Friday, July 8, 2011 5:38:01 AM
Komunikacija
U društvu nikad nisam bila neki osobiti govornik premda sam znala nekad nasmijavati razred, a ovi bi se smijali mojim šalama.Uvijek mi se promicalo to ptanje kako pričati,a da vas drugi ne shvate dvosmisleno.
Običaj je nekako da kad kažemo da idemo piti kavu mislimo na nešto savim drugo.
A ja se pitam kako započeti dobar razgovor biti omiljen u društvu, a da vas pri tome ne shvate dvosmisleno.
Čini mi se da tu igra i važnu uloku naša komunikacija tijela. Nije dobro prilokom razgovora mnogu puta mijenjati položaj tijela, niti se tresti niti podrhtavati. Tako samo šaljemo signale kako smo u biti nesigurni. Prilikom razgovora sugovorniku je dobro uvijekdovoljno glasno nešto ispričati kako bi ovaj prati vaš ritam i kako bi se mogao uključiti u razgovor.
Nije dobro odjednom postavljati pitanja već treba dopustiti razgovoru da nas ponese. Tajna dobre komunikacije da sami potičemo neki razgovor pričajuči o sebi ili nekim anegdotama.
Pitanja poput koliko zaraduješ ili pitanje o zdravjlu se ne postavljaju ako osobu nismo dobro upoznali ili ako nismo razgovarali snjom više( u većem vremenskom periodu)
Najmanje si priuštite neprikladnik i neprimjerenih riječi koje bi virjeđale ili optuživale neku osobu bez ikakve osnove.
Ne valja biti niti previše pospustljiv, ali ni previše otresit. Cum grano salis.
Bitno je da se naučimo boriti, isto kao što se borimo u životu tako se i za riječ moramo ponekad izboriti. Trebamo unesti govor upravo u onom trenutku kad je druga osoba završila sa svojim govoromi tada započeti razgovor dok netko drugi ne počen pričati. Zaj pravi omjer jako je bitan.
Nije dobro niti pretjerano se šaliti jer će nas shvatiti kao neozbiljnu osobu.
U zadnje vrijeme sam shvatila da s enije dobor niti pretjerano hiotati i smijati premda je smijanj e likek i dragulj( odnosno kruna svakog razgovora). Sve sa mjerom i promišljenošću.
I na kraju najboji recept u životu dobor ne prolaze brbljavci i oni koji se hvale i pri tom otkrivaju tajne koje su naučili. U društvu treba biti potih da nitko o nama ne zna previše, to je ono kao volite puno pričati,ali uz to nitko ovama ne zna mnogo.
U društvu nikad nisam bila neki osobiti govornik premda sam znala nekad nasmijavati razred, a ovi bi se smijali mojim šalama.Uvijek mi se promicalo to ptanje kako pričati,a da vas drugi ne shvate dvosmisleno.
Običaj je nekako da kad kažemo da idemo piti kavu mislimo na nešto savim drugo.
A ja se pitam kako započeti dobar razgovor biti omiljen u društvu, a da vas pri tome ne shvate dvosmisleno.
Čini mi se da tu igra i važnu uloku naša komunikacija tijela. Nije dobro prilokom razgovora mnogu puta mijenjati položaj tijela, niti se tresti niti podrhtavati. Tako samo šaljemo signale kako smo u biti nesigurni. Prilikom razgovora sugovorniku je dobro uvijekdovoljno glasno nešto ispričati kako bi ovaj prati vaš ritam i kako bi se mogao uključiti u razgovor.
Nije dobro odjednom postavljati pitanja već treba dopustiti razgovoru da nas ponese. Tajna dobre komunikacije da sami potičemo neki razgovor pričajuči o sebi ili nekim anegdotama.
Pitanja poput koliko zaraduješ ili pitanje o zdravjlu se ne postavljaju ako osobu nismo dobro upoznali ili ako nismo razgovarali snjom više( u većem vremenskom periodu)
Najmanje si priuštite neprikladnik i neprimjerenih riječi koje bi virjeđale ili optuživale neku osobu bez ikakve osnove.
Ne valja biti niti previše pospustljiv, ali ni previše otresit. Cum grano salis.
Bitno je da se naučimo boriti, isto kao što se borimo u životu tako se i za riječ moramo ponekad izboriti. Trebamo unesti govor upravo u onom trenutku kad je druga osoba završila sa svojim govoromi tada započeti razgovor dok netko drugi ne počen pričati. Zaj pravi omjer jako je bitan.
Nije dobro niti pretjerano se šaliti jer će nas shvatiti kao neozbiljnu osobu.
U zadnje vrijeme sam shvatila da s enije dobor niti pretjerano hiotati i smijati premda je smijanj e likek i dragulj( odnosno kruna svakog razgovora). Sve sa mjerom i promišljenošću.
I na kraju najboji recept u životu dobor ne prolaze brbljavci i oni koji se hvale i pri tom otkrivaju tajne koje su naučili. U društvu treba biti potih da nitko o nama ne zna previše, to je ono kao volite puno pričati,ali uz to nitko ovama ne zna mnogo.













Unregistered user # Saturday, September 24, 2011 4:39:05 PM
Zrinka Vukovićazrapro # Monday, February 3, 2014 2:19:06 PM
I ima još nešto uvijek se iznova vraćam na staro mjesto i kao pokušavam razgovarati, ali ta prijateljica je odviše sudržana i hladna, to me na neki način udaljilo i više tako često ne dolazim kod nje. Ponekad mi zna biti ugodno drušvo.