My OperaIBRAHIM A.S. (drugi deo)
Saturday, January 10, 2009 10:30:23 PM
Nastavak o h.z. Ibrahimu a.s.
Narednu noc opet izade sa njima:
A kad ugleda Mjesec kako izlazi, rece:
"Ovo je Gospodar moj!" A posto zade, on rece: "Ako me Gospodar moj na pravi put ne uputi, bitcu, sigurno, jedan od onih koji su zalutali." (AI-An'am, 77.)
Rece: "Gospodaru moj, uputi me da znam gdje si Ti." Ustvari, rugao im se prigovarajuci im: "Sta je to sa vasim bozanstvima, nijedno ne traje, svi nekako nestaju!" Ljudi pocese razmisljati kao i Ibrahim. Pogledajte kako se indirektno poziva Allahu i Njegovom dinu. Sta nam je ciniti kad se "bog" sakrije i kad ga danju nestane!? Kad osvane dan, zvijezda nestane, a pojavi se dan:
A kad ugleda Sunce kako se rada, on uzviknu: "Ovo je Gospodar moj, ovo je najvece!" A posto zadze, on rece: "Narode moj, ja nemam nista s tim sto vi Njemu druge pridruzujete!" (A1-An'am,78.)
Zasto zvijezde obozavate samo nocu, cinite to i danju?!
Ja okrecem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge pridruzuju! (Al-An'am, 79.)
Ljudima je tesko priznati zabludu. Pocese se sa njim prepirati uprkos o citosti i trijumfu Ibrahimovih argurnenata.
I narod njegovje s njim raspravljao. "Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je mene uputio?"' rece on. "Ja se ne bojim onih koje vi Njemu pridruzujete, bit ce samo ono sto Gospodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem Svojim obuhvaca sve. Zasto se ne urazumite?" (Al-An'am, 80.)
Ako mi vasa bozanstva mogu nauditi neka to i ucine! Potpuno isti izazov kao i izazov poslanika prijasnjim narodima. Oni nemocni pocese mu prijetiti kako ce mu se bozanstva osvetiti. Rece im:
A kako bih se ja bojao onih koje Njemu pridruzujete, kada se vi ne bojite sto Allahu druge pridruzujete, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? I znate li vi ko ce, mi ili vi, biti siguran?
(Al-An'am,81.)
Pa, ko treba da se boji, ja ili vi!?
Bit ce sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogobostvom ne mijesaju; oni ce biti na pravome putu.
To su dokazi nasi koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi vise stepene dajemo onima kojima Mi hocemo. Gospodar tvoj je, uistinu, Mudri i Sveznajuci. (Al-An'am, 82.-83.)
To su dokazi nasi, jedan za drugim.
Narod Harrana osta uporan u svome nevjerovanju. Nijedan od njih ne povjerova u ono u sta ih je Ibrahim, a.s. pozivao. lbrahim odluci jos jednom uciniti hidzru. Ovaj puta u Egipat. Vladar Egipta je vec bio cuo kako je dosao covjek sa najljepsom zenom na svijetu. Pozelivsi je za sebe, posla vojnike da mu je dovedu. Naredi im: "Pitajte za covjeka koji je sa njom, ako joj bude muz - ubijte ga"!
Ibrahimu putem vahja - objave to bi dojavljeno te rece Sari: "Ako te pitaju za mene reci da si mi sestra". Sestra u vjeri, i rece joj:
Zaista, na citavoj zemlji nema drugih muslimana osim mene i tebe. (Nesaijev Es-sunenul kubra, hadis 8300.)
Zemlja nevjernika, vrijeme nevjernika, citava zemlja toga vremena bez ijednog muvebbida - monoteiste, vjernika u Jednog i Jedinog Allaha, dz.s.Vojnici upitase Ibrahima,a.s.,:
-Sta t ije ona?
-Sestra, odgovori Ibrahim,a.s.
Slagao je, u ime Allaha.
Pogledajte vrste lazi koje je koristio Ibrahim,a.s., kad je rekao: "Bolestan sam", kad je rekao: "To je ucinio taj najveci pa pitajte njega ako vam mogne kazati", i sada kad je rekao: "Ona mi je sestra". U svim tim izjavama ima i dvosmislenosti. Nije to kao danas. Ljudi javno, otvoreno lazu, i gle cuda, tako to bez imalo straha cine! I kad Ibrahimu,a.s., dodzu na dan mahsera i kazu:
"Ibrahime, ti si Allahov poslanik iNjegov si prijatelj na zemlji bio ,zauzme se za nas kod tvoga Gospodara, zar ne vidis u kakvom smo stanju!" Reci ce: ' 'Zatsta se moj Gospodar danas naljutio kao nikad prije, niti ce se ikada poslije tako naljutiti. A ja sam slagao triputa. " (Buhari, hadis 3358.)
Pogledajmo brigu i njegov oprez! I odvedose Saru vladaru. Kad je shvatila da je vladar grijesnik, da je zeli zulumom uzeti za sebe, putem je pocela dovu uciti:
Moj Allahu, Ti znas da u Tebe vjerujem, i u Tvoga poslanika, i da stidno mjesto cuvam osim od svoga muza pa ne dopusti vlast kafiru nadamnom! ( Ahmedov Musned, hadis 8873.)
Kad je dovedose pred vladara, on pruzi ruku da je dodirne, ali mu se ruka oduze. Poce se derati, hecimi stigose da ga izbave, ali nista ne mogose. Ruka je vec bila paralizovana. Sara se poboja za svoj zivot, ubit ce je jer je to ona ucinila njihovom vladaru,rece:
*Gospodaru moj, ako umre reci ce: "Ona gaj e ubila, " (Ahmedov Musned, hadis 9094.)
Allah joj primi dovu i ruka se zdravom povrati. Grijesnik se nije pokajao. Pomisli kako je to bilo slucajno. Navali na nju drugi put. I ruka se drugi puta oduze. Rece joj: "Oslobodi me!" Sara ponovo zamoli Allaha i Njegovom voljom ruka se opet povrati. Grijesnik se opet ne pokaja! Pokusa i treci put i po treci puta bi paralizovan. Rece joj: "Oslobodi me, pustit cu te i jos ces nagradu dobiti." Sara ponovo zamoli Allaha i On vrati ruku ovom nevjerniku koji pozva svoju svitu i rece im:
Niste mi doveli insana, nego ste mi doveli sejtana. (Buhari, hadis 3230.)
I jos joj darove dadose: zlato, dragulje i robinju zvanu Haddzera, koja je sluzila Saru. Vrati se Sara Ibrahimu i na namazu ga zatece. Upita je:
-Sta je bilo? Rece mu:
Allah je pokazao Svoju vlast nad nevjernikom.
-Hvala Allahu, rece Ibrahim, Odmah odlazimo odavde. Cast je nesto veliko zamuslimana. Ibrahim se bojao za zenu svoju.
Ponovo se vrati u Palestinu. U Palestini mu se pridruzi Lut. Poslao ga je narodu ogrezlom u grijehu i zlocinu, u mjesto zvano Sodoma.
Kasnije cemo se vratiti Lutu i kazivanju o njegovom narodu grijesnom.
I ode Lut,a.s., a Ibrahim, Sara i robinja Hadzera ostase u Palestini. Ibrahim,a.s., je zivio u Palestini, pozivao ljude u islam i bavio se trgovinom. Allah mu je podario veliki imetak.
Kad je imao 85 godina, Sara vidjevsi da je nerotkinja, a da joj muz cezne za potornkom, odluci pokloniti mu Hadzeru. Tako Hadzera posta Ibrahimova supruga. Rodi mu sina lsmaila kada je Ibrahimu bilo 86 godina. Sara je bila jako ljubomorna. Subhanallah, ostaje priroda zene, iako je bila vjernica i sobom poklonila Ibrahimu Hadzeru, bila je jako ljubomorna. "Nemoj nas samo sastavljat na jednom mjestu", cesto bi govorila Ibrahimu,a.s..
Postoje mnoge predaje koje kazu kako je Sara pokusavala nauditi i povrijediti Hadzeru. Te predaje nemaju nikakve utemeljenosti. Ali pojava ljubomore je bila prisutna, Buharija biljezi da je Allahov Poslanik,a.s., rekao:
Hadzera je oblacila siroku pregacu kojom bi skrivala trudnnocu od Sare.
Subhanallah, ostaje ljubomora i prkoda zenska bez obzira na iman i mjesto koje je imala Sara. Cak su i majke pravovjernih, supruge Allahovog Poslanika,a.s., bile ljubomorne i stoga je duznost vjernika da vodi racuna o takvoj prirodi zene te da ih razumije i cuva.
Potom Ibrahimu od Allaha dodze naredenje da odvede Hadzeru i novorodenog Ismaila u Mekku. Ibrahimova putovanja u Mekku su bila na poslanickoj jahalici Buraku. Takva su bila njegova putovanja kad bi sam putovao. Ako bi jos neko putovao sa njim, onda bi to bila uobicajena putovanja. Zato kada budemo kasnije govorili o Ibrahimovim posjetama Meki, trebamo znati kako su ona bila na Buraku i nisu uzimala puno vremena.
Putovao je sa njima dok ne stigose u dolinu Mekke. Dolina bez igdje icega, bez ljudi, zgrada, vode, bilja. Apsolutno nista. Medu brdima.
Ibrahim tu ostavi Hadzeru i Ismaila, i ode. Hadzera se zacudi, ocekivala je da ce je u naseljenom mjestu ostaviti. Tamo gdje ima hrane, makar vode ako nista vise. Ovako, u sred pustinje. Ibrahim se nije obazirao. Isao je. Hadzera je isla za njim govoreci mu:
-Ibrahime, gdje nas to ostavljas, bez vode, hrane, bez ljudi.
Ali, on se ne okrenu. Niti se pokoleba. Hadzera ga je preklinjala, rnolila, umrijet cemo na ovom mjestu, govorila mu. A'l dzaba, Ibrahim,a.s. ustrajno ideli ide. Tako sve dok mu Hadzera ne rece:
-Jel' ti to Allah tako naredio?
-Jeste, rece Ibrahim.
'Tada Hadzera rece rijeci koje uce muskarce prije nego zene: - Dakle, necemo biti izgubljeni.
Ako se covjek drzi Allahovih uputa, ne treba se bojati. Ne boj se siromastva, Allah daje opskrbu, ne lazi u istini je spas, ne cini haram jer haram odnosi bericet. Zato su cestite muslimanke kad bi muzeve ispracale govorile:
"Muzu moj, boj se Allaha zbog nas, zaista mozemo gladni biti danima, ali ne mozemo izdrzati na vatri nijednog trena. U kucu nam haram ne nosi!"
Zamislimo se nad ovim stavom zene vjernice. Kad je shvatiIa da je odredba Allahova takva, to je i prihvatila.
Vrati se Hadzera svom novorodencetu IsmaiIu. Nesta hrane, nema ni vode, izgladnjela i nema cime nahraniti Ismaila. Dijete poce plakati. Majka ne moze podnijeti plac gladnog djeteta. Ostavi ga i pozuri na najblize brdasce, na Safu. Promatrala je ne bi li nesto ugledala, imal' igdje insana? Nema nigdje nikog. Vrati se dolinom trceci pa se pope na drugo brdasce, na Mervu. Ponovo je gledala, ali opet nista. Merva je bila daleko, i osjetivsi da se udaljila od djeteta, vrati se na Safu.
Upravo je dosla sa Safe, zna da tamo nema nikoga, ali, subhanallah, takva je veza majke sa djetetom. Sedam puta je Hadzera zurila sa Safe na Mervu! I to je osnova sa'ja, jednog od sastavnih dijelova hadzdza muslimana do Sudnjeg dana, u znak sjecanja na ovaj veliki dogadaj.
Kad je dosla do Merve na kraju sedmog kruga zacu glas. Rece: suti! Suti, kome?! Mislila je na samu sebe. Pogledajmo tjeskobu koju je osjecala. Zacu glas pored Ismaila,a.s., potrca prema njemu i ugleda vodu kako mu ispod nogu izvire. Dode Dzibril i udari zemlju krajem krila na mjestu Zemzema. Pod nogama Ismailovim potece veliki izvor. Pod nogama poslanika, kopanjem meleka! Potece Zemzem!
Golema je bila radost Hadzerina kad vodu ugleda. U pocetku je to bio slabasan izvor i ona poce kopati i okruzivati ga, govoreci: Zem Zem, sto znaci: Sakupi se.
Allahov Poslanik,a.s. je rekao:
Allah se smilovao majci Ismailovoj, da nije okruzila Zemzem on bi bio veliki izvor i kao rijeka bi tekao. (Ahmedov Musned, hadis 20205.)
Ali pozurila je zbog prevelike zelje za vodom i okruzi ga. Napi se i ona i dijete i tako bijahu spaseni ovom velikom Allahovom mu'dzizom.
To jos uvijek nije znacilo i kraj gladi i samoci. Pocese ptice dolaziti na Zemzem. U to vrijeme poznato arapsko pleme Dzurhum napusti ]emen zbog poplave nastale pucanjem brane Je'rib. Korjen svih Arapa je u Jemenu. Oni se nakon ovog dogadaja raselise Arapskim poluotokom. Svako pleme je bilo u potrazi za vodom izvorom zivota. Arapi su bili trgovci i dobro su poznavali oaze na putevima. Pleme Dzurhum je islo prema Samu, ugledase ptice kako lete iznad . Rekose:
-Cudno, Boga mi ima nesto zbog cega su ptice tamo.
Poslase jednog od njih da vidi sta ima tamo i on ih obavjesti da tamo ima vode. Bili su karakterni i uljudni. Nadzose zenu sa novorodencetom i vodom, rekose joj:
-Hoces li nam dozvoliti da stanujemo u ovoj dolini i da pijemu ovu vodu?
-Hocu, ali trazim za to nagradu.
-Pristajemo, rekose.
Mogli su zeni samoj i slaboj oteti vodu ali im to ne dopusti njihov karakter i ljudskost. I tako se Dzurhum nastani u Mekki, a Hadzera je zivjela sa njima izdrzavajuci se od vode Zemzem koju su joj oni placali.
Odraste Ismail u Dzurhumu, od njih nauci arapski jezik i posta najrjecitiji medu njima. Kasnije se ozenio od Dzurhuma i od njegovih potomaka nastase Arapi od kojih porijeklo vodi i nas poslanik Muhammed,s.a.v.s.
Ovo je bio odgovor na Ibrahimovu dovu koju je ucio napustajuci Mekku:
Gospodaru nas, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se nista ne sije, kod Tvoga Casnog hrama. (Ibrahim, 37.)
Da li je Kaba bila tada sagradena? Sigurno je da ona kao gradzevina u Mekki nije postojala kad su Hadzera i Ismail stigli u Mekku. Da li je bila sagradena nekada prije ili je samo njezino mjesto bilo poznato melekima i Ibrahimu? Postoje dvije predaje - ona koja kaze da je samo njezino mjesto bilo poznato, i predaja kako je Kabu sagradio jos Sit,a.s., ali se ona vremenom izgubila sa lica zemlje.
Prvi hram sagraden za ljude jeste onaj u Mekki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima. (Alu'Imran, 96.).
Gospodaru nas, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se nista ne sije, kod Tvoga Casnog hrama, da bi, Gospodaru nas, namaz obavljali; zato ucini da srca nekih ljudi ceznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili.
(Ibrahim,37.)
I stasa Ismail,a.s., u mladica u Dzurhumu. Ibrahim,a.s., bi ga posjecivao jednom, dvaput ili vise puta godisnje.
Tako je bilo sve dok se nije dogodio jos jedan velicanstven dogadaj. U toku jedne od Ibrahimovih posjeta Mekki, Ibrahim usni san u kojeme kolje svoga sina. Znao je da je san poslanika istina. Cvrsto i nepokolebljivo odluci to i uciniti.
Allah, dz.s, nam kazuje ovo cudno kazivanje u svojoj Knjizi Mudroj:
"Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio" - rece "On ce me kuda treba uputiti.Gospodaru moj, daruj mi porod cestit!"
I Mi smo ga obradovali djecakom blage naravi. (As-Saffat, 99.-101.)
Ismaila,a.s., Allah, dz.s, opisuje kao blage naravi.
I kad on odraste toliko da mu poce u poslu pomagati, Ibrahim rece: "O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zaklati, pa sta ti mislis?" (As-Saffat, 102.)
Ovdje treba dobro promisliti, zastati, gledati dogadaj i u tom dogadaju gledati sebe. Zbog cega, Ibrahim,a.s. kao otac ovdje razgovara sa sinom Ismailom o tako strasnoj odluci? Mogao ga je odnijeti dok je spavao, zaklati ga i tako ispuniti Allahu dato obecanje. Zasto ide sa njim i prica mu o onome sto zeli uciniti? Ova mes'ela nas upucuje na zarku zelju cestitog babe muslimana da njegov sin ucestvuje zajedno sa.njim u nagradi. Nije zelio nagradu samo za sebe,nego je htio tu nagradu podijeliti sa sinom. Zbog toga mu predlozi to sto je naumio.
Ovo je velika lekcija ocevima i majkama. Nastojte da vasa djeca ucestvuju sa vama u dobru. Ako hoces dati sadaku, podaj je sinu neka je uruci. Neka se nauci i sam davati sadaku. Kad dodete na predavanje, povedite i kcerke sa vama. Mnogi dodu na ders ali im porodica kod kuce. On uci, oni ne uce! Ne sudjeluju sa njim ni u znanju ni u nagradi. Nastojte i slijedite u tome Ibrahima,a.s., koji je zelio da i sin njegov, zajedno sa njim, ucestvuje u nagradi. Ismailov odgovor je bio jos jaci:
"O oce moj," ' rece ' "onako kako ti se nareduje, postupi!"
(As-Saffat,102.)
Ibrahim,a.s., nije rekao: Naredeno mi je, nego je rekao: U snu sam vidio, ali je Ismail znao da je san poslanika istina. Zbog toga nije rekao: Zasto ces me zakIati, koji je to moj grijeh, to je samo san, sacekaj jasno naredenje?! Nije tako rekao! On se potpuno predao Allahu dz.s..
"O oce moj," ' rece ' "onako kako ti se nareduje postupi; vidjet ces, ako Bog da, da cu sve izdrzati." (As-Saffat, 102.)
U ovoj recenici je vrhunac odgoja prema Allahu, dz.s..i vrhunac skromnosti. Nije rekao: "Vidjet ces me strpljivog", nego je rekao: "Vidjeces, ako Bog da, da cu strpljiv biti". Ma koliki bio iman covjeka, neka se ne zanosi time i neka ne kaze:Ja cu uraditi, meni je to lahko. Ne zanosi se svojim imanom, snagom znanjem, nego sve podredi Allahovoj moci i odredbi.
I nikako za bilo sta ne reci: "Uradit cu to sigurno sutra"! ne dodavsi:"Ako Bog da!" A kada zaboravis, sjeti se Gospodara svoga! (A1-Kahf,23.-24.)
Uvijek neka je jezik u zikru, spominjanju Allaha,dz.s.. I stvari stalno vracaj Allahu,dz.s..
Ovdje otac i sin odlucise cvrsto sprovesti naredbu. Ismail rece ocu: "Oce moj, kad me htjednes zaklati, lice mi zemlji okreni. Da te ne bi samilost obuzela kad mi lice ugledas." Zelio je ocu sto vise olaksati zadatak.
I njih dvojica poslusase, i kad ga on celom prema zemlji polozi.
(As-Saffat,103.)
Poce mu nozem grkljan sjeci, ali noz ga ne posijece! Noz ne sjece kao sto vatra ne przi, osim sa Allahovom dozvolom. Allah je tu moc nozu oduzeo. Ibrahim je pritiskao i vukao, Ismail vikao: "Jace babo" !
Ali, noz ne presjece. Allah,dz.s., o ovom prizoru kaze: - "Kad se predase i kad muslimani postase". Zar nisu muslimani bili prije toga? Naravno da jesu, ali se ovdje ocitovao potpuni i jasni islam. Sta je to islam?
Islam je potpuna predanost Allahovoj naredbi ili zabrani, bez imalo kolebanja ili suprostavljanja.I kad ga on celom prema zemlji polozi, ovdje se ispit zavrsi.
Gotovo! Jasno se vidjela spremnost obojice da izvrse naredbu. Nakon toga bi ispit bio beskoristan.Predanost se ocitovala. Ono sto bi bilo nakon toga je krv i meso, a za to nema potrebe. Stize im pozivati si se Objavi
Mi ga zovnusmo: "O Ibrahime,u snu odazvao." (As-Saffat, 104.-105.)
A Mi ovako nagradujemo one koji dobra djela cine ' to je, zaista, bilo pravo iskusenje! (As-Saffat, 105.-106.)
Najvece iskusenje u historiji covjecanstva. Ko je od nas spreman da podijeli sav svoj imetak i da ako mu se kaze: "Zakolji sina", da to i ucini. A sta mislite kad bi se radilo o jedinom sinu, cekanom 86 godina. Ko bi zrtvovao sina kad bi mu naredba dosla ne jasnim putem nego putem isareta, sna usnulog.
Mogao je reci: "Zasto da ubijem sina, sta je zgrijesio?"
Mogao je reci: "Sacekat cu dok mi ne dodze jasno naredenje." Nije to ucinio, predao se potpuno Allahu,dz.s., i prosao na najvecem ispitu.
... i Ibrahimovim ' koji je obaveze potpuno ispunjavao. (An-Nagm, 37.)
Sta je to sve ispunio Ibrahim,a.s. Sve, sve je ispunio. Zrtvovao je sebe kad je u vatru bio bacen. Zrtvovao je sina kad je u snu vidio da ga kao kurbana kolje, ispunio je naredbu gradnje Allahove kuce na Zemlji, darezljiv je bio, zvali su ga Ebu Difan - Otac gostiju, jer nije jeo dok ne bi nasao gosta da sa njim jede. Zrtvovao je sebe, dijete, svoj irnetak,vrijeme i trud iskljucivo u ime Allaha,dz.s..
I kad se njih dvojica potpuno predase Allahovoj odredbi, kad mu celo na zemlju polozi, zacu kako ga neko doziva, okrenu se i ugleda Dzibrila koji sa sobom nosi ovna sa neba.
... i kurbanom velikim ga iskupismo. (As-Saffat, 107.)
Kurban iz Dzenneta. Ibnu Abbas o ovom kurbanu kaze: "Ovan koji je pasao dzennetom cetrdeset godina, bijel, krupnih ociju i rogat."
Tako bi iskupljen Ismail a.s., a kurban posta sunnetom musllmana do Sudnjeg dana, da poklanjaju i zrtvuju kurbana svake godine pored Ka'be, a sa njima muslmani svijeta kako bi osjetili potpunu pokornost (istislam) Allahu dz.s.
Sta znaci kurban ?
Kurban znaci: Mi, Gospodaru nas, slijedimo put Ibrahima,a.s. koji je bio spreman zrtvovati svoga sina. Kurban nas podsjeca na zrtvu i na zrtvovanje. Mi smo, Gospodaru nas, spremni zrtvovati sebe, djecu, imetak, slijedeci Ibrahima a.s. Brojna znacenja se ocituju u kurbanu, zasigurno jednom od jasnih znamenja dini islama.
... i u narastajima kasnijim mu spomen sacuvasrno: Nek je u miru Ibrahim!
Eto tako Mi nagradujemo one koji dobra djela cine, a on je, doista, bio rob Nas, vjernik. (As-Saffat, 108.-111.)
... i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i covjekom dobrim.(As-Saffat,112.)
Radosna vijest je dosla nakon sto se vratio iz Palestine. Zato sto je bio spreman zrtvovati sina i zbog pocasti prema Sari. Ovaj ajet u Kur'anu dolazi nakon kazivanja o klanju. Zaklani, Ez-Zebib je lsmail. Zacudim se dok citam u pojedinim tefsirirna kako je Zaklani Ishak. To moze biti samo posljedica israilijata.
Kad se rodio Ishak, Ibrahimu a.s. je bilo 120 godina, a Sari 90. Dodzose tri meleka: Dzibril, Mikail i Melek smrti noseci im radosnu vijest. Poslani su bili da uniste Lutov narod, o cemu cemo kasnije govoriti. Prije toga zadatka su imali zadacu da obraduju Ibrahima i Saru. Dosli su u ljudskom obliku. Ibrahim a.s. je , kao sto smo rekli, volio goste. Nazvase mu selam, on im zacuden odvrati selam. Zasto se zacudio? Ljudi nepoznati u ovom kraju, bez jahalca i tragova putovanja na sebi! O tom susretu Allah dz.s., kaze:
... i rekose: "Mir vama! " i on rece: "Mir vama, ljudi neznani!"(Ad-Dariyat, 25.)
Cudno mu je bilo to sa njegovim gostima, ali po adetu ugosti ih.
I on neprimijetno ode ukucanima svojim i donese debelo tele.(Ad-Dariyat, 26.)
Njima ttojici je tele bilo preko potrebe, ali takvo je bilo Ibrahimovo gostoprimstvo. Kerem - gostoprimstvo je inace bilo svojstvo svih poslanika.
... i primace im ga: "Zar necete dajedete?" ' upita,osjetivsi od njih u dusi zebnju. "Ne boj se!" - rekose, i obradovase ga djecakom koji ce ucen biti. (Ad-Dariyat, 27.-28.)
U predaji se kaze kako su meleki rekli:
-Necemo poceti jesti dok ne platimo! Htjeli su ga iskusati.
-Uredu, rece Ibrahim, onda je jedite po njezinoj cijeni.
-Koja je njezina cijena?
-Cijena joj je da na pocetku kazete Bismillah, a na kraju El-hamdu lillah!
-I treba, rekose, da te Milostivi zove Prijatelj Milostivog. Cak i o ovim stvarima opominjes ljude. To je istinska predanost.
Ibrahim prepozna da se radi o melekima. Rekose mu:
-Ne boj se, mi smo izaslanici tvoga Gospodara. Poslani smo Lutovom narodu.
Obavijestise ga o detaljima unistenja koje ce zadesiti taj narod. Sara je stajala i slusala.
A zena njegova stajase tu, i ona se osmjehnu. (Hud,71.)
Zasto se Sara prije nego je obradovana radosnom vijescu nasmijala? Zato sto je znala za nered Lutovog naroda koji je zemlju fesadom ispunio, narod o kome jeLut a.s., rekao:
"Ne znam na zemlji ljude pokvarenije od ovih".
Kad je Sara cula da ce biti unisteni, bilo joj je drago i tome se nasmijala.
... i Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom.(Hud,71.)
U ovom ajetu su dvije radosne vijesti: Jedna je da ce roditi Ishaka, a druga da ce zivjeti toliko dugo da ce vidjeti Ishakovog sina Jakuba. Majka voli da vidi sina kako je odrastao.1 zato kad su Allahovog Poslanika pitali ko je E1 Kerim - plemeniti, rekao je:
"Koje Ketim -plemeniti?" rece: "To je plemniti sin plemenitog sin plemenitog sin plemenitog:]usuf sinJakubov sin Ishakov sin lbrahimov, neka je A,llahav mir na njih. " (5uhari, hadis 3139.)
Poslanik sin poslanika sin poslanika sin poslanika. Tu cast niko od ljudi osim Jusufa a.s. nije imao. On, otac, djed i pradjed - svi Allahovi poslanici. Kad su je obradovali, subhanallah, Kur'an o tome tako govori kao da to ocima svojima gledamo:
I pojavi se se zena njegova uzvikujuci i po licu se udarajuci, i rece: "Zar ja, stara, nerotkinja?!" (Ad-Dariyat, 29.)
Kako cu ja roditi, sta je vama! Imam 90 godina i jos starijeg muza!
"Jadna ja!"' rece - "zar da rodim ovako stara, a i ovaj moj muz je star. Ovoje, zaista, nesto neobicno!" (Hud,72.)
I zaista, to je bilo neobicno, rekose joj:
"Zar se cudis Allahovoj moci?" ' rekose oni. (Hud,73.)
Allahova milost i Njegovi blagoslovi su na vama, porodici vjerovjesnickoj. On je dostojan hvale i On je plemenit! (Hud, 73.)
"Tako je odredio Gospodar tvoj" ' rekose oni ' "On je Mudar i Sveznajuci." (Ad-Dariyat, 30.)
O Lutu i odlasku meleka njegovom narodu cemo govoriti kasnije kako ne bismo prekidali kazivanje o Ibrahimu,a.s., iako je Lut,a.s., zivio u isto vrijeme kao i Ibrahim,a.s.
U toku jedne od posjeta Mekki, Ibrahim,a.s., rece svome sinu Ismailu:
-Sine, moj Gospodar mi je nesto naredio.
-Oce, ucini ono sto ti Gospodar nareduje, - rece.
-Hoces li mi pomoci?
-Hocu, - rece.
Nije znao sta, ali ako je to naredenje Gospodara pomocice mu. Allah mi je naredio da na ovom mjestu sagradim gradevinu u Njegovo ime. Oce, s tobom sam!
I kada smo kao pribjeziste Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram.(Al-Hagg,26.)
Meleki su Ibrahimu pokazali mjesto Hrama. Postoje predaje kako je Ibrahim,a.s., kopao na mjestu gdje ce kasnije sagraditi Ka'bu. Nasao je temelje Sitove gradevine te je na njima sagradio Kabu. Pojedine predaje kazu kako je nasao tragove gradevine koju su ranije bili sagradlii meleki.
U vrijeme Kurejsa, kada je Allahov Poslanik,a.s., svojom rukom postavio Crni kamen (El-Hadzerul-esved), u tom poznatom dogadaju kad su Kurejsije htjele produbiti temelje Ka'be, stigli su do kamena koga su opisali kao: zelen, poput vrha planine, trouglast i povezan. Jedan od prisutnih donese cekic, udari ispod tog zelenog kamena i podize ga. Ispod kamena izbi svjetlo od kojeg covjek umalo ne oslijepi. Vratise kamen na njegovo mjesto i rekose: "Ne dirajte temelje, gradite na njima"! Bejtullah, Allahova Kuca, Izvor svjetla na Zemlji.
I kada smo kao pribjeziste Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram, rekli smo: "Ne smatraj Nama nikoga ravnim, i ocisti ovaj Hram Moj za one koji ce ga obilaziti, koji ce tu u blizini njegovoj stanovati, i koji ce molitvu obavljati." (Al-Hagg, 26.)
Prvi hram sagraden za ljude jeste onaj u Mekki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima.
U njemu su znamenja ocevidna - mjesto na kojem je stajao Ibrahim. I onaj ko ude u nj treba biti siguran. (Alu'Imran, 96.-97.)
A kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovijedi u iskusenje stavio, pa ih on potpuno izvrsio, Allah je rekao: "Ucinitcu da ti budes ljudima u vjeri uzor!" "I neke moje potomke!" * zamoli on. "Obecanje Moje nece obuhvatiti nevjernike" - kaza On. (Al-Baqara,124.)
I ucinili smo Hram utocistem i sigurnim mjestom ljudima. Neka vam mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude prostor iza koga cete namaz obavljati! -1 Ibrahimu i Ismailu smo naredili: "Hram Moj ocistite za one koji ga budu obilazili, koji budu tu boravili i koji budu molitvu obavljali."
A kada je Ibrahim zamolio: "Gospodaru moj, ucini ovo mjesto sigurnim gradom, a snabdij plodovima stanovnike njegove, one koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet!" On je rekao: "Onome koji ne bude vjerovao, dat cu da neko vrijeme uziva, a onda cu ga prisiliti da udze u paklenu vatru, a grozno ce ona prebivaliste biti!" (Al-Baqara,125.-126.)
Obratimo paznju na kur'ansko kazivanje. Prvi puta je Ibrahim rekao: - "I neke moje potomke!", nije rekao: - One koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet. Allah, dz.s., kaze: "Ne, samo vjernicima!" Drugi puta kad je rekao: "A snabdij plodovima stanovnike njegove" mislio je samo na vjernike medu njima, smatrajuci kako je i opskrba samo za vjernike. A Allah je rekao: "Opskrba (nafaka)je svima, i vjernicima i nevjernicima; a vlast i vodstvo samo vjernicima". Kada je govoreno o imametu vodenju, onda je receno: "Samo vjernici", a kada je govoreno o nafaki, onda je receno: "Svima cemo vam dati nafaku."
I pocese graditi gradevinu, gradeci su Allahu dovu cinili.
I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: "Gospodaru nas, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve cujes i sve znas!
Gospodaru nas, ucini nas dvojicu Tebi odanim, i porod nas neka bude odan Tebi, i pokazi nam obrede nase i oprosti nam, jer Ti primas pokajanje i samilostan si!" (Al-Baqara, 127.-128.)
Ibrahim-je zelio obiljeziti cosak od kojeg su poceli graditi Kabu, rece Ismailu:
-Trazi mi kamen koji bi odgovarao takvom cosku!
-Oce, umoran sam, rece.
-Ustaj i trazi!
Uzalud je bila Ismailova potraga, vrati se ocu i ugleda bijel kamen postavljen na tom cosku.
-Oce, otkud ti takav kamen?! U citavoj okolici nema bijelog kamenja.
-Dosao mi je od onoga ko ne treba nikog drugog i ko nije lijen kao ti. Donio mi ga je Dzibril. Ovo je kamen iz Dzenneta!
U hadisu se kaze kako je Crni kamen bio bijel ali je vremenom pocrnio od ljudskih grijeha.
I nasta gradevina bez pijeska i cementa. Kamen na kamenu. Tako je gradio Ibrahim a.s.. Kad su stigli do visine koju nisu mogli pratiti, Ibrahim rece sinu: "Donesi mi kamen na koji cu stati i sa kojeg cu dalje graditi." '
Donese mu kamen, Ibrahim bos stade na njega, a noge mu u njega potonuse. Ostavi Ibrahim taj kamen kao znak. To je Mekamu Ibrahim.
- mjesto na kojem je stajao Ibrahim. Nalazio se uz samu Ka'bu.
Ljudi su se gurali da vide tragove Ibrahimovih stopa, ta guzva je ometala tavaf pa je Omer, u dogovoru sa ashabima postavio ga na mjesto gdje se i danas nalazi.
Druga predaja kaze kako je Mekamu Ibrahim mjesto na kojem je Ibrahim,a.s., dugo stajao promatrajuci simetricnost Kabe, je li ravna, da li je jedan dio visociji od drugog. I zbilja, subhanallah, danas je jedan kraj Kabe visociji od drugog.
Ovo mjesto je svakako znacajno mjesto.
"Gospodaru nas, posalji im poslanika, jednog od njih, koji ce im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti uciti i ocistiti ih, jer Ti si, uistinu, Silan i Mudar!" (Al-Baqara,129.)
Pogledajmo: saj, tavaf, kurban - sve je to slijedenje Ibrahima,a.s., i sjecanje na njega. I kada bi sagradena Ka'ba, dodze naredenje od Allaha:
Neka vam mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude- prostor iza koga cete namaz obavljati! (Al-Baqara, 125.)
Hodocastiti Hram duzan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogucnosti. (Alu'Imran, 97.)
... a onaj koji nece da vjeruje ' pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome. (Alu'Imran, 97.)
Hadz je naredzen svim ljudima, ko u to ne vjeruje, pa tim, sigurno, ni najmanje nece Allahu nauditi. Ibrahimu,a.s., bi naredeno:
... i oglasi ljudima hadz! ' dolazit ce ti pjeske i na kamilama iznurenim; dolazit ce iz mjesta dalekih. (Al-Hagg, 27.)
Ibrahim rece:"Gospodaru moj, moj glas ih ne moze dosegnuti." Bi mu receno:
"Ibrahime, tvoja je duznost to obznaniti; a Nasa je duznost da to dospije do ljudi."
Ibrahim se pope na brdo Arefat i poce zvati ljude da dodu na hadz. Da sad neko zovne u pustinji, ko bi ga cuo! Ali dogodi se bozanska mu'dziza pa glas stize do svih ljudi na Zemlji. I ne samo to, jos cudnije od toga je da je Allah dz.s ubacio u srca ljudi ljubav prema Ka'bi i ljubav prema hadzu. Cudo!Jedan glas! I ljudi pocese pjesice i na devama iznurenim iz dalekih krajeva dolaziti i posjecivau Bejtullahil-Haram. Tako poce hadz i poce velicanje Allahovog Harema.
Ibrahim,a.s., je i dalje zivio u Palestini. Bio je Halilur-Rahman, a - blisko prijateljstvo je na vecem stepenu od ljubavi. Mnogi isareti pokazuju kako je nas poslanik Muhammed,a.s. ukazivao da je najbolji poslanik poslije njega upravo Ibrahim,a.s. Ibrahim je razgovarao sa Allahom, dz.s.. Kur'an nam kazuje cudan razgovor izmedu njega i njegovog Gospodara:
A kada Ibrahim rece: "Gospodaru moj, pokazi mi kako mrtve ozivljujes!" ' On rece: "Zar ne vjerujes?" 'Vjerujem" * odgovori on "ali bih da mi se srce smiri." (Al-Baqara, 260.)
Ulema veli: "Postoji Ilmul-jekin a postoji i Ajnul-jekin. Ilmul-jekin je da covjek bez imalo sumnje u srcu bude ubjeden u nesto." Zato se biljezi od Omera, r.a., da je rekao:
"Tako mi Allaha, kad bi se nebo rascijepilo i kad bi Dzennet i Vatru vidio, nista mi to moj iman ne bi povecalo."
Dakle, ubijedzenost i sigurnost u postojanje necega se zove Ilmul-jekin. Kad se vidi i osvjedoci to u sta se cvrsto vjeruje onda se to zove Ajnul-jekin.
... i sve dok si ziv, Gospodaru svome se klanjaj! (Al-Higr, 99.)
Dok ocima svojim ne budes gledao ono o cemu te je Gospodar tvoj obavijestio: o melekima, kaburskom azabu i uzivanju.
Ibrahim je zelio, k'o insan, da vidi ocima ono u sto je cvrsto vjerovao.
Allah,dz.s., mu rece da uzme cetiri ptice, zakolje ih i pomjesa im meso sa perjem, a da tu mjesavinu razdijeli na cetiri brda. U predajama stoji kako su glave ptica bile u Ibrahimovim rukama. Potom da ih pozove i one se pocese ponovo formirati pred ocima njegovim. Zive ptice, bez glava, potom mu svaka dode po svoju glavu i odletje!
Neka je slavljen Svemoguci Stvoritelj.
Ibrahimu,a.s., su bili objavljeni suhufi listovi objave. Suhufi Ibrahima i Musaa se spominju u Kur'anu. Upitan je Muhammed,s.a.v.s. o sadrzaju Ibrahimovih suhufa, pa je rekao: Bile su to sve same mudrosti. Od suhufa je i:
O vladaru silni, koji druge na kusnju dovodis, sigurno te nisam poslao da dunjaluk na dunjaluk kamaris. Poslao sam te da obespravljenom vratis oduzeto mu pravo,jer mu ga Ja vracam, makar i odnevjernika bilo. (Sahih IbnuHibban,2/78.)
Bilo je mnogo Izreka u suhufima:
Pametan, ako je razumom obdaren, mora imati momente (sahate),sahat u kome ce dozivati svoga Gospodara. (Sahih Ibnu Hibban, 2/78.)
Ova vrsta ibadeta je iscezla kod vecine muslimana. Ibadet Munadzata - obozavanja Allaha u samoci kao da sa njim govoris, da Ga molis, trazis, ne u dzematu, nego sam u samoci.
Sahat u kome ces razmisljati o Allahovom stvaranju. (Sahih IbnuHibban, 2/78.)
Drugi ibadet kojeg su ljudi napustiti. Ibadet studioznog promisljanja.
. . .one koje i stojeci i sjedeci i lezeci Allaha spominju. (Alu 'Imran, 1 9 1 .) To je munadzat
... i o stvaranju nebesa i Zemlje razmisljaju Gospodaru nas, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sacuvaj nas patnje u vatri!(Alu'Imran,191)
To je ibadet razmisljanja
.
I sahat u kojem covjek svodi racun sam sa sobom o onome stoje uradio i o onome sto je propustio da uradi. (Sahih Ibnu Hibban, 2/78.)
Jos jedan ibadet kojeg su muslimani napustiU. Ibadet muhasebe. Da sam sa sobom vidis: Sta sam danas uradio, koja su djela bila dobra a koja losa, sevabi i grijesi, sam sa sobom.
Sahatu kojem sa halalom stice opskrbu.
Pametan se ne premori dunjalukom prolaznim osim zbog tri stvari:
1. Pripremanja za ahiret,
2. Truda na putu traganja za nafakom, i
3. Trud radi uzivanja u onome sto nije zabranjeno.
Pametnom je duznost poznavati vrijeme u kojem zivi. (Sahih Ibnu Hibban, 2/78.)
Pogledajmo mudrosti, nije dovoljno poznavati znanje iz knjiga, potrebno je poznavati znanja naseg vremena, savremene znanosti politike, ekonomije, drustva, razvoja i sl.
Zauzet onim sto se tice njega samog. Niposto lijen.
Pazi sta govori i nastoji rijea uskladiti sa djelima, rijetko progovara osim o onome u cemu je korist. (Sahih Ibnu Hibban, 2/78.)
To su neke od mudrosti Ibrahimovih suhufa.
Za vrijeme Ibrahimovog zivota umre Hadzera, majka Ismailova. Pokopana je u Mekki, dzenazu joj je klanjao Ibrahim,a.s.. Zbog te smrti je Ibrahim mnogo tugovao. Potom umre i Sara, u svojoj 127. godini zivota. Ibrahim je bio jos tuzniji i cesto bi je spominjao.
U brojnim hadisima se navode odlike Ibrahima,a.s.. Svakako, najveca medu njima je da je bio Halilur-~Rahman -Allahov prijatelj:
A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja. (An-Nisa', 125.)
U hadisima se kaze da ce Ibrahim,a.s.,biti prvi cije ce kosti biti mesom prekrivene na Sudnjem danu. Svakako je njegova vrijednost i u tome da je sve obecano i ispunio. Bio je od Ulul-Azma - pet najodabranih poslanika.
Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina, smo cvrsto zavjet uzeli. (Al-Ahzab,7.)
Jedino za njega Allah, dz.s., kaze da je sam, kao pojedinac, bio ummet -narod:
Ibrahim je bio primjer cestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim,i bio je zahvalan na blagodatima Njegovim. (An-Nahl,120.-121 .)
Zahvalan na svakom zalogaju, na svakom gutljaju, na svakom novom udisaju, ibadetus-sukr - ibadet zahvale, jos jedan od zaboravljenih ibadeta.
... i bio je zahvalan na blagodatima Njegovim; On je njega izabrao i na pravi put izveo,i Mi smo mu sacuvali lijep spomen na ovome svijetu, a na onome svijetu ce doista biti medu onima dobrima. (An-Nahl, 121.-122.)
U 175. godini zivota vratio se svome Gospodaru. Ismail i Ishak ga pokopase u gradu Hebronu, koji se danas zove Halil. Grad koji nosi njegovoime.
Ibrahim,a.s., otac poslanika, o kome Uzviseni veli:
I Mi smo mu Ishaka i Jakuba poklonili i potomcima njegovim vjerovjesnistvo i Knjigu dali, a njemu na ovom svijetu lijep spomen sacuvali, a na onome ce, doista, jedan od onih dobrih biti.(Al-'Ankabut,27.)
Svi poslanici koji su se pojavili poslije njega i koji su imali tu najcasniju zadacu poziva u Allahovu vjeru, su bili njegovi potomci. Kolika li je samo ta pocast i vrijednost da bi se takvo nesto dogodilo jednom od Allahovih robova.
