doktorrr - doktorrr's blog

Gledam te kako se smješkaš u društvu i ne mogu da vjerujem da ne smijem da ti priđem,dok srce hoće da izađe iz grudi.Često sam slušao priče o ljubavima koje nikada nisu uspjele zato što niko nije imao dovoljno hrabrosti da učini taj famozni "prvi korak".Plaši me i sama pomisao na to.Da li će se istorija ponoviti?Neće.Prići ću ti prvom prilikom kada budem imao da kažem nešto lijepo....Hoće.Takva prilika se nikada neće dogoditi....Možda bi trebalo da te jednostavno pozovem na kafu....možda...ali kako ćeš ti to protumačiti?Uostalom,šta čovjek da kaže jednoj takvoj izuzetnoj osobi kada joj se obrati prvi put?Da li to mora biti nešto zanimljivo,kako bi se nasmijala?Ili bi možda trebao nastupiti sa izvjesnom dozom arogancije,kako bi ti to protumačila kao moju sigurnost u sebe?Ili da se ogrnem plaštom vječitog dječaka,pa da lupim nešto sasvim nevino?Kombinacija je mnogo,ali je samo jedna ta koja otključava sef tvoga srca.Hm...

more on:
http://trebinjedanas.com/blog/index.php?itemid=919

No comments

Misli julske noći

Thursday, October 11, 2007 2:33:50 PM

Dok slušam zvuke muzike,grupe koja je rasla zajedno sa mnom, u pjesmama koje sam slušao u zamračenoj sobi,zamišljajući kako ću prići svojoj simpatiji,i kako će se ona na te čudotvorne riječi,koje su dolazile iz moje mašte,odmah baciti u moje naručje,ne ispuštajući me do kraja života,ne mogu da se ne sjetim i ostalih sitnica koje su tada "život značile"nekome ko je napunio 14.Ne mogu,a da se ne sjetim svih onih vrelih ljetnih noći,provedenih na vrućem zidu ispred komšijine kuće,kada su padali prvi ljubavni pogledi,prva čežnja,prvi nemušti dodiri rukama,prve nespretno izgovorene ljubavne riječi.Ređaju se slike,jedna po jedna,izlaze iz sjećanja djevojčice kojima sam želio prići,a nikada to nisam uradio,i one kojima sam prišao,a nisam znao kako da im kažem šta osjećam.

Sjećam se i komšijskih bašta,u kojima smo,u ovakvim noćima,glasno se smijući,brali šipke,sve dok ne izađe od bijesa zajapureni komšija,sa svojim psom,koga bi napujdao na nas,a mi bi se razbježali,kao mali miševi,zadovoljni sa plijenom koji je bio ostvaren.Koliko bi puta dobili batine od naših očeva,što beremo voće kod komšija,kada ga ima i u našim baštama.Ali to nije bilo to.Vlastito voće nije tako slatko,kao tuđe...

more on:
http://trebinjedanas.com/blog/index.php?itemid=920

No comments