My OperaIBRAHIM A.S. (prvi deo)
Sunday, October 12, 2008 1:25:03 PM
Turbe hazreti Ibrahima a.s.
Ulaz u pecinu Macpelah(kaburovi h.z. Ibrahima, Ishaka i Jakuba a.s.)
Herodov hram nad pećinom Macpelah
On je Ibrahim sin Taliha, oca su mu jos zvali i Azer zato sto je pomagao svom narodu - azerehum. Kazivanje o Ibrahimu, a.s. je u Allahovoj Knjizi spomenuto na 73 mjesta, u 25 sura. Zamislite samo velicinu tog poslanika i znacaj i pouke onoga sto se njemu dogodilo. On je potomak Sam ibn Nuha,a.s. Zivio je na sjeveru Iraka, u Babilonu, velikom gradu sa naprednom civilizacijom, gradu sa rasirenim idolopoklonstvom. Allah, dz.s. kaze:
"Vi ste" - rece on - "mimo Allaha kumire prihvatili da biste u zivotu na ovome svijetu medusobne prijateljske odnose odrzavali." (Al-'Ankabut, 25.)
Nisu znali obozavati Allaha, a da mu ne pripisuju sudruga i druga bozanstva.
Kad on ocu svome i narodu svome rece: "Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noc klanjate?" (Al-Anbiya1, 52.)
Oni odgovorise: "I nasi preci su im se klanjali." (Al-Anbiya', 53.) O njihovom obozavanju kipova Allah,dz.s. kaze:
I kazi im vijest o Ibrahimu
kada je oca svoga i narod svoj upitao: "Cemu se vi klanjate?"
a oni odgovorili: "Klanjamo se kumirima i povazdan im se molimo."
On je rekao: "Da li vas oni cuju kad se molite, ili da li vam mogu koristiti ili naskoditi?"
"Ne ' odgovorise ali mi smo upamtili pretke nase kako tako postupaju." (As-Su1 ara', 69.-74.)
Dakle, idolopoklonstvo je nesto sto su ovi bili naslijedili. Poce ih Ibrahirn, a.s. opominjati. Zasto covjek obozava Boga? Da ga pozove kad mu zatreba, da mu se odazove i jedino On mu podari ono sto mu treba. Obozava Boga zato sto mu On podari zakon (serijat) pa zna sta je istina i kuda je pravi put. Zato obozava Boga! Da mu dadne ono sto je korisno, a sacuva ga onoga sto je stetno. Ovi kipovi ne cuju, ne mogu koristi pribaviti niti kome nauditi. Kako ces, insanu, kipovima robovati!? Ali, slijepo povodenje i slijedenje drugih, pokvaren ljudski um ih ucini takvim idolopoklonicima. Ibrahim, a.s. ih poce istrajno pozivati Istini. Sam Ibrahim, nikada i nijednog trena nije obozavao kipove.
Mi smo jos prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali. (Al-Anbiya1, 51.)Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik.
Kada je rekao ocu svome: "O oce moj, zasto se klanjas onome koji niti cuje niti vidi, niti ti moze od ikakve koristi biti?
O oce moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mené slijedi, i ja eu te na pravi put uputiti;
o oce moj, ne klanjaj se sejtanu, sejtan je Milostivome uvijek neposlusan;
o oce moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da budes sejtanu drug," (Maryam, 41 .-45.)
Obozavanje kipova je ustvari obozavanje sejtana! Kakav je bio odgovor Ibrahimovog oca Azera na ovaj lijepi poziv?
Otac njegov je rekao: "Zar ti mrzis bozanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okanis, zbilja eu te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti." (Maryam, 46.)... znaci: dugo vrijeme, zadugo. Ibrahim, a.s. iz blagosti i ljubavi prema ocu rece:
"Mir tebi!" - rece Ibrahim. "Molicu Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni." (Maryam, 47.)
Obecavao je da ce moliti Gospodara da mu oprosti, ali kasnije, kad se uvjerio u njegovo neprijateljstvo prema Allahu, odrekao ga se:
A sto je Ibrahim trazio oprosta za svoga oca bilo je samo zbog obecanja koje mu je dao. A cim mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je doista bio pun sazaljenja i obazriv. (At-Tawba, 114.)
Nije dozvoljeno traziti oprost za nevjernika. Oni koji su zanijekali Allaha, za njih nije dozvoljeno kazati ( nepoznata arapska rijec) Allah mu se smilovao, niti je dozvoljeno to reci njihovim porodicama.
Molicu Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni. (Maryam, 47)
... znaci vrhunac pocasti prema nekome. Allah,dz.s. je veliku pocast ukazao Ibrahimu,a.s. i zbog toga je prozvan halilullah -Allahov prijatelj. Halilulah je napunjenost srca ljubavlju. Ibrahim,a.s., je bio jedan od Allahu najdrazih ljudi. I napusti Ibrahim,a.s. svoga oca i svoj nevjernicki narod.
I napustitcu i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i klanjatcu se Gospodaru svome; nadam se da necu biti nesretan u klanjanju Gospodaru svome. (Maryam, 48.)
Ibrahim,a.s. je tada bio mladic od 1 6 godina. Mlad, ali poslanik, poziva svoj narod ovakvim pozivom. Poce razmisljati. Donese cvrstu odluku da dokrajci korijen zla. Izvor zla su ovi kipovi! Poce prijetiti kako ce ih on licno sve polupati. O toj prijetnji, Allah, dz.s. kaze:
Tako mi Allaha, ja eu, cim se udaljite, vase kumire udesiti!
(Al-Anbiya1, 57.)Nije to rekao sebi u bradu, nego je to javno obznanio. U drugom ajetu se kaze:
"Culi smo jednog momka kako ih huli"' rekose '"ime mu je Ibrahim." (Al-Anbiya', 60.)Dakle, stvar je bila javna, ne kao sto vêle neki mufesiri da je to bilo tajno. Cekao je Ibrahim,a.s. dan kad kod kipova nece biti nikoga. Ali ovi kipovi su bozanstva, neprestano je neko pored njih. Ljudi bi neko vrijeme ostavljali hranu pred njih potom bi tu istu hranu nosili kucama i pojeli je vjerujuci da je takva blagoslovljena od njihovih bozanstava.
Dugo je Ibrahim cekao priliku da bude sam sa kipovima. I konacno, doceka pravu priliku! Njegov narod je imao praznik igre, zabave, jela i pica koji su provodili izvan grada. Ostavljali bi toga dana hranu pred kipove da je "blagoslove", a na kraju dana bi se vratili po tu istu hranu kako bi je pojeli.
Ljudi pocese u ranim jutarnjim satirna napustati grad. Ibrahim, $3i, nije zelio ici sa njima. Sta je tebi, upitase. Gledao sam u zvijezde i u njima vidio da eu danas biti bolestan. Muhammed, s.a.v.s. je rekao:
"Slagaoje, ali je ta laz bila u imeAllaha". Slagao je kako bi polupao kipove. O ovom dogadaju govore ajeti mudri:
Mi smo jos prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali.
Kad on ocu svome i narodu svome rece: "Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noc klanjate?"
Oni odgovorise: "I nasi preci su im se klanjali." "I vi ste, a i preci vasi su bili u ocitoj zabludi" - rece. "Govoris li ti to ozbiljno ili se samo salis?" - upitase oni.
"Ne"' rece - "Gospodar vas je Gospodar nebesa i Zemlje, On je njih stvorio, i ja eu vam to dokazati.
Tako mi Allaha, ja eu, cim se udaljite, vase kumire udesiti!"
I porazbija ih on u komade, osim onog najveceg, da bi se njemu obratili. (Al-Anbiya',51.-58.)O navodnoj Ibrahimovoj bolesti Allah,dz.s. kaze:
I on baci pogled nazvijezde,pa rece: "Ja cu se, evo, razboljeti! i oni ga napustise, uzmaknuvsi." (As-Saffat, 89. -90.)Sad dolazi prizor dijaloga Ibrahima,a.s. sa kipovima. Zatece mnogo hrane pred njima.
A on se kumirima njihovim prikrade pa rece: "Zasto ne jedete?"
(As-Saffat, 91.)
Vidi koliko samo hrane pred vama, sta je, zasto ne jedete, sto su vam sve dzabe donijeli!
Sta vam je sto ne govorite? (As-Saffat, 92.)
I krisom im pride desnom rukom ih udarajuci. (As-Saffat, 93.) U drugom ajetu se kaze:
I porazbija ih on u komade, osim onog najveceg, da bi se njemu obratili. (Al-Anbiya1, 57)
Polupa kipove, ostavi ih u takvom stanju a najveceg od njih ostavi citavog i jos mu o vrat objesi sjekiru kojom je polupao druge kipove, i ode. Vratise se Ijudi svojirn idolima, zaprepastenje je bilo veliko! Bozanstva su im polupana. Gospodar njihov je mrtav.
I jos gore, Gospodar im je ubijen.
Kako je to moguce!?
"Ko uradi ovo sa bogovima nasim" - povikase oni - "zaista je nasilnik?" (Al-Anbiya1, 59.)
"Culi smo jednog momka kako ih huli"' rekose '"ime mu je Ibrahim."
"Dovedite ga da ga Ijudi vide" - rekose - "da posvjedoce."
(Al-Anbiya',60.-61.)Privedose Ibrahima,a.s. i odredise termin sudenja. Svi stanovnici Babilona su bili prisutni na tom sudenju. Njibovo prisustvoje bilo upravo ono sto je Ibrahim,a.s. prizeljkivao. Poce sudenje. Rekose:
"Jesi li ti uradio ovo s bogovima nasim, o Ibrahime?" - upitase. (Al-Anbiya, 62.)
"To je ucinio ovaj najveci od njih, pitajte ih ako umiju govoriti" -receon.
I oni se zamislise, pa sami sebi rekose: "Vi ste, zaista, nepravedni!"
Zatim glave oborise i rekose: "Ta ti znas da ovi ne govore!"
"Pa zasto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni korisititi niti od vas kakvu stetu otkloniti?" * upita on.
"Tesko vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zasto se ne opametite?" (Al-Anbiya1, 63. -67.)
Sve to je bilo uzalud, suprotno onome sto im je razum nalagao, Ibrahimov narod opet odabra obozavanje kipova.
Pa mu narod trkom dode.
"Kako se mozete klanjati onima koje sami klesete? - upita -
kad Allah stvara i vas i ono sto napravite?" (As-Saffat, 94. -96.)Njihova bozanstva su unistena. Sta ima gore od toga! AU, uptkos tome, ostase vjerni svome nevjerovanju. Poce prijetnja Ibrahimu, lomacom..
"Pripremite za njega lomacu" - povikase - "pa. ga u vatru bacite?"
(As-Saffat, 97.)
Sta su uradili? Odabrase cvrsto zemljiste i kamenom ga ogradise. Naredise svim stanovnicima da ucestvuju u pripremanju lomace i nosenju drva za nju. Ljudi pocese donositi drva, cak i djeca i iznemogli starci. Smatrali su to velikim sevabom, i donosili su sve dok lomaca nije bila velicine velike gradevine. Potom zapalise vatru i postavise katapult. Katapul je bilo orude sa kojim su u ratovima na neprijatelje ogromno kamenje sa velike udaljenosti bacali. Stavise Ibrahima,a.s. na kraj katapulta. Tada bi dova Ibrahimova. Dova nevoljnika, ocajnika, poîrebnih i ozlojadzemih. Buharija u svom Sahihu biljezi da je Muhammed, me, rekao:
"Dovoljan je nama Allah i divan lije On Zastitnik",je dova kojuje izgovorio Ibrahim kada je bacen u vatru. (Buhari, hadis 4197.)
Dovoljan ti je Allah! Ne treba ti mimo njega bas niko! I zato, na Njega se osloni!
Biljezi se u nekim predajama, u kojima ima slabosti, kako je Ibrahimu, dok je letio zrakom ka vatri, dosao Dzibril i rekao:
-O Ibrahime, treba li ti nesto? On mu rece:
-Od tebe ne, a od Allaha da.
U drugoj predaji stoji kako je Melek kise zatrazio od Allaha dozvolu da spusti kisu kojom bi ugasio Ibrahimovu vatru. Ali je Allahova odredba bila i od toga cudnija.
"O vatro ' rekosmo Mi - "postani hladna i spas Ibrahimu!"
(Al-Anbiya',69.)I oni mu htjedose postaviti zamku, ali ih Mi onemogucismo.
(Al-Anbiya1, 70.)Pade Ibrahim,a.s. u vatru. Allah, dz.s. tu vatru ucini hladnom. Ibnu Abbas veli: "Da nije Allah,dz.s.rekao (arapska rijec-nepoznata)- i spas hladnoca bi mu naudila". Vatra ne moze sprziti, osim sa Allahovom dozvolom. Noz ne moze sjeci bez Allahove dozvole. Ova stvorenja nemaju samostalnu moc, njihova moc dolazi od Allaha, On je taj koji im daje i koji uzima te mogucnosti.
I pade Ibrahim u vatru u kojoj mu se cak ni odjeca ne zapali, jedino uze na rukama izgori, ali mu ruke ne oprzi. Neka je slavljen svemoguci Allah,dz.s. Ljudi su nestrpljivo ocekivali prizor ugljenisanog Ibrahima,a.s. Ugledase Ibrahima, cudnog li cuda, usred vatre uziva.
Zabiljezene su predaje u kojima je Ibrahim, a.s. rekao:
"Nije bilo ljepseg dana od onog kojeg sam u vatri proveo".
Hladovina i mir! Vrhunac blagodati i uzivanja. Ljudi su bili u cudu izgubljeni. U tolikoj vatri, a ne go ri! Ko je cudo, kakav znak, mudziza se dogada pred ocima njihovim. Potom Ibrahim izade pred njih, zdrav, citav, bez ikakvih posljedica od vatre uzarene.
I pored svega toga, znaka ocitog, niko osim Luta, a.s. ne povjerova u ono cemu ih je Ibrahim pozivao. Naravno, Ibrahimova zena Sara je vjernica bila, ali ce nju Ibrahim ozeniti nakon ovog dogadaja.
Zamislite, u cijelom Babilonu samo Ibrahim a.s. i Lut a.s.vjernici. Allah, dz.s. kaze:
I Lut mu jedinï povjerova!. (Al-'Ankabut, 26.)Kad i nakon svega toga odbise vjernici postati, Ibrahim izgubi svaku nadu u svoj narod. Bozanstva im polupana, cudo ocima vidjeli, sta treba jos da ucini da bi izgovorili LA ILAHEILLALLAH!?
Za vijest Babilona je cuo car toga vremena. U predajama se kaze kako je on vladao vecinom zemlje. Zvao se Nimrud. Naredi da mu se dovede onaj koga vatra sprziti nije mogla. I dovedose Ibrahima, a.s. pred Nimruda. Poce ga ispitivati o njegovom Gospodaru, Kur'an o tome govori sljedece:
Zar nisi cuo za onoga koji se sa Ibrahimom o njegovu Gospodaru prepirao, onda kada mu je Allah carstvo dao? Kad Ibrahim rece: "Gospodar moj je Onaj koji zivot i smrt daje"' on odgovori: "Ja dajem zivot i smrt!" - "Allah cini da Sunce izlazi sa istoka" - rece Ibrahim - "pa ucini ti da grane sa zapada!" I nevjernik se zbuni. A Allah silnicima nece ukazati na pravi put.
(Al-Baqara, 258.)
U komentaru rijeci (nepoznato arapsko pismo)- onda kada mu je Allah carstvo dao -predaje kazu da su zemljom istinski vladala samo cetverica vladara jedan od njih je i Nimrud, pored Zul Karnejna i Nabukadonosura, koji je pobio zidove. Nimrud je bio apsolutni vladar toga doba.
U komentaru "Ja dajem zivot i smrt!" se kaze da je Nimrud naredio da mu se dovedu dvojica osudenika na smrt, pa je rekao: "Ovu dvojicu sam osudio na smrt, ubijte ovog, a pustite tog. Ja zivot i smrt dajem!" To je nesto sasvim razlicito od onoga sto mu je Ibrahim, a.s. dokazivao. Ko daje izvorni i stvarni zivot i smrt? Nije se zelio sa inadzijom prepkati, takvima je bolje navesti jaci dokaz od njihovog.
"Allah cini da Sunce izlazi sa istoka" * rece Ibrahim - "pa ucini ti da grane sa zapada!" (Al-Baqara, 258.)Nimrud obori glavu, zbuni_se i bez rijeci osta:
I nevjernik se zbuni. - A Allah silnicima nece ukazati na pravi put. (Al-Baqara, 258.)
Poducen onim sto se dogodilo sa Ibrahimom u Babilonu nije zelio da se to ponovi, Nimrud mu rece: "Odlazi od mené, ne zelim te u svojoj blizini!" Ibrahim napusti Irak ï ode u Sam, u Palestinu i nastani se u mjestu zvanom Harran. Ozenjen je bio Sarom za koju se kaze da na zemlji nije postojala ijepsa zena od nje, osim Hava.
Najljepsa zena na svijetu! I niko nije vjerovao sa Ibrahimom i Sarom, osim Lut, a.s.
I Lut mu jedini povjerova! A Ibrahim rece: "Ja se selim onamo kuda mi je Gospodar moj naredio, jer je On, uistinu, silan i mudar." (Al-'Ankabut, 26.)I spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za Ijude blagoslovili.
(Al-Anbiya',71.)I tako Ibrahim, a.s. posta jedan od stanovnika Harrana. Poce pozivati taj narod u islam. Oni nisu obozavali kipove, nisu obozavali ni Allaha, obozavali su zvijezde. Ibrahim, a.s. im htjede pokazati kako je obozavanje zvijezda zabluda. Njihovo obozavanje zvijezda bilo je nocu, Ibrahim jedne nociizade sa njima da im dokaze zabludu ocitu:
I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi cvrsto vjerovao. (Al-An'am,75.)Allah, dz.s. mu je otvorio vidike, vidio je nebesa, zvijezde, planète, vidio je carstvo nebesa i Zemlje! Allah mu je otklonio ogranicenost i tnanjkavost ljudskog pogleda pa je vidio ono sto danas teleskopi vidjeti ne mogu.
... dabi cvrsto vjerovao. (Al-An" am, 75.)Da li bi onaj ko vidi carstvo nebesa i Zemlje obozavao zvijezde?! To je jedan od belaja pojedinih mufesira koji misle da je Ibrahim obazavao zvijezde i da ga je Allah tek nakon toga uputio pravilnom obozavanju Njega. To je velika greska i iskusenje kod tih komentatora Kur'ana. Allah, dz.s, nakon sto mu je pokazao carstvo nebesa i Zemlje, kaze:
Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno vece nego stvaranje roda Ijudskog. (Al-Mu'min, 57.)A koliko ima znamenja na nebesima i na Zemlji pored kojih prolaze, od kojih oni glave okrecu! (Yusuf,105.)
Vidio je Ibrahim carstvo, vidio nadmoc i cvrsto je vjerovao u Allaha,dz.s..Izlazeci sa narodom Harrana zelio je pokazati im ispravno vjerovanje. Allah, dz.s. kaze : " i kada u ajetima koji govore o tom dogadzaju, harf «fa» je ovdje - veznik i - nastavak onog sto je bilo nakon sto je vidio carstvo nebesa i Zemlje.
O izlasku Ibrahima, a.s. sa narodom Harrana Kur' an kazuje ovako:
I kad nastupi noc, On ugleda planetu. (Aï-An1 am,76.)Ovdje se jasno ocituje preciznost kur' anskog izraza. U vedroj noci prije nego se pojave zvijezde, vidi se planeta koja svijetli poput zvijezda. Arapi je zovu Zuhra. Kod nas je poznata kao zvijezda Danica. Dakle, sustinski se radi o planeti, iako Ijudi misle da je rijec o zvijezdi.
... irece: "Ovo jeGospodar moj!" (Al-An'am,76.)
Vjera tog naroda je nalagala da svako izabere sebi, za svoje bozanstvo, zvijezdu koja mu se svida. Ibrahimje to rekao rugajuci im se. Sta je to kad svako sebi izabere Boga kojeg on hoce!
Kako je noc odmicala, odabrana zvijezda bi nestajala. Sta to bi, sad trebam Gospodara, anjeganema. Nestao! I sta sad?
A posto zade, rece: "Ne volim one koji zalaze!" (Al-An'am, 76.)
Nastavlja se ...........
Ulaz u pecinu Macpelah(kaburovi h.z. Ibrahima, Ishaka i Jakuba a.s.)
Herodov hram nad pećinom Macpelah
On je Ibrahim sin Taliha, oca su mu jos zvali i Azer zato sto je pomagao svom narodu - azerehum. Kazivanje o Ibrahimu, a.s. je u Allahovoj Knjizi spomenuto na 73 mjesta, u 25 sura. Zamislite samo velicinu tog poslanika i znacaj i pouke onoga sto se njemu dogodilo. On je potomak Sam ibn Nuha,a.s. Zivio je na sjeveru Iraka, u Babilonu, velikom gradu sa naprednom civilizacijom, gradu sa rasirenim idolopoklonstvom. Allah, dz.s. kaze:
"Vi ste" - rece on - "mimo Allaha kumire prihvatili da biste u zivotu na ovome svijetu medusobne prijateljske odnose odrzavali." (Al-'Ankabut, 25.)
Nisu znali obozavati Allaha, a da mu ne pripisuju sudruga i druga bozanstva.
Kad on ocu svome i narodu svome rece: "Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noc klanjate?" (Al-Anbiya1, 52.)
Oni odgovorise: "I nasi preci su im se klanjali." (Al-Anbiya', 53.) O njihovom obozavanju kipova Allah,dz.s. kaze:
I kazi im vijest o Ibrahimu
kada je oca svoga i narod svoj upitao: "Cemu se vi klanjate?"
a oni odgovorili: "Klanjamo se kumirima i povazdan im se molimo."
On je rekao: "Da li vas oni cuju kad se molite, ili da li vam mogu koristiti ili naskoditi?"
"Ne ' odgovorise ali mi smo upamtili pretke nase kako tako postupaju." (As-Su1 ara', 69.-74.)
Dakle, idolopoklonstvo je nesto sto su ovi bili naslijedili. Poce ih Ibrahirn, a.s. opominjati. Zasto covjek obozava Boga? Da ga pozove kad mu zatreba, da mu se odazove i jedino On mu podari ono sto mu treba. Obozava Boga zato sto mu On podari zakon (serijat) pa zna sta je istina i kuda je pravi put. Zato obozava Boga! Da mu dadne ono sto je korisno, a sacuva ga onoga sto je stetno. Ovi kipovi ne cuju, ne mogu koristi pribaviti niti kome nauditi. Kako ces, insanu, kipovima robovati!? Ali, slijepo povodenje i slijedenje drugih, pokvaren ljudski um ih ucini takvim idolopoklonicima. Ibrahim, a.s. ih poce istrajno pozivati Istini. Sam Ibrahim, nikada i nijednog trena nije obozavao kipove.
Mi smo jos prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali. (Al-Anbiya1, 51.)Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik.
Kada je rekao ocu svome: "O oce moj, zasto se klanjas onome koji niti cuje niti vidi, niti ti moze od ikakve koristi biti?
O oce moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mené slijedi, i ja eu te na pravi put uputiti;
o oce moj, ne klanjaj se sejtanu, sejtan je Milostivome uvijek neposlusan;
o oce moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da budes sejtanu drug," (Maryam, 41 .-45.)
Obozavanje kipova je ustvari obozavanje sejtana! Kakav je bio odgovor Ibrahimovog oca Azera na ovaj lijepi poziv?
Otac njegov je rekao: "Zar ti mrzis bozanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okanis, zbilja eu te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti." (Maryam, 46.)... znaci: dugo vrijeme, zadugo. Ibrahim, a.s. iz blagosti i ljubavi prema ocu rece:
"Mir tebi!" - rece Ibrahim. "Molicu Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni." (Maryam, 47.)
Obecavao je da ce moliti Gospodara da mu oprosti, ali kasnije, kad se uvjerio u njegovo neprijateljstvo prema Allahu, odrekao ga se:
A sto je Ibrahim trazio oprosta za svoga oca bilo je samo zbog obecanja koje mu je dao. A cim mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je doista bio pun sazaljenja i obazriv. (At-Tawba, 114.)
Nije dozvoljeno traziti oprost za nevjernika. Oni koji su zanijekali Allaha, za njih nije dozvoljeno kazati ( nepoznata arapska rijec) Allah mu se smilovao, niti je dozvoljeno to reci njihovim porodicama.
Molicu Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni. (Maryam, 47)
... znaci vrhunac pocasti prema nekome. Allah,dz.s. je veliku pocast ukazao Ibrahimu,a.s. i zbog toga je prozvan halilullah -Allahov prijatelj. Halilulah je napunjenost srca ljubavlju. Ibrahim,a.s., je bio jedan od Allahu najdrazih ljudi. I napusti Ibrahim,a.s. svoga oca i svoj nevjernicki narod.
I napustitcu i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i klanjatcu se Gospodaru svome; nadam se da necu biti nesretan u klanjanju Gospodaru svome. (Maryam, 48.)
Ibrahim,a.s. je tada bio mladic od 1 6 godina. Mlad, ali poslanik, poziva svoj narod ovakvim pozivom. Poce razmisljati. Donese cvrstu odluku da dokrajci korijen zla. Izvor zla su ovi kipovi! Poce prijetiti kako ce ih on licno sve polupati. O toj prijetnji, Allah, dz.s. kaze:
Tako mi Allaha, ja eu, cim se udaljite, vase kumire udesiti!
(Al-Anbiya1, 57.)Nije to rekao sebi u bradu, nego je to javno obznanio. U drugom ajetu se kaze:
"Culi smo jednog momka kako ih huli"' rekose '"ime mu je Ibrahim." (Al-Anbiya', 60.)Dakle, stvar je bila javna, ne kao sto vêle neki mufesiri da je to bilo tajno. Cekao je Ibrahim,a.s. dan kad kod kipova nece biti nikoga. Ali ovi kipovi su bozanstva, neprestano je neko pored njih. Ljudi bi neko vrijeme ostavljali hranu pred njih potom bi tu istu hranu nosili kucama i pojeli je vjerujuci da je takva blagoslovljena od njihovih bozanstava.
Dugo je Ibrahim cekao priliku da bude sam sa kipovima. I konacno, doceka pravu priliku! Njegov narod je imao praznik igre, zabave, jela i pica koji su provodili izvan grada. Ostavljali bi toga dana hranu pred kipove da je "blagoslove", a na kraju dana bi se vratili po tu istu hranu kako bi je pojeli.
Ljudi pocese u ranim jutarnjim satirna napustati grad. Ibrahim, $3i, nije zelio ici sa njima. Sta je tebi, upitase. Gledao sam u zvijezde i u njima vidio da eu danas biti bolestan. Muhammed, s.a.v.s. je rekao:
"Slagaoje, ali je ta laz bila u imeAllaha". Slagao je kako bi polupao kipove. O ovom dogadaju govore ajeti mudri:
Mi smo jos prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali.
Kad on ocu svome i narodu svome rece: "Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noc klanjate?"
Oni odgovorise: "I nasi preci su im se klanjali." "I vi ste, a i preci vasi su bili u ocitoj zabludi" - rece. "Govoris li ti to ozbiljno ili se samo salis?" - upitase oni.
"Ne"' rece - "Gospodar vas je Gospodar nebesa i Zemlje, On je njih stvorio, i ja eu vam to dokazati.
Tako mi Allaha, ja eu, cim se udaljite, vase kumire udesiti!"
I porazbija ih on u komade, osim onog najveceg, da bi se njemu obratili. (Al-Anbiya',51.-58.)O navodnoj Ibrahimovoj bolesti Allah,dz.s. kaze:
I on baci pogled nazvijezde,pa rece: "Ja cu se, evo, razboljeti! i oni ga napustise, uzmaknuvsi." (As-Saffat, 89. -90.)Sad dolazi prizor dijaloga Ibrahima,a.s. sa kipovima. Zatece mnogo hrane pred njima.
A on se kumirima njihovim prikrade pa rece: "Zasto ne jedete?"
(As-Saffat, 91.)
Vidi koliko samo hrane pred vama, sta je, zasto ne jedete, sto su vam sve dzabe donijeli!
Sta vam je sto ne govorite? (As-Saffat, 92.)
I krisom im pride desnom rukom ih udarajuci. (As-Saffat, 93.) U drugom ajetu se kaze:
I porazbija ih on u komade, osim onog najveceg, da bi se njemu obratili. (Al-Anbiya1, 57)
Polupa kipove, ostavi ih u takvom stanju a najveceg od njih ostavi citavog i jos mu o vrat objesi sjekiru kojom je polupao druge kipove, i ode. Vratise se Ijudi svojirn idolima, zaprepastenje je bilo veliko! Bozanstva su im polupana. Gospodar njihov je mrtav.
I jos gore, Gospodar im je ubijen.
Kako je to moguce!?
"Ko uradi ovo sa bogovima nasim" - povikase oni - "zaista je nasilnik?" (Al-Anbiya1, 59.)
"Culi smo jednog momka kako ih huli"' rekose '"ime mu je Ibrahim."
"Dovedite ga da ga Ijudi vide" - rekose - "da posvjedoce."
(Al-Anbiya',60.-61.)Privedose Ibrahima,a.s. i odredise termin sudenja. Svi stanovnici Babilona su bili prisutni na tom sudenju. Njibovo prisustvoje bilo upravo ono sto je Ibrahim,a.s. prizeljkivao. Poce sudenje. Rekose:
"Jesi li ti uradio ovo s bogovima nasim, o Ibrahime?" - upitase. (Al-Anbiya, 62.)
"To je ucinio ovaj najveci od njih, pitajte ih ako umiju govoriti" -receon.
I oni se zamislise, pa sami sebi rekose: "Vi ste, zaista, nepravedni!"
Zatim glave oborise i rekose: "Ta ti znas da ovi ne govore!"
"Pa zasto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni korisititi niti od vas kakvu stetu otkloniti?" * upita on.
"Tesko vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zasto se ne opametite?" (Al-Anbiya1, 63. -67.)
Sve to je bilo uzalud, suprotno onome sto im je razum nalagao, Ibrahimov narod opet odabra obozavanje kipova.
Pa mu narod trkom dode.
"Kako se mozete klanjati onima koje sami klesete? - upita -
kad Allah stvara i vas i ono sto napravite?" (As-Saffat, 94. -96.)Njihova bozanstva su unistena. Sta ima gore od toga! AU, uptkos tome, ostase vjerni svome nevjerovanju. Poce prijetnja Ibrahimu, lomacom..
"Pripremite za njega lomacu" - povikase - "pa. ga u vatru bacite?"
(As-Saffat, 97.)
Sta su uradili? Odabrase cvrsto zemljiste i kamenom ga ogradise. Naredise svim stanovnicima da ucestvuju u pripremanju lomace i nosenju drva za nju. Ljudi pocese donositi drva, cak i djeca i iznemogli starci. Smatrali su to velikim sevabom, i donosili su sve dok lomaca nije bila velicine velike gradevine. Potom zapalise vatru i postavise katapult. Katapul je bilo orude sa kojim su u ratovima na neprijatelje ogromno kamenje sa velike udaljenosti bacali. Stavise Ibrahima,a.s. na kraj katapulta. Tada bi dova Ibrahimova. Dova nevoljnika, ocajnika, poîrebnih i ozlojadzemih. Buharija u svom Sahihu biljezi da je Muhammed, me, rekao:
"Dovoljan je nama Allah i divan lije On Zastitnik",je dova kojuje izgovorio Ibrahim kada je bacen u vatru. (Buhari, hadis 4197.)
Dovoljan ti je Allah! Ne treba ti mimo njega bas niko! I zato, na Njega se osloni!
Biljezi se u nekim predajama, u kojima ima slabosti, kako je Ibrahimu, dok je letio zrakom ka vatri, dosao Dzibril i rekao:
-O Ibrahime, treba li ti nesto? On mu rece:
-Od tebe ne, a od Allaha da.
U drugoj predaji stoji kako je Melek kise zatrazio od Allaha dozvolu da spusti kisu kojom bi ugasio Ibrahimovu vatru. Ali je Allahova odredba bila i od toga cudnija.
"O vatro ' rekosmo Mi - "postani hladna i spas Ibrahimu!"
(Al-Anbiya',69.)I oni mu htjedose postaviti zamku, ali ih Mi onemogucismo.
(Al-Anbiya1, 70.)Pade Ibrahim,a.s. u vatru. Allah, dz.s. tu vatru ucini hladnom. Ibnu Abbas veli: "Da nije Allah,dz.s.rekao (arapska rijec-nepoznata)- i spas hladnoca bi mu naudila". Vatra ne moze sprziti, osim sa Allahovom dozvolom. Noz ne moze sjeci bez Allahove dozvole. Ova stvorenja nemaju samostalnu moc, njihova moc dolazi od Allaha, On je taj koji im daje i koji uzima te mogucnosti.
I pade Ibrahim u vatru u kojoj mu se cak ni odjeca ne zapali, jedino uze na rukama izgori, ali mu ruke ne oprzi. Neka je slavljen svemoguci Allah,dz.s. Ljudi su nestrpljivo ocekivali prizor ugljenisanog Ibrahima,a.s. Ugledase Ibrahima, cudnog li cuda, usred vatre uziva.
Zabiljezene su predaje u kojima je Ibrahim, a.s. rekao:
"Nije bilo ljepseg dana od onog kojeg sam u vatri proveo".
Hladovina i mir! Vrhunac blagodati i uzivanja. Ljudi su bili u cudu izgubljeni. U tolikoj vatri, a ne go ri! Ko je cudo, kakav znak, mudziza se dogada pred ocima njihovim. Potom Ibrahim izade pred njih, zdrav, citav, bez ikakvih posljedica od vatre uzarene.
I pored svega toga, znaka ocitog, niko osim Luta, a.s. ne povjerova u ono cemu ih je Ibrahim pozivao. Naravno, Ibrahimova zena Sara je vjernica bila, ali ce nju Ibrahim ozeniti nakon ovog dogadaja.
Zamislite, u cijelom Babilonu samo Ibrahim a.s. i Lut a.s.vjernici. Allah, dz.s. kaze:
I Lut mu jedinï povjerova!. (Al-'Ankabut, 26.)Kad i nakon svega toga odbise vjernici postati, Ibrahim izgubi svaku nadu u svoj narod. Bozanstva im polupana, cudo ocima vidjeli, sta treba jos da ucini da bi izgovorili LA ILAHEILLALLAH!?
Za vijest Babilona je cuo car toga vremena. U predajama se kaze kako je on vladao vecinom zemlje. Zvao se Nimrud. Naredi da mu se dovede onaj koga vatra sprziti nije mogla. I dovedose Ibrahima, a.s. pred Nimruda. Poce ga ispitivati o njegovom Gospodaru, Kur'an o tome govori sljedece:
Zar nisi cuo za onoga koji se sa Ibrahimom o njegovu Gospodaru prepirao, onda kada mu je Allah carstvo dao? Kad Ibrahim rece: "Gospodar moj je Onaj koji zivot i smrt daje"' on odgovori: "Ja dajem zivot i smrt!" - "Allah cini da Sunce izlazi sa istoka" - rece Ibrahim - "pa ucini ti da grane sa zapada!" I nevjernik se zbuni. A Allah silnicima nece ukazati na pravi put.
(Al-Baqara, 258.)
U komentaru rijeci (nepoznato arapsko pismo)- onda kada mu je Allah carstvo dao -predaje kazu da su zemljom istinski vladala samo cetverica vladara jedan od njih je i Nimrud, pored Zul Karnejna i Nabukadonosura, koji je pobio zidove. Nimrud je bio apsolutni vladar toga doba.
U komentaru "Ja dajem zivot i smrt!" se kaze da je Nimrud naredio da mu se dovedu dvojica osudenika na smrt, pa je rekao: "Ovu dvojicu sam osudio na smrt, ubijte ovog, a pustite tog. Ja zivot i smrt dajem!" To je nesto sasvim razlicito od onoga sto mu je Ibrahim, a.s. dokazivao. Ko daje izvorni i stvarni zivot i smrt? Nije se zelio sa inadzijom prepkati, takvima je bolje navesti jaci dokaz od njihovog.
"Allah cini da Sunce izlazi sa istoka" * rece Ibrahim - "pa ucini ti da grane sa zapada!" (Al-Baqara, 258.)Nimrud obori glavu, zbuni_se i bez rijeci osta:
I nevjernik se zbuni. - A Allah silnicima nece ukazati na pravi put. (Al-Baqara, 258.)
Poducen onim sto se dogodilo sa Ibrahimom u Babilonu nije zelio da se to ponovi, Nimrud mu rece: "Odlazi od mené, ne zelim te u svojoj blizini!" Ibrahim napusti Irak ï ode u Sam, u Palestinu i nastani se u mjestu zvanom Harran. Ozenjen je bio Sarom za koju se kaze da na zemlji nije postojala ijepsa zena od nje, osim Hava.
Najljepsa zena na svijetu! I niko nije vjerovao sa Ibrahimom i Sarom, osim Lut, a.s.
I Lut mu jedini povjerova! A Ibrahim rece: "Ja se selim onamo kuda mi je Gospodar moj naredio, jer je On, uistinu, silan i mudar." (Al-'Ankabut, 26.)I spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za Ijude blagoslovili.
(Al-Anbiya',71.)I tako Ibrahim, a.s. posta jedan od stanovnika Harrana. Poce pozivati taj narod u islam. Oni nisu obozavali kipove, nisu obozavali ni Allaha, obozavali su zvijezde. Ibrahim, a.s. im htjede pokazati kako je obozavanje zvijezda zabluda. Njihovo obozavanje zvijezda bilo je nocu, Ibrahim jedne nociizade sa njima da im dokaze zabludu ocitu:
I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi cvrsto vjerovao. (Al-An'am,75.)Allah, dz.s. mu je otvorio vidike, vidio je nebesa, zvijezde, planète, vidio je carstvo nebesa i Zemlje! Allah mu je otklonio ogranicenost i tnanjkavost ljudskog pogleda pa je vidio ono sto danas teleskopi vidjeti ne mogu.
... dabi cvrsto vjerovao. (Al-An" am, 75.)Da li bi onaj ko vidi carstvo nebesa i Zemlje obozavao zvijezde?! To je jedan od belaja pojedinih mufesira koji misle da je Ibrahim obazavao zvijezde i da ga je Allah tek nakon toga uputio pravilnom obozavanju Njega. To je velika greska i iskusenje kod tih komentatora Kur'ana. Allah, dz.s, nakon sto mu je pokazao carstvo nebesa i Zemlje, kaze:
Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno vece nego stvaranje roda Ijudskog. (Al-Mu'min, 57.)A koliko ima znamenja na nebesima i na Zemlji pored kojih prolaze, od kojih oni glave okrecu! (Yusuf,105.)
Vidio je Ibrahim carstvo, vidio nadmoc i cvrsto je vjerovao u Allaha,dz.s..Izlazeci sa narodom Harrana zelio je pokazati im ispravno vjerovanje. Allah, dz.s. kaze : " i kada u ajetima koji govore o tom dogadzaju, harf «fa» je ovdje - veznik i - nastavak onog sto je bilo nakon sto je vidio carstvo nebesa i Zemlje.
O izlasku Ibrahima, a.s. sa narodom Harrana Kur' an kazuje ovako:
I kad nastupi noc, On ugleda planetu. (Aï-An1 am,76.)Ovdje se jasno ocituje preciznost kur' anskog izraza. U vedroj noci prije nego se pojave zvijezde, vidi se planeta koja svijetli poput zvijezda. Arapi je zovu Zuhra. Kod nas je poznata kao zvijezda Danica. Dakle, sustinski se radi o planeti, iako Ijudi misle da je rijec o zvijezdi.
... irece: "Ovo jeGospodar moj!" (Al-An'am,76.)
Vjera tog naroda je nalagala da svako izabere sebi, za svoje bozanstvo, zvijezdu koja mu se svida. Ibrahimje to rekao rugajuci im se. Sta je to kad svako sebi izabere Boga kojeg on hoce!
Kako je noc odmicala, odabrana zvijezda bi nestajala. Sta to bi, sad trebam Gospodara, anjeganema. Nestao! I sta sad?
A posto zade, rece: "Ne volim one koji zalaze!" (Al-An'am, 76.)
Nastavlja se ...........
