovih izadzose svi Ademovi potomci koji ce doci do Sudnjeg dana. Adem upita:
-Gospodaru, ko su ovi?
-Tvoji potomci!
Médzu ocima svakog covjeka je bilo svjetlo. Ademu se posebno svidjelo svjetlo jednog covjeka. Upita:
-Gospodaru, ko je ovo?
- Covjek koji ce doci sa posljednjim narodima,zove se Davud.
-Gospodaru, koliki si mu zivot odredio?
-Sezdeset godina.
-Samo!Podaj mu od mene cetrdeset.
Allah svojom moci ucini tako. Kad je zivot Adema bio na izmaku, dosao mu je Melek smrti. Adem je, kao i svi poslanici, znao koliko ce zivjeti. Mislio je da ima jos cetrdeset godina, ali je zaboravio da ih je dao Davudu. Adem to zanijeka. I potomci njegovi nijecu. Adem je zaboravio. I Ijudi zaboravljaju. Adem je pogrijesio i potomci njegovi grijese. Kazu da je i sama rijec insan - nastala od arapske rijeci nisjan -zaborav.
Pred smrt Adem, ?Sil, je ostavio Sita da vodi covjecanstvo putem hajra. Sit znaci poklon, dar od Allaha, jer se rodio nakon ubistva Habila, zbog kojeg je Adem mnogo tugovao. Ebu-Zerr prica kako je cuo Resulullaha s.a.v.s. kad je rekao:
Allah je objavio stotinu suhufa i cetiri knjige, samo Situ je objavio pedeset suhufa. (Tefsirul Kurtubijj, 1/180.)
Suhufa u kojima su bili upute i zakoni po kojima ce ljudi organizirati svoj zivot. Pocetak covjecanstva je trebao ustroj i organizaciju zivota. Adem je poducio Sita vecini znanja kojeg je imao, ali ga nije mogao poduciti svemu onome cemu je njega Allah poducio. Adem je direktno od Allaha poducen. Samo je to savrsena poduka. Svako Ijudsko poducavanje je nepotpuno. Sit je Ijude poceo poducavati zanatima, racunanju dana i noci, kulturi, ibadetu i si.
Imam Ahmed biljezi od Zumret Sadija da je rekao:
" Vidio sam sejha koji je drzao predavanje u Medini. Upitao sam: 'Ko je ovo?' Ubej ibn Ka'b, jedan od najupucenijih ashaba u Kur'an i njegov komentar. Rekao je: 'Kad je Ademu closao smrtni cas rekao je sinovima svojim: 'Pozelio sam dzennetskih plodova'. Dzennetski plodovi su kao dunjalucki: jabuka, nar, grozde, samo sto se ne mogu pokvariti kao dunjalucki plodovi. 'Sinovi moji, idite i potrazite ih'. Djeca odose ne bi li babi donijeli tih plodova. Iduci tako, sretose meleke u liku Ijudi. U rukama im bijase cefini, tabut namirisani i druge stvari potrebne za ukop. Rekose: 'O sinovi Ademovi, sta trazite'? 'Babo nam je bolestan, zazelio se plodova Dzenneta'. 'Vratite se, vasem ocu je dosao kraj'. Kad ih Hava ugleda, poznade da su meleki. Pride Ademu i poce ga nagovarati" .
Nije zeljela da umre. Adem joj rece:
Dalje odmeney sve ovo je zbog tvog ranijeg nagovaranja.
Ostavi mené i meleke moga Gospodara Uzvisenog! ( Ahmedov Musned, hadis 20288.)
Meleki mu dusu uzese, okupase ga, mezar mu nacinise i prije nego ga pokopase dzenazu mu klanjase, a sinovima Ademovim rekose:
O sinovi Ademovi, ovako sa umrlim postupite. ( Ahmedov Musned, hadis 20288.)
Umre Adem a.s. nakon zivota cijelog provedenog u ta'atu pokornosti Allahu dz.s. Nikad, osim jednom kad je kusao plodove drveta, neposlusan Allahu dz.s. nije bio u toku devetsto sezdeset godina zivota na Zernlji nikad nije neposlusan Gospodaru svome bio. Nas otacAdem a.s.Je veliki uzor kako se zivi na zemlji i robuje Allahu dz.s. Hava je umrla godinu dana nakon Ademove smrti.

Iz knjige "Vjerovjesnici i njihovi narodi"

Essellamu alejkum ve rahmetullah i dobro dosli u seriju kazivanja o vjerovjesnicima i njihovim narodima. Allah dz.s. u Knjizi Mudroj, nakon EUZU BILLAHI MINES-SEJTANIR-RADZIM, veli:

Objavljujuci ti ovaj Kur'an, Mi tebi o najljepsim dogadajima kazujemo iako prije njega nisi doista nista znao. (Jusuf, 3.)
I Uzviseni kaze:
]Ispricat cemo ti povijest njihovu- onako kako je bilo. ( Al-Kahf, 13.) I kaze:
Zato kazuj dogadaje da bi oni razmislili. (Al-'Araf, 176.)
Ovi ajeti ukazuju na vaznost kur'anskih kazivanja i ukazuju na kur'anski, bozanski, istinski koncept cvrstine Poslanika i onih koji ce doci poslije njega, ne bi li oni razmisljali i pouku uzeli iz tih kazivanja. Allah, dz.s. nam je u Kur'anu Mudrom spomenuo mnoga kazivanja o poslanicima. Neka od tih kazivanja su detaljna, a neka su sazeta. Imenom je spomenuo 25 poslanika. Imena su im spomenuta u vise ajeta casnih od kojih su i rijeci Allaha, dz.s. :

To su dokazi nasi koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi vise stepene dajemo onima kojima Mi hocemo. Gospodar tvoj je, uistinu, Mudar i Sveznajuci.
I Mi mu poklonismo i Ishaka i Jakuba; i svakog uputismo -a Nuha smo jos prije uputili - od potomaka njegovih Davuda. i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna -eto, tako Mi nagradujemo one koji dobra djela cine,i Zekerijjaa, i Jahjaa, i îsaa, i Il'jasa -svi oni su bili dobri -
i Ismaila i El-jese'a i Junusa i Luta - svima smo prednost nad svijetom ostalim dali. (Al-An'am,83-86.)
I sve ove vijesti, koje ti o pojedinim dogadajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje ucvrstimo. I u ovima dosla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena. (Hud, 1 20.)
Dakle, cilj kut'anskih kazivanja je da ucvrsti srce Poslanika i razdvoji istinu od neistine. U kazivanjima je ispravka mnogih neistina o historiji Ijudi, neistina koje smo naslijedili i koje su Ijudi prihvatili. Kur'an dolazi da popravi te historijske neistine, da uzvisi Istinu, kao i da opomene vjernike.

Uzviseni veli:

Neke od tih poslanika odlikovali smo vise nego druge. S nekima od njih je Allah govorio, a neke je za vise stepeni izdigao. A Isau, sinu Merjeminu, jasne smo dokaze dali i Dzibrilom ga podrzali.
Da je Allah htio, ne bi se medusobno oni poslije njih ubijali, kad su im jasni dokazi vec dosli, ali oni su se razisli; neki od njih su vjerovali, a neki su poricali. A da je Allah htio, oni se ne bi medusobno ubijali, ali Allah radi ono sto On zeli. (Al-Baqara, 253.)
I prije tebe smo poslanike slali, o nekima od njih smo ti kazivali, a o nekima ti nismo kazivali. (Gafir, 78)

Ova kazivanja u Allahovoj Knjizi su ibret, opomena i savjet onima koji razum imaju, kako bi o njima dobro razmislili, Allah, al, kaze:

O kazivanju o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur'an nije izmisljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objasnjava sve, i putokaz je i milost narodakoji vjeruje. (Yusuf, 111.)

Poslanici, neka je Allahov selam na njih, kandilji su upute, oni su uzoriivode:
Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov pravi put. (Al-An'am, 90.)

Allah, dz.s. ih je konstantno slao. Od pocetka stvaranja smjenjivali su se resuli-vjerovjesnici i nebijji-poslanici. U hadisima Allahovog Vjerovejsnika, p&, se kaze kako je broj resula veci od tri stotine, a nebijja od sto dvadeset cetiri hiljade.Tako bi narodu Benu Israila svaki put kad bi umro poslanik, bio poslan drugi poslanik. Nije bilo vremena (perioda) u kojem nije bilo poslanika. Desavalo se da u jednom vremenu, jednom narodu, budu poslana dva - tri poslanika.
Allah, dz.s. ih je slao da izbave covjecanstvo. Kad god bi covjecanstvo zastranilo, slati su poslanici da izbave covjecanstvo i usmjere putanju njegovog kretanja. Podnijeli su ezijet, podnijeli su teske patnje na putu da'veta poziva Allahu dz.s.
Ulozili su ttud i sttpljivi bili samo zato da bi dostavili poruku tacno onako kako im je to Allah dz.s naredio. Njihovo postojanje je hakk-istina i potreba covjecanstva. Allah dz.s. nije ostavio Ijude bez opomene, kako mu niko ne bi mogao prigovoriti na Sudnjem danu rijecima:
I to zato da na Sudnjem danu ne reknete:
"Mi o ovome nista nismo znali." (Al-A'raf, 172.)
Uvijek je svakom ummetu dolazio nezir- onaj koji ih je opominjao:
A nije bilo naroda kome nije dosao onaj koji ga je opominjao.
(Fatir24.)

Svakom ummetu je dolazio opominjac kako ne bi mogli Allahu prigovoriti da nisu culi ili znali za Njegovu objavu i Serijat. Ova kazivanja se odlikuju time da su to stvarna kasyvanja o necemu sto se uistinu dogodilo. Nisu to nikakve iluzije, izmisljotine, légende, ona su stvarnost koju je covjecanstvo zivjelo u razlicitim vremenima. Odlikuju se time da su ta kazivanja poucna. Nije to kazivanje radi zabave i dangube, nego su to kazivanja prepuna pouke i dubokih znacenja, kako bismo mi, koji smo dosli poslije njih, isli putem poslanika i ne ponavljali greske na kojima su posrnuli prijasnji narodi.
Kada dobro proucimo ova kazivanja zakljucitcemo kako su ona zapravo osovina historije - covjecanstva. Cjelokupna historija covjecanstva se okrece oko poslanika. Naravno, vladariivojskovode su ostavili ogroman utjecaj na cjelokupni ishod Ijudske historije, ali pecat, usmjerenje i utjecaj koji su ostavili poslanici na historiju covjecanstva je jaci i jasniji od bilo kojeg drugog utjecaja. Neces razumjeti historiju covjecanstva bez poznavanja historije Bozijih poslanika, alejhimu sselam.

Sve do dana danasnieg, sukobi koji se vode na dunjaluku su ratovi Istine i neistine, sukobi sljedbenika i neprijatelja poslanika, neka je Allahov mir na njih. Takoder eu ti reci: neces ispravno moci razumjeti znacenje Kur'ana sve dok ne budes razumio kazivanja o poslanicima. Koliko samo ajeta i ajeta govori o poslanicima. Ako ne znas pozadinu kazivanja koja se spominju u ajetima, bit ce ti skrivena mnoga znacenja.

Koliko puta je spomenut Adem a.s. u Kur' anu, a koliko puta Nuh a.s. Koliko puta u Kur' anu je spomenuto kazivarije o Musau a.s. i njegovom narodu, o Faraonu sa Musaom a.s. Na vise od 70 mjesta ! Ne 70 ajeta, nego sedamdeset puta Allah dz.s. iznova zapocinje kazivanje o Musa a.s. svaki put toliko i toliko ajeta, deseci ajeta. Koliko sura je nazvano imenima poslanika! Onaj ko ne poznaje kazivanja o poslanicima, nezna veliki dio Kur'ana!
Mi govorimo o poslanicima kako bismo se upoznali sa metodom pozivanja poslanika u islam. Mi zelimo biti oni koji pozivaju Allahu dz.s. naredzivati dobro, a zabranjivati zlo. Ako zelimo hoditi ispravnim putem, moramo imati uzor i vodzu za kojim cemo ici. Najbolji uzor je nas Resul s.a.v.s.

Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor. (Ahzab, 21 .)

A najbolji uzor poslije Poslanika s.a.v.s. su Boziji poslanici, alejhimusselam. Svakako, mi u ashabima i dobrim prethodnicima imamo divan uzor, ali oni dolaze poslije resula i nebijja.
Mjesto ashaba, radijallahu anhum, ma koliko bilo ne moze dostici polozaj koji Boziji poslanici imaju kod Allaha dz.s. Kazivanja o Bozijim poslanicima su do nas dosla putem Kur'ani-Kerima i Sire -zivotopisa Muhammeda s.a.v.s. putem povijesnih izvora medu kojima su najznacajniji: Kasasul-enbija od Ibn Kesira, Historija Taberija,
Ibn Esira, El- Bidaje ven-nihaje, i to su najznacajnija djela koja sam koristio u ovim kazivanjima.
Ono sto sam ja ucinio je sljedece: Citajuci ta djela, zapazio sam kako oni prenose od drugih. Provjerio sam te navode. Nisam uvrstio israilijate, niti daif (slabe) hadise. Oslanjao sam se na sahih-hadise i na tefsir velikana ove znanosti u komentaru ajeta koji govore o poslanicima. Posebno sam se obracao na tefsire Ibn Abbasa, Ibn Kesira i Ibn Décrira. To su izvori iz kojih sam crpio informacije u ovoj seriji kazivanja o poslanicima.

Zbog znacaja ovih kazivanja, koja su davno napisana, od kojih su neka prevedena na bosanski jezik, ali i zbog cinjenice da mi islamsko stivo malo citamo, nedovoljno razmisljamo i slabo pouku primamo, zbog nase djece koju vidim da vrlo slabo poznaju poslanike, gotovo da ih ni nabrojati ne znaju, a sve na racun kojekakvih serija i besposlica. Dok drugi narodi na mitovima odgajaju djecu, dotle mi, muslimani, jedini legitimni nasljednici Bozijih poslanika i njihovog poziva La ilahe illallah, nedovoljno znamo i poducavamo poslanicima.

Zbog toga odlucih, uz Allahovu pomoc, sabrati i jos jednom ispricati Kazivanja o Bozijim poslanicima i njihovim narodima drevnim, i ponuditi ih na jedan nov, drugaciji nacin, kao jos jedno citanje pouka kazivanja o poslanicima. Molim Uzvisenog Allaha dz.s.da primi moj trud, a divan li je On Pomagac, Allah najbolje zna svacije namjere.
U kazivanjima eu se drzati:
-Onoga sto je bilo,
-Onoga u cemu je pouka za nas.
Da spomenem i nekoliko stvari vezanih za sve Bozije poslanike:
-Poslanstvo je poklon, dar Gospodara svjetova:
Allah milost Svoju daje kome On hoce. (Bekare, 105.)
-Poslanstvo se ne stice nasljedstvom, trudom, ibadetom, silom, nego: poslanike Allah odabira. Ako Allah dz.s. nije podjelu nafake prepustio Ijudima nego je On sobom podijelio, kako bi onda podjelu poslanstva prepustio prohtjevima Ijudi.
-Poslanici su najodabratiiji Ijudi. Poslanici su Ijudi poput nas, vjerovanje (iman) ih je uzdiglo na tako visoke stepene (deredze).
Svi poslanici su pozivali Ijude jednoj akidi (vjerovanju) putem razlicitih vjerozakona (serijata). Svi poslanici su imali zajednicka svojstva: sidk (iskrenost), emanet (povjerljivost), teblig (tacnost u dostavi objave), fetanet (ostroumnost), 'ismet (nepogresivost), rudzulijjet (svi poslanici su bili muskog spola).
-Poslije Muhammeda s.a.v.s. nema vise spustanja objave niti slanja poslanika, ali iza njega je ostao Seriât - Allahov zakon, bogobojazni ucenjaci, i naslijede prijasnjih naroda i poslanika. Ovaj ciklus kazivanja o Bozijim poslanicima, alejhimusselam, obuhvata period od pocetka stvaranjapa sve do posljednjeg Bozijeg poslanika Muhammeda s.a.v.s. dakle, zakljucno sa kazivanjem o Isau a.s. Kazivanje o Muhammedu. Mît, je cjelina za sebe i ovaj put nece biti predmetom kazivanja.
Allah dz.s. kazujuci o Bozijim poslanicima i njihovim narodima veli:
Ispricat cemo ti povijest njihovu- onako kako je bilo. (El Kehf, 13.)
"I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o onima koji su bili i nestali, i objavljujemo ti od Sebe Kur'an. (Taha, 99.)