My Opera"Igra Života" : GLAD (teška bolest duše)
Wednesday, July 31, 2013 8:45:01 PM
Autor teksta - Dolores Rodin : GLAD u „Igri Života“ (teška bolest duše)
= Snaga pameti, snaga razuma i snaga mozga, čovjeku služe za preuzimanje odgovornosti svih stvaranja, ako toga nema, ako čovjek „stoji na mjestu“, kao i bilo što, što stoji na mjestu s vremenom se „suši - ruši“, ali definitivno suho pada i propada. Moguće je da se previše čovjek okrenuo materijalnim stvarima, „popustio“ svojoj mašti, životu u iluziji, nestvarnim nadanjima, svojim neumjerenim željama, nekontroliranim strastima, moguće nezasitnosti - pohlepi, požudi, impulzivnosti, nagonskom ponašanju, izgubio je svjesnost svoje Duše na koju je zaboravio.
Jer, čovjekova Duša je ta, bez koje on ne bi bio živ, ona se nalazi u njegovom Srcu koje kuca samo zbog nje, ona teži za Bogom, za duhovnošću, uvijek je težila i težiti će, pa priznalo to ljudsko biće - čovjek sebi, ili ne,..!
Čovjek živi u „snu“, ljuljuška se u svojoj zabludi - mašti - iluziji, lijepo mu je, udobno, osjeća se siguran. Ne želi pogledati prema „vani“, ali niti „unutra“ u sebe, jer boji se, drži se za stare stvari, stare navike, stare vezanosti - ovisnosti. Boji se čovjek „novoga“, jer ono ga plaši i straši, nepoznato je za njega. A čovjek se boji novoga zato - što ne zna stvoriti - Novo! Ne želi „otvoriti oči“, jer, nesvjesno se boji onoga što bi mogao ugledati, a to je - Istina. I tako čovjek živi život u - Laži, jer nesvjesno zna da je - Istina Bolna! Da, Istina Boli, ona je bolna, a čovjek ne želi da ga nešto boli - zato izabire - Neistinu, iluziju, maštu, nestvarnost,..! Ljuljuška se čovjek u ispletenoj svojoj - „Mreži Šarenih Laži“. Sam ju je ispleo, a na neki način pomagali su mu i oni oko njega kojima je okružen, svi oni dobronamjerni i zli, svi oni prijatelji i neprijatelji, vidljivi i nevidljivi pomagači, svi su oni sudjelovali u pletenju čovjekove mreže - „Paukove mreže“ u koju se sapleo i u kojoj je zapeo, - baš kao i Muha Govnjara, koja će kad - tad biti - pojedena, provarena i u obliku fekalija - izmeta posrana i izbačena, da „izbačena iz kolotečine života“ - iz „Kruga Postojanja“,..!
A zapeo je čovjek u mreži samo zato što nije vidio, ili nije htio vidjeti gdje ide, gdje leti, kamo srlja ko muha bez glave, juri žuri, kao da ga svi vrazi ovoga svijeta - ganjaju,..! A ganja ga - Vrag u njemu samome.
Brzina je Jurnjava (i obrnuto) - i jedan i drugi pojam je - Nestabilnosti, jer na brzinu se samo „muhe love“, a u jurnjavi možeš i u blato pasti što je blaži oblik, a teži je oblik, ako padneš i slomiš vrat - onda si gotov za sva vremena,..! Brzina kojom čovjek kroz svoj život - juri ubitačna je za njega i sve one oko njega, ali on to ne vidi, već i dalje juri žuri,..- i misli - sve sada, sve odmah, sve meni, sve za moje, sve za svoje, sve za budućnost mene i mojih generacija,..! Živjeti za Sutra, za Budućnost, to je glupost, jer čovjek živi za nešto što ne može znati što će biti,..! Zato živi čovječe za - Danas, za - Trenutak. Jer življenje u trenutku - najveće je Buđenje! I, zato čovječe, ne misli o prošlosti, ne čeprkaj po njoj - prošlost je povijest, a Povijest se ponavlja, pa će te jednog dana, kada se budeš najmanje nadao „i ovako ili onako“ sustići - „Duhovi Prošlosti“, kad - tad ponovno će te - Napasti,..! Zato ne „rovari“ po starim otpacima, ne kopaj po kanti za smeće, jer,..- stara poslovica kaže, „..ne kopaj po govnima, jer što više kopaš, to više smrde“,..!
A čovjek misli da je - Pametan, da je - Popio Pamet Cijeloga Svijeta, ali nije, jer sigurno nije,..! Ne zna čovjek ni tko je, a ne zna niti što je, a još manje zna - zašto je,..! U slabosti svog uma razuma čovjek živi,..! A, Slabost je Grijeh! Snaga je sveta. Snaga je Temelj - Istine! Čovjek uporno treba ustrajati u istini, jer korijen Zla nalazi se u - Kukavičluku u skrivanju istine - Ležanju u snu, ljuljuškanju u - „Paukovoj Mreži“. Istinu čovjek skriva samo pred onima kojih se boji ili pred sobom samim ili pred onima koje mrzi. I strah i mržnja jesu negativne emocije. Bojati se, plakati, žalovati, tugovati, mrziti sebe ili nekog drugog - Zašto,..!?
Dobro je poznat čovjeku osjećaj topline zagrljaja, ispunjenosti tijela ugodnim osjećajima, sitosti njegovog trbuha, zadovoljenih strasti i želja koje su mu određene okolnosti pružale. A čovjek zna da ništa nije vječno, da ništa ne traje dugo, da se njegov položaj može u trenu promijeniti, da osjećaj Sigurnosti može nestati,..!
Ali, ipak - čovjek želi mir, sigurnost, toplinu, ljubav,..! Čovjek ne želi „potrese života“, nesigurnost, uznemiravanje, ne želi biti „izbačen iz mirne kolotečine“ - dobro zna što to njemu znači i što mu donosi, ako se „pomakne s ustajalog mjesta“ - dobro poznatog. Dobro čovjek zna, da, ako otkrije svoje tijelo, svoju dušu i srce nekom drugom, dobro zna da može biti „ranjen“. Zato se čuva, plaši i straši od svega onoga, njemu - nepoznatoga.
Kroz životna iskustva, čovjek je od djetinjeg doba preko mladosti, nešto slično već prošao. Jedan odnos, jedna želja, jedna „glad“, jedno iskustvo - podsjeća na drugo. Sve što čovjek biva stariji život postaje teži i složeniji, a s njim i „Igra Života“ kroz neke odnose, koji ispunjavaju njegove želje, njegove gladi, njegove strasti,..!
Ali život sprema „zamke“, baca čovjeka u labirinte - ponekad bez izlaza, valja ga po „blatu života“, igra se njime kao vjetar otpalim lišćem, lomi ga i drobi bez milosti.
Zato nevoljama života ne treba čovjek pridavati previše pažnje koju im daje, već se mora hrabro suočiti s njima, ali sa razumijevanjem. Jer sve ono čemu čovjek pridaje previše pažnje, za to se i veže, to dobije moć nad njim, počinje njime upravljati. Više on čovjek nije „svoj“. Sve ono zlo koje čovjeka ne ubije, ojačat će ga sigurno! Doživljavat će čovjek razna čišćenja, otklanjanja, skidanja karmičkog smeća, raznih nečistoća, a sve kako bi se ispitala njegova snaga, hrabrost, povjerenje, etičnost, poštenje, njegova ispravnost i istina.
Tjelesne bolesti lijeće - štite Dušu, nastaju zbog „Gladi“ za nečim fizičkim - materijalnim, a sve kako bi čovjek zadovoljio : glavu, uši, oči, nos, jezik, spolovilo, želudac, crijeva, noge, ruke,..!
Glad za nečim ili nekim boli, zato se čovjek opskrbljuje onim što voli - želi, onim za čim je gladan. Voli da to što ga ispunjava, vječno bude u njemu, kraj njega, voli da to što treba - želi - voli, bude uvijek na dohvat ruke. Ako upravo to što čovjek voli - želi - za čim je gladan, ne dobije, On od toga - Odustaje. Ali sada želi, da to što voli i želi, za čim je gladan, i Nestane! Bolje da nestane, nego da i dalje želim - volim, misli čovjek. I nastaje bolna muka u čovječjem tijelu, nastaje borba zbog „teške gladi“ - jer čovjeku je dobro poznat osjećaj „okusa i mirisa“ zadovoljstva koje mu je to što voli i želi, nekada pružalo! I dobro je zapamtio čovjek kada je To što je želio i volio - imao, koje mu se zadovoljstvo pružalo.
Tako čovjek može provoditi duge besane noći razmišljajući i tugujući nad svojim jadnim životom, svojom nesmiljenom sudbinom koja ga je snašla, zbog teških životnih udaraca, raznih rezanja, potezanja, natezanja, navlačenja, omalovažavanja, ponižavanja od strane drugih,..- njemu milih ili ne milih ljudi,..- onih kojima je okružen!
Zato, ako je društvo u kojem se krećeš čovječe, loše za tebe i po tebe,..- bježi iz njega i ne okreči se više,..- već potraži vesele, vedre, radosne ljude,..- a sigurno ćeš ih negdje naći,..- ako ne nigdje drugdje - evo me na Facebook okruženom energetskim virtualnim fejs prijateljima nekim vidljivim, a nekima nevidljivim, nije važno i to je super zamjena za živo društvo!
= Snaga pameti, snaga razuma i snaga mozga, čovjeku služe za preuzimanje odgovornosti svih stvaranja, ako toga nema, ako čovjek „stoji na mjestu“, kao i bilo što, što stoji na mjestu s vremenom se „suši - ruši“, ali definitivno suho pada i propada. Moguće je da se previše čovjek okrenuo materijalnim stvarima, „popustio“ svojoj mašti, životu u iluziji, nestvarnim nadanjima, svojim neumjerenim željama, nekontroliranim strastima, moguće nezasitnosti - pohlepi, požudi, impulzivnosti, nagonskom ponašanju, izgubio je svjesnost svoje Duše na koju je zaboravio.
Jer, čovjekova Duša je ta, bez koje on ne bi bio živ, ona se nalazi u njegovom Srcu koje kuca samo zbog nje, ona teži za Bogom, za duhovnošću, uvijek je težila i težiti će, pa priznalo to ljudsko biće - čovjek sebi, ili ne,..!
Čovjek živi u „snu“, ljuljuška se u svojoj zabludi - mašti - iluziji, lijepo mu je, udobno, osjeća se siguran. Ne želi pogledati prema „vani“, ali niti „unutra“ u sebe, jer boji se, drži se za stare stvari, stare navike, stare vezanosti - ovisnosti. Boji se čovjek „novoga“, jer ono ga plaši i straši, nepoznato je za njega. A čovjek se boji novoga zato - što ne zna stvoriti - Novo! Ne želi „otvoriti oči“, jer, nesvjesno se boji onoga što bi mogao ugledati, a to je - Istina. I tako čovjek živi život u - Laži, jer nesvjesno zna da je - Istina Bolna! Da, Istina Boli, ona je bolna, a čovjek ne želi da ga nešto boli - zato izabire - Neistinu, iluziju, maštu, nestvarnost,..! Ljuljuška se čovjek u ispletenoj svojoj - „Mreži Šarenih Laži“. Sam ju je ispleo, a na neki način pomagali su mu i oni oko njega kojima je okružen, svi oni dobronamjerni i zli, svi oni prijatelji i neprijatelji, vidljivi i nevidljivi pomagači, svi su oni sudjelovali u pletenju čovjekove mreže - „Paukove mreže“ u koju se sapleo i u kojoj je zapeo, - baš kao i Muha Govnjara, koja će kad - tad biti - pojedena, provarena i u obliku fekalija - izmeta posrana i izbačena, da „izbačena iz kolotečine života“ - iz „Kruga Postojanja“,..!
A zapeo je čovjek u mreži samo zato što nije vidio, ili nije htio vidjeti gdje ide, gdje leti, kamo srlja ko muha bez glave, juri žuri, kao da ga svi vrazi ovoga svijeta - ganjaju,..! A ganja ga - Vrag u njemu samome.
Brzina je Jurnjava (i obrnuto) - i jedan i drugi pojam je - Nestabilnosti, jer na brzinu se samo „muhe love“, a u jurnjavi možeš i u blato pasti što je blaži oblik, a teži je oblik, ako padneš i slomiš vrat - onda si gotov za sva vremena,..! Brzina kojom čovjek kroz svoj život - juri ubitačna je za njega i sve one oko njega, ali on to ne vidi, već i dalje juri žuri,..- i misli - sve sada, sve odmah, sve meni, sve za moje, sve za svoje, sve za budućnost mene i mojih generacija,..! Živjeti za Sutra, za Budućnost, to je glupost, jer čovjek živi za nešto što ne može znati što će biti,..! Zato živi čovječe za - Danas, za - Trenutak. Jer življenje u trenutku - najveće je Buđenje! I, zato čovječe, ne misli o prošlosti, ne čeprkaj po njoj - prošlost je povijest, a Povijest se ponavlja, pa će te jednog dana, kada se budeš najmanje nadao „i ovako ili onako“ sustići - „Duhovi Prošlosti“, kad - tad ponovno će te - Napasti,..! Zato ne „rovari“ po starim otpacima, ne kopaj po kanti za smeće, jer,..- stara poslovica kaže, „..ne kopaj po govnima, jer što više kopaš, to više smrde“,..!
A čovjek misli da je - Pametan, da je - Popio Pamet Cijeloga Svijeta, ali nije, jer sigurno nije,..! Ne zna čovjek ni tko je, a ne zna niti što je, a još manje zna - zašto je,..! U slabosti svog uma razuma čovjek živi,..! A, Slabost je Grijeh! Snaga je sveta. Snaga je Temelj - Istine! Čovjek uporno treba ustrajati u istini, jer korijen Zla nalazi se u - Kukavičluku u skrivanju istine - Ležanju u snu, ljuljuškanju u - „Paukovoj Mreži“. Istinu čovjek skriva samo pred onima kojih se boji ili pred sobom samim ili pred onima koje mrzi. I strah i mržnja jesu negativne emocije. Bojati se, plakati, žalovati, tugovati, mrziti sebe ili nekog drugog - Zašto,..!?
Dobro je poznat čovjeku osjećaj topline zagrljaja, ispunjenosti tijela ugodnim osjećajima, sitosti njegovog trbuha, zadovoljenih strasti i želja koje su mu određene okolnosti pružale. A čovjek zna da ništa nije vječno, da ništa ne traje dugo, da se njegov položaj može u trenu promijeniti, da osjećaj Sigurnosti može nestati,..!
Ali, ipak - čovjek želi mir, sigurnost, toplinu, ljubav,..! Čovjek ne želi „potrese života“, nesigurnost, uznemiravanje, ne želi biti „izbačen iz mirne kolotečine“ - dobro zna što to njemu znači i što mu donosi, ako se „pomakne s ustajalog mjesta“ - dobro poznatog. Dobro čovjek zna, da, ako otkrije svoje tijelo, svoju dušu i srce nekom drugom, dobro zna da može biti „ranjen“. Zato se čuva, plaši i straši od svega onoga, njemu - nepoznatoga.
Kroz životna iskustva, čovjek je od djetinjeg doba preko mladosti, nešto slično već prošao. Jedan odnos, jedna želja, jedna „glad“, jedno iskustvo - podsjeća na drugo. Sve što čovjek biva stariji život postaje teži i složeniji, a s njim i „Igra Života“ kroz neke odnose, koji ispunjavaju njegove želje, njegove gladi, njegove strasti,..!
Ali život sprema „zamke“, baca čovjeka u labirinte - ponekad bez izlaza, valja ga po „blatu života“, igra se njime kao vjetar otpalim lišćem, lomi ga i drobi bez milosti.
Zato nevoljama života ne treba čovjek pridavati previše pažnje koju im daje, već se mora hrabro suočiti s njima, ali sa razumijevanjem. Jer sve ono čemu čovjek pridaje previše pažnje, za to se i veže, to dobije moć nad njim, počinje njime upravljati. Više on čovjek nije „svoj“. Sve ono zlo koje čovjeka ne ubije, ojačat će ga sigurno! Doživljavat će čovjek razna čišćenja, otklanjanja, skidanja karmičkog smeća, raznih nečistoća, a sve kako bi se ispitala njegova snaga, hrabrost, povjerenje, etičnost, poštenje, njegova ispravnost i istina.
Tjelesne bolesti lijeće - štite Dušu, nastaju zbog „Gladi“ za nečim fizičkim - materijalnim, a sve kako bi čovjek zadovoljio : glavu, uši, oči, nos, jezik, spolovilo, želudac, crijeva, noge, ruke,..!
Glad za nečim ili nekim boli, zato se čovjek opskrbljuje onim što voli - želi, onim za čim je gladan. Voli da to što ga ispunjava, vječno bude u njemu, kraj njega, voli da to što treba - želi - voli, bude uvijek na dohvat ruke. Ako upravo to što čovjek voli - želi - za čim je gladan, ne dobije, On od toga - Odustaje. Ali sada želi, da to što voli i želi, za čim je gladan, i Nestane! Bolje da nestane, nego da i dalje želim - volim, misli čovjek. I nastaje bolna muka u čovječjem tijelu, nastaje borba zbog „teške gladi“ - jer čovjeku je dobro poznat osjećaj „okusa i mirisa“ zadovoljstva koje mu je to što voli i želi, nekada pružalo! I dobro je zapamtio čovjek kada je To što je želio i volio - imao, koje mu se zadovoljstvo pružalo.
Tako čovjek može provoditi duge besane noći razmišljajući i tugujući nad svojim jadnim životom, svojom nesmiljenom sudbinom koja ga je snašla, zbog teških životnih udaraca, raznih rezanja, potezanja, natezanja, navlačenja, omalovažavanja, ponižavanja od strane drugih,..- njemu milih ili ne milih ljudi,..- onih kojima je okružen!
Zato, ako je društvo u kojem se krećeš čovječe, loše za tebe i po tebe,..- bježi iz njega i ne okreči se više,..- već potraži vesele, vedre, radosne ljude,..- a sigurno ćeš ih negdje naći,..- ako ne nigdje drugdje - evo me na Facebook okruženom energetskim virtualnim fejs prijateljima nekim vidljivim, a nekima nevidljivim, nije važno i to je super zamjena za živo društvo!
