My OperaHUD a.s.
Friday, October 3, 2008 10:33:55 AM
Mezar h.z. Huda a.s. koji se nalazi u Karaku,Jordan
U proslom kazivanju o Nuhu a.s. smo vidjeli kako je Nuh a.s. bio uzor svima koji pozivaju Allahu dz.s. Bio je blag, milostiv, strpljiv prema narodu kojeg je 950 godina pozivao i pozivao. I opet, tom narodu sve to nije bilo dovoljno da uzvjeruje. Uprkos tome, Nuh se nije predao sve dok mu Allah nije objavio:
"Osim onih koji su vec vjernici, niko vise iz naroda tvoga nece vjernik postati." (Hud, 36.)Tada je Nuh a.s. zamolio Allaha protiv njih i to je bilo prvo unistenje naroda koji je u laz ugonio svoga poslanika. Kaznjeni su potopom strasnim koji zemlju prekri.
Vidjeli smo kako lahko nestane cijelo covjecanstvo! Ne osta na zemlji niko, osim potomaka Nuhovih.
I samo smo potomke njegove u zivotu ostavili. ( As-Saffat, 77.)Od potomaka Nuhovih je Sam, od njega porijeklo vode Arapi i Zidovi, takozvani "semitski narodi." Od unuka Samovih je i Hud a.s. On je Hud ibn Abdillah ibn Rebbah ibn Dzarud ibn Ad ibn Avs ibn Irem ibn Sam ibn Nuh a.s. Odatle se narod Hudov naziva Ad i Irem, po imenima Hudovih djedova.
Hudov narod Ad je zivio u predjelu zvanom Ahkaf. Tako sura Ahkaf nosi naziv po mjestu u kojem je zivio Hudov narod. Ahkaf znaci brdo od pijeska, pjescana dina. Ovo mjesto se nalazi u Jemenu, izmedu Omana i Hadramevta, u priobalnom podrucju u pokrajini zvanoj Sihr.
Allah dz.s.kaze:
I spomeni brata Adovog, kada je narod svoj u Ahkafu opominjao. (Al- Ahqaf, 21 .)Dostigli su vrhunac u umjetnosti ukrasavanja kuca i stanova. Zivjeli su u satorima. Nisu to bili obicni satori! U ogromnim satorima od kojih su pravili prava mala umjetnicka djela koja su bila njihov ponos i simbol njihove moci. Allah dz.s. o njima kaze:
Zar ne znas sta je Gospodar tvoj sa Adom uradio,
sa stanovnicima Irema, punog palata na stupovima. (Al-Fagr, 6. -7.)Imali su uredene gradove i ulice. Prepricavaju se njihova cuda. Zivjeli su po satorima u dolinama, a na brdima su dvorce i palace gradili. Iako su bili stanovnici ravnice i doline, igre i zabave radi , gradili su velelj epne gradevina po okolnirn planinskim vrhovima.
Imali su siroke ulice, neke predaje cak spominju kako su im ograde zlatne i srebrene bile. A Allah najbolje zna kako je bilo!
Ali, jedno je sigurno: Ono sto se desavalo u Iremu nije se vise nikada i nigdje dogodilo.
Kojima ravnih ni u jednoj zemlji nîje bilo. (Al-Faqr, 7.)
U idustriji i inace u civilizacijskom razvoju toga doba su dosegli sami vrhunac, gotovo da su dotakli savrsenstvo dunjaluka. Mislili su da su mocni zavladati cijelim svijetom.
Stanovnici Irema su bili Arapi. Hud je jedan od poslanika iz reda arapskog naroda. Ibnu Hibban u svorn Sahihu biljezi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. govoreci Ebu Zerru r.a. o poslanicima rekao:
Cetverica od njih su bili Arapi: Hud, Salih, Suajb i tvoj poslanik, oEbu Zerre. (Ibnu Hibbanov Sahih, 2/78.)
Arapi koji su zivjeli prije Ismaila a.s. se zovu "el-arabo elariba" najstariji od njih su Ad, Semud, Dzurhum, Umejm, Medjen, Kabtan i druga plemena.
A Arapi "mustariba" to su oni koji su zivjeli poslije Ismaila a.s. Sam Ismail nije bio Arap nego je bio Ken'anac, ali kad ga je otac Ibrahim a.s. ostavio medu Arapima, postao je jedan od najrjecitijih Arapa. Od Ismaila su Arapi naslijedili rjecitost i nas Poslanik Muhammed s.a.v.s. je takoder od njega naslijedio rjecitost.
Nakon Nuha i potopa, nakon propasti cijelog covjecanstva, broj stanovnika zemlje se ponovo poceo povecavati iz podrucja koje je nastanio Nuh a.s. Bilo je to podrucje Sjevernog Sama - jug danasnje Turske i sjeverne Sirije. Odatle, preko Palestine ljudi su stigli do Arapskog poluotoka, a narod Ad je stigao na juzni dio Poluotoka.
Tada su svi ljudi, sve do dolaska Ada, bili u tevhidu - vjerovanju u jednog Allaha. Vremenom sejtan unese medu njih svoju vesvesu i covjecanstvo poce drugi puta obozavati kipove.
Prvi koji su obozavali kipove poslije Nuhovog naroda bio je narod Ada. Allah dz.s. je tom narodu podario ogromnu energiju i snagu tijela i uma. Bili su ogromnih tijela, mufesiri ih opisuju kao: bijele, visoke, velike i ogromne. Bili su skoro Ademove velicine, o kojoj smo ranije govorili. Kur'an o njima kaze:
Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda ucinio; to sto ste krupna rasta - Njegovo je djelo. I neka su vam zato uvijek na umu Allahove blagodati, da biste postigli ono sto budete zeljeli. (Al-'Araf, 69.)Allah opisuje civilizaciju i gradevinska dostignuca naroda Ada rijecima Huda a.s., kad je rekao:
Zasto na svakoj uzvisici palate zidate, druge ismijavajuci?
(As-Sua'ara, 128.)Jel' se to poigravate? Gradili su dvorce na samim vrhovima planina. Hud im je govorio: Pa vi stanujete u dolinama, a dvorce gradite na vrhovima brda! Zasto?! Igrate se!! Subhanallah, ljudi vole da su visoko, da dominiraju nad drugim narodima i prostorima. Vrlo cesto onako, cisto iz obijesti.
I podizete utvrde kao da cete vjecno zivjeti. (As-Sua'ara, 129.)
Akad kainjavate, kaznjavate kao silnici? (As-Su ara', 130.) Toliko su bili snazni i mocni da im se niko suprotstaviti nije mogao.
Bojte se Allaha i meni budite poslusni!
Bojte se Onoga koji vam daruje ono sto znate:
daruje vam stoku i sinove,i basce i izvore. ( As-Su'ara, 131.-134.)Kakvu su civilizaciju i blagodati imali: voda, rijeke, njive, djeca, imetak, snaga, mocna tijela, utvrde sve narodu Ada.
Ali oni nisu zahvaljivali Gospodaru svjetova. Allah dz.s. kaze
Ad se bez ikakva osnova bio na Zemlji uzoholio. "Ko je od nas jaci?" - govorili su. (Al- Fussilat, 15.)
Kad su dostigli to sto su dostigli i kada su zavladali ljudima, pocese se oholiti. Umjesto da zahvalni Gospodaru budu, uzoholili su se. Uvijek oholost biva uzrokom svih belaja, jos od Iblisa prokletog. Prkosili su Allahu:
A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, jaci od njih - a i znamenja nasa su poricali. (Al Fussilat, 15.)Opredijelili su se jasnim opredjeljenjem da obozavaju kipove i odlucno izabrali nevjerovanje, a Allah im posla Huda, &£&, koji ih poce pozivati u Allahovu vjeru:
A Adu ' njegova brata Huda. "O narode moj" - govorio je on "Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?"
Glavesine naroda njegova, koje nisu vjerovale, odgovarale su: "Mi smatramo da si ti doista neznalica i mi mislimo da si ti zaista lazac."
"O narode moj" - govorio je on "nisam ja neznalica, nego sam Gospodara svjetova poslanik;
dostavljam vam poslanice Gospodara svoga, i ja sam vam iskren savjetnik.
Zar vam je cudno sto vam pouka od Gospodara vaseg dolazi po covjeku, jednom od vas, da vas opominje? Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda ucinio; to sto ste krupna rasta -Njegovo je djelo. I neka su vam zato uvijek na umu Allahove blagodati, dabiste postigli ono sto budete zeljeli." (Al-A'raf, 65. -69.)Ali, oni ustrajni u nevjerovanju ostadose. Hud a.s.ih je pozivao govoreci im:
I Adu ' brata njihova Huda. "O narode moj" - govorio je on:"Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite.
O narode moj, ja ne trazim od vas nagrade za ovo; mene ce nagraditi Onaj koji me je stvorio! Zasto se ne opametite?
O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On ce vam slati kisu obilnu i dat ce vam jos vecu snagu, uz onu koju imate, i ne odlazite kao mnogobosci!"
(Hud, 50.-52.)
Pozivao ih je i pozivao. Kakav je bio Adov odgovor? Pocese se ismijavati sa njim, kao Nuhov narod sa svojim poslanikom. Rekose mu:
Mi smatramo da si ti doista neznalica. (Al-A'raf, 66.) Ti si poremecen.
Mi kazemo samo to da te je neko bozanstvo nase zlom pogodilo.
(Hud, 54.)Sigumo ti je jedno od nasih bozanstava naudilo. Kaznilo te!Bolestan si zbog tvog neprijateljstva prema bozanstvima - govorili su mu.
Glavesine naroda Ad su govorili;
Ali bi glavesine naroda njegova, koji nisu vjerovali, koji su poricali da ce na onome svijetu biti ozivljeni i kojima smo dali da u zivotu na ovome svijetu raskosno zive, govorili: "On je covjek kao i vi; jede ono sto i vi jedete, i pije ono sto i vi pijete;
i ako se budete pokoravali covjeku kao sto ste vi, sigurno cete biti izgubljeni.
Zar vama on da prijeti da cete, posto pomrete i zemija i kosti postanete, doista ozivljeni biti?
Daleko je, daleko ono cime vam se prijeti!
Postoji samo zivot na ovome svijetu, mi zivimo i umiremo, a ozivljeni necemo biti!
On je covjek koji o Allahu iznosi lazi, i mi mu ne vjerujemo."
(Al-Mu'minun,33.-38.)Hud ih je uprkos svemu tome i dalje pozivao, sve dok mu nisu sasvim otvoreno rekli:
Rekose oni: "Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik,
ovako su i narodi davnasnji vjerovali,
i mi necemo biti muceni." (As-Su ara,l 36. -138.)Potpuno su usttajali u nijekanju Allaha, ugonjenju u laz poslanika i oholjenju nad svim onim cime su opomenuti bili.
Kad su vec toliki prkos pokazali, Hud ih izazva i rece im:
"Ja pozivam Allaha za svjedoka" - rece on - "a i vi posvjedocite da ja nemam nista s tim sto vi druge Njemu ravnim smatrate,
pored Njega; i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte. "(Hud, 54.-55.)
Iste rijeci koje je Nuh a.s. rekao svome narodu! Sakupite se svi! Nemojte mi davati vremena! Hajde, naudite mi! Da vidim jeste li bas tolika sila, da li ste stvarno toliko mocni!
Potom zamoli Allaha dz.s.:
"Gospodaru moj,"' zamolio bi on - "pomozi mi, oni me u laz utjeruju!" "Uskoro ce se oni kajati!" - odgovorio bi On. (Al-Mu'minun, 39. -40.) Kako ih je Allah dz.s. kaznio za njihova djela??
Za njihovo nijekanje, prkos, izrugivanje, poricanje da ce biti kaznjeni.
Kazna im je vjetar bila. Poslao imje vjetar kakvog historija nije zabiljezila. Prestade kisa padati. Drvece i bilje.poce se susiti. Ocekivali su kisu i tome se radovali. Onoga dana kada ih Allah, dz.s. htjede kazniti iz daljine se ukaza crni oblak. Obradovase se. Konacno, dodze spas, dodze kisa - pomislise.
I kad ugledase na obzorju oblak, koji se prema dolinama njihovim kretao, povikase: "Ovaj nam oblak kisu donosi"! "Ne, to je ono sto ste pozurivali: vjetar koji vam bolnu patnju nosi,koji, voljom Gospodara svoga, sve rusi". I ujutro su se vidjele samo nastambe njihove." (Al-Ahqaf, 24.-25.)Vjetar koji je razorio i unistio bas sve. Nije im ostalo nista osim dvoraca na brdima sagradzenim.
I o Adu, kada na njih vjetar poslasmo u kome nije bilo nikakva dobra. (Ad-Dariyat,41.)
Pored cega god je prosao, nista nije postedio, sve je u gnjilez pretvorio. (Ad-Dariyat, 42.)
I Ad nije vjerovao - pa kakve su bile kazna Moja i opomene Moje!
Jednog kobnog dana poslali smo na njih leden vjetar koji je neprestano puhao
i Ijude dizao, kao da su palmina stabla iscupana,
i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje! (Al-Qamar,18. -21 .)Vjetar je uzimao svakog od njih, bez obzira na njihovu veliku tezinu, nosio ih pa ih od zemlju udarao. Od toga bi im glave otpadale. Ostalo bi samo obezglavljena tijela.
. . . a Ad unisten vjetrom ledenim, silovitim,
kome je On vlast nad njima, sedam noci i osam dana uzastopnih bio prepustio, pa si u njima Ijude povaljane kao suplja datulina deblavidio,i vidis li da je iko od njih ostao? (Al-Haqqa, 5.-8.)Allah, dz.s. je spasio Huda,a.s.. Vjetar je poceo puhati dok je Hud bio medu svojim narodom. Sve je unisteno, osim mjesta na kojem je bio Hud i oni koji su sa njim vjerovali. Kazu da je bio u stali, sa njim je bila stoka. Sve oko njih je unisteno, ali mu'mine nista od te sile dotaklo nije. Neka je hvaljen Onaj koji je Svemocan, Allah,dz.s.
I kad je dosla kazna Nasa, Mi smo, miloscu Nasom, Huda i vjernike s njim spasli i patnje surove ih postedjeli.
Eto, to je bio Ad, on je dokaze Gospodara svoga poricao i bio neposlusan poslanicima svojim, i pristajao uz svakog silnika, inadziju.
I prokletstvo je na ovome svijetu stalno bilo s njim, a bit ce i na Sudnjem danu. Ad, doista, nije vjerovao u Gospodara svoga; daleko nekaje Ad, narod Hudov! (Hud, 58.-60.)Bio je to kraj naroda Ad!
Vjernici su nakon toga zivjeli na mjestu gdje je nekad zivio mocni Hudov narod.
Zemlja je Allahova i njezini nasljednici nisu uvijek samo oni najjaci, nego vrlo cesto i oni, naocigled slabiji, oni kojima Allah dopusti da, samo nakratko, uzivaju u blagodatiina Allahove Zemlje.
I umre Hud,a.s. i bi pokopan u Hadramevtu.
