My Opera"Igra Života" : PLAKANJE (teška bolest duše)
Wednesday, July 31, 2013 8:42:15 PM
Autor teksta - Dolores Rodin : PLAKANJE u "Igri Života" (teška bolest duše)
= Čovjeku, kao i svakom živom biću, za normalan život potrebna je hrana, toplina, ljubav, razumijevanje, krov nad glavom također, kao i blizina onih, sličnih njemu.
Svaki čovjek ima, a prema odgoju iz djetinjstva - „izgrađen“ svoj osobni način - stil savladavanja teškoća koje život donosi. Svako plakanje služi kao „smirenje“ u trenucima boli, straha, nesigurnosti, tjeskobe, očaja,..! Pogrešno čovjek razumije,..- odnosno ne razumije nikoga i ništa – a sebe najmanje. Čovjek ne zna prema kome i čemu treba biti samilostan, jer pao je on u neznanje, živi u njemu - jadikuje, plače, žaluje, žali se - na dubljoj razini svijesti za materijalnim vrijednostima za kojima je vječno „gladan“, za osobama ili stvarima o kojima ovisi, za koje je vezan. Zato čovjek treba raditi i živjeti bez ovisnosti - vezanosti o rezultatima svog rada - ne ovisiti o njima, ali niti o drugim ljudima. Jer sam se čovjek rodio, sam će i umrijeti!
Prvo i osnovno, svako plakanje, jadikovanje, žalost - žaljenje za nekim ili nečim, puštanje suza, oslobađanje tekućina tijela, sve su to znakovi koji pokazuju kako čovjek nije svjestan sebe i svega što ga okružuje - živi s nerazumijevanjem svog života - u nečistoći, u blatu, u labirintu se izgubio. Sve nečistoće „lijepe“ se samo na onog čovjeka koji ne poznaje vrijednosti života, zbog toga ga one vode prema „dnu - ponoru“ - zbog života u zabludi - neistini - iluziji - mašti.
Dugo vremena tuga, donosi bijes. Tuga i bijes, dalje zbog nemoći iznalaženja rješenja iz neke životne situacije donose tjeskobu koja izaziva plakanje, pa tako često mladi ili stari plakanjem skreću pažnju na sebe. Da, plakanjem se izaziva pažnja, koja je posljedica bijesa, što je u fazi razvoja „U Igri Života“ - odnosa suočen sa stvarnim ili prividnim Suparnikom - svi oni drugi čovjeku nasuprot - Mati - Otac, te svi oni koji će kroz njegov život koračati s njim, uz njega ili pokraj njega,..! Moguće da je i plakanje zabranjeno ili je sramota, jer dobro dijete - čovjek, ne plače. Oni ne pokazuju svoje osjećaje. Ovo je vrsta takozvanoga „dobrog“ odgoja mladog čovjeka!
A, prirodna reakcija zbog „neopravdanog kažnjavanja“ je opravdani bijes protiv takvog ponašanja. Ali dijete ili odrastao čovjek, boji se pokazati bijes, zato umjesto bijesa - plače. Svaki čovjek ima, a prema odgoju iz djetinjstva - „izgrađen“ svoj osobni način - stil savladavanja teškoća koje život donosi. Međutim, trebamo znati da svako plakanje nastaje zbog Gubitka ili zbog „Gladi“ za nečim fizičkim - materijalnim ili nekim duševnim - emotivnim osjećajem. Ako „Glad“ nije zadovoljena, nastaju Tjelesne i Duševne boli.
= Tjelesne bolesti lijeće - štite Dušu, a Duševne bolesti lijeće - štite Tijelo. Čovjek plače zbog tjelesnih bolova, ali i zbog duševnih boli. Vrijeme lijeći sve „rane“ kaže stara poslovica, pa tako i plakanje kroz određeno vrijeme - Lijeći!
= Duševne bolesti lijeće - štite Tijelo, nastaju zbog „Gladi“ za nekim - čovjeku bliskim duhovno, osjećajno, emotivno povezanim, pa tako „glad“ za nekim boli zbog napuštenosti, odbačenosti, ostavljenosti, iznevjerenosti,..!
Svako plakanje služi kao „smirenje“ u trenucima boli, straha, nesigurnosti, tjeskobe, očaja,..!
Plakanjem čovjek otpušta sve negativno što se u njemu nakupilo, zato je svako plakanje dobro i zdravo, a izražava se curenjem vode - suza, i ostalih nakupljenih tekućina u tijelu. Suze jesu posljedica plakanja, a mogu se slijevati niz lice ili u nos i iz nosa ili u grlo. A čovjek plakanjem može i pluća „provjetriti - vježbati“.
= Plakanje - Voda - Plač - Suze - Šmrcanje - Kihanje - Kašljanje - Slinjenje - Povraćanje - Znojenje - Mokrenje - Proljev - Orgazam,..! Puštanjem vode iz tijela - očiju : plakanjem - suzama, ušiju - bolovima ili curenjem iz njih, nosa - šmrcanjem, jezika - slinjenjem, mjehura - mokrenjem. Plakanje se može izražavati u podrhtavanju usana, ramena, prsnog koša,..- šmrcanja, slinjenja, čestog mokrenja,..! Razlozi za „puštanjem vode“ mogu biti raznovrsni. Puštanjem vode, čovjek traži pažnju, privlači pozornost na sebe, podsvjesno želi biti u centru zbivanja, a ako to nije, bespomoćno stanje straha tjera ga da pokazuje, ili da zaustavlja sve negativne emocije : bjesnilo, ljutnju, mržnju, agresiju, žalost, tugu, tjeskobu,..!
Prvenstveno iz čovjeka samoga proizlazi davanje sebe - sebi samome kroz služenje sebe čišćenjem svojih „sokova tijela“ kao što je plakanje, šmrcanje, mokrenje, povraćanje, znojenje, kašljanje, kihanje, pražnjenje crijeva, orgazam definitivno, što također donosi određenu vrstu zadovoljstva, a sve preko oslobađanja „otpadnog tereta“ - nakupina koje pritišću organizam.
= Orgazam posebno, čovjek ili ga ima ili ga nema, ako ga ima - super, potentan je - stvaralački sposoban, ako ga nema, jao i kuku njemu, impotentan je - stvaralački nesposoban, ima problem Šeste čakre (6.) - Mozak, um, razum, intelekt, intuicija, viđenje sebe i drugih, i Druge čakre (2.) - Spolne, seksualne, spolni organi - maternica, testisi, crijeva, partnerski odnosi bilo koje vrste, moć, nadzor, kreacija, stvaralaštvo,..!
= Uzrok problema bolnog plakanja je traženje pomoći, zbog života u nevolji, čovjeka nešto boli, dovodi ga u mučno stanje, plaši se, straši se - strah prevladava,..- nezadovoljan je čovjek samim sobom, sa svojom sudbinom, sa svojom okolinom, sa svima i svime što ga okružuje. Počinju se rušiti sve njegove nade, propadaju svi planovi, ništa nije onako kako bi čovjek htio, jedno želi, a događa se drugo, ne vidi izlaza, kud god da krene sve je „zatvoreno“. Kako vrijeme prolazi u čovjeku se počinje stvarati osjećaj ljutnje, bijesa, mržnje, uvrijeđenosti, kritike, osuđivanja prema drugim ljudima, prevladava svjesna ili nesvjesna agresija prema svima i svemu, prema muškarcima i ženama.
= Jedan će čovjek pokazati agresiju - „izbaciti šaku - dizati“, izbaciti sve iz sebe, iz nutrine svog bića : plakati, derat se, jaukati, zapomagati, vrištati, vikati - pokazati puni raspon svojih pluća i svog glasa, te time izraziti svoje osjećaje…
= Drugi će čovjek sakriti agresiju - „skupljati šaku - držati“, potiskivati sve u sebi, u nutrini svog bića : „gutati u sebi“, šutjeti, trpjeti, tiskati, ne pokazivati ono što ga muči - boli, stvara pritisak, peče, ne izražavati svoje osjećaje...
I tako čovjek „plače“ i plače, a sve zbog straha od bola, jer snašli su ga isti osjećaji, spopale iste želje, ponovo je gladan onoga što voli. A dobro zna da to što voli, ne smije voljeti. Počinje u svojoj glavi stvarati negativne slike.
Pet oblika plakanja :
= Bolno plakanje nije ugodno za okolinu, jer kod svih onih koji ga slušaju izaziva potrebu za poduzimanjem nečega, za pomaganjem dotičnom,
= Bijesno plakanje zbog ljutnje, srditosti,
= Žalosno plakanje nastaje zbog nezadovoljstva, iznevjerenosti,..- žalost se ne može ublažiti onom čovjeku koji plače i živi život u neznanju!
= Očajno, beznadežno plakanje jadnika, nemoćnika,
= Zadovoljno plakanje zbog uživanja u dobitku nečeg lijepog, a vrijednog - dostojnog čovjeka, plakanje od sreće, smijeha, neke sretne, vesele okolnosti. Plakanje od ljubavi, od radosti,..!
Morao bi čovjek znati da je - Snaga Temelj Istine! Snaga je sveta, Slabost je Grijeh! Čovjek uporno treba ustrajati u istini, jer korijen Zla nalazi se u Kukavičluku, u skrivanju istine. Istinu čovjek skriva samo pred onima kojih se boji, ili pred onima koje mrzi. I strah i mržnja jesu negativne emocije. Bojati se, plakati, žalovati, tugovati, mrziti sebe ili nekoga,..- zašto!?
A dobro bi bilo kad bi čovjek znao zašto se sve to događa, zašto sva ta iskušenja u patnjama života?, a - razlog je jednostavan. Čovjek mora znati da samo kroz patnje koje se javljaju u njegovoj obitelji iz koje je potekao, te kroz razne druge odnose s onima s kojima „prolazi“ kroz život,..- svi ti odnosi služe kao poticaj prema - Višim Razinama Svijesti, prema nekoj vrsti - Duhovnosti.
= U „Igri Života“ - Hrabrost je važna, jer - Čovjek Hrabar ne može postati „iznenada“. Kako bi čovjek imao snage da prebrodi iskušenja koja pred njega stavlja Svijet, mora postati Hrabar, a hrabrost treba vježbati. Što je to hrabrost? Hrabrost nikad ne znači da čovjek juri glavom bez obzira, ili grlom u jagode, ili da radi bez „mozga“, već da svjesno iskonstruiranu snagu upotrijebi u svrhu za nekoga ili nešto ili protiv nekoga ili nečega.
Hrabrost i Samopouzdanje, čovjek vježbati mora. Potrebno je da on čovjek nauči svakodnevno se hrabriti, ohrabrivati, u svojoj glavi pozitivne misli stvarati, jer glava mu služi zato! Najbolje će rezultate postići onaj čovjek koji je usredotočen na svoj cilj. Samo pozitivne misli u glavi, koje on čovjek treba stvarati i slušati ih, vode naprijed, prema uspješnom cilju života.
Ako čovjek mora nešto od svojih dužnosti obaviti, a osjeća se malodušno, bez snage klonulo, ne smije stati, prepustiti se bezvoljnosti. On čovjek, sam sebe mora tjerati, kao što seljak volove tjera. Mora se truditi svim svojim snagama da ne posustane, da ne padne. Pred drugima on mora skrivati svoje raspoloženje, jer i to se vježbati mora.
= Čovjeku, kao i svakom živom biću, za normalan život potrebna je hrana, toplina, ljubav, razumijevanje, krov nad glavom također, kao i blizina onih, sličnih njemu.
Svaki čovjek ima, a prema odgoju iz djetinjstva - „izgrađen“ svoj osobni način - stil savladavanja teškoća koje život donosi. Svako plakanje služi kao „smirenje“ u trenucima boli, straha, nesigurnosti, tjeskobe, očaja,..! Pogrešno čovjek razumije,..- odnosno ne razumije nikoga i ništa – a sebe najmanje. Čovjek ne zna prema kome i čemu treba biti samilostan, jer pao je on u neznanje, živi u njemu - jadikuje, plače, žaluje, žali se - na dubljoj razini svijesti za materijalnim vrijednostima za kojima je vječno „gladan“, za osobama ili stvarima o kojima ovisi, za koje je vezan. Zato čovjek treba raditi i živjeti bez ovisnosti - vezanosti o rezultatima svog rada - ne ovisiti o njima, ali niti o drugim ljudima. Jer sam se čovjek rodio, sam će i umrijeti!
Prvo i osnovno, svako plakanje, jadikovanje, žalost - žaljenje za nekim ili nečim, puštanje suza, oslobađanje tekućina tijela, sve su to znakovi koji pokazuju kako čovjek nije svjestan sebe i svega što ga okružuje - živi s nerazumijevanjem svog života - u nečistoći, u blatu, u labirintu se izgubio. Sve nečistoće „lijepe“ se samo na onog čovjeka koji ne poznaje vrijednosti života, zbog toga ga one vode prema „dnu - ponoru“ - zbog života u zabludi - neistini - iluziji - mašti.
Dugo vremena tuga, donosi bijes. Tuga i bijes, dalje zbog nemoći iznalaženja rješenja iz neke životne situacije donose tjeskobu koja izaziva plakanje, pa tako često mladi ili stari plakanjem skreću pažnju na sebe. Da, plakanjem se izaziva pažnja, koja je posljedica bijesa, što je u fazi razvoja „U Igri Života“ - odnosa suočen sa stvarnim ili prividnim Suparnikom - svi oni drugi čovjeku nasuprot - Mati - Otac, te svi oni koji će kroz njegov život koračati s njim, uz njega ili pokraj njega,..! Moguće da je i plakanje zabranjeno ili je sramota, jer dobro dijete - čovjek, ne plače. Oni ne pokazuju svoje osjećaje. Ovo je vrsta takozvanoga „dobrog“ odgoja mladog čovjeka!
A, prirodna reakcija zbog „neopravdanog kažnjavanja“ je opravdani bijes protiv takvog ponašanja. Ali dijete ili odrastao čovjek, boji se pokazati bijes, zato umjesto bijesa - plače. Svaki čovjek ima, a prema odgoju iz djetinjstva - „izgrađen“ svoj osobni način - stil savladavanja teškoća koje život donosi. Međutim, trebamo znati da svako plakanje nastaje zbog Gubitka ili zbog „Gladi“ za nečim fizičkim - materijalnim ili nekim duševnim - emotivnim osjećajem. Ako „Glad“ nije zadovoljena, nastaju Tjelesne i Duševne boli.
= Tjelesne bolesti lijeće - štite Dušu, a Duševne bolesti lijeće - štite Tijelo. Čovjek plače zbog tjelesnih bolova, ali i zbog duševnih boli. Vrijeme lijeći sve „rane“ kaže stara poslovica, pa tako i plakanje kroz određeno vrijeme - Lijeći!
= Duševne bolesti lijeće - štite Tijelo, nastaju zbog „Gladi“ za nekim - čovjeku bliskim duhovno, osjećajno, emotivno povezanim, pa tako „glad“ za nekim boli zbog napuštenosti, odbačenosti, ostavljenosti, iznevjerenosti,..!
Svako plakanje služi kao „smirenje“ u trenucima boli, straha, nesigurnosti, tjeskobe, očaja,..!
Plakanjem čovjek otpušta sve negativno što se u njemu nakupilo, zato je svako plakanje dobro i zdravo, a izražava se curenjem vode - suza, i ostalih nakupljenih tekućina u tijelu. Suze jesu posljedica plakanja, a mogu se slijevati niz lice ili u nos i iz nosa ili u grlo. A čovjek plakanjem može i pluća „provjetriti - vježbati“.
= Plakanje - Voda - Plač - Suze - Šmrcanje - Kihanje - Kašljanje - Slinjenje - Povraćanje - Znojenje - Mokrenje - Proljev - Orgazam,..! Puštanjem vode iz tijela - očiju : plakanjem - suzama, ušiju - bolovima ili curenjem iz njih, nosa - šmrcanjem, jezika - slinjenjem, mjehura - mokrenjem. Plakanje se može izražavati u podrhtavanju usana, ramena, prsnog koša,..- šmrcanja, slinjenja, čestog mokrenja,..! Razlozi za „puštanjem vode“ mogu biti raznovrsni. Puštanjem vode, čovjek traži pažnju, privlači pozornost na sebe, podsvjesno želi biti u centru zbivanja, a ako to nije, bespomoćno stanje straha tjera ga da pokazuje, ili da zaustavlja sve negativne emocije : bjesnilo, ljutnju, mržnju, agresiju, žalost, tugu, tjeskobu,..!
Prvenstveno iz čovjeka samoga proizlazi davanje sebe - sebi samome kroz služenje sebe čišćenjem svojih „sokova tijela“ kao što je plakanje, šmrcanje, mokrenje, povraćanje, znojenje, kašljanje, kihanje, pražnjenje crijeva, orgazam definitivno, što također donosi određenu vrstu zadovoljstva, a sve preko oslobađanja „otpadnog tereta“ - nakupina koje pritišću organizam.
= Orgazam posebno, čovjek ili ga ima ili ga nema, ako ga ima - super, potentan je - stvaralački sposoban, ako ga nema, jao i kuku njemu, impotentan je - stvaralački nesposoban, ima problem Šeste čakre (6.) - Mozak, um, razum, intelekt, intuicija, viđenje sebe i drugih, i Druge čakre (2.) - Spolne, seksualne, spolni organi - maternica, testisi, crijeva, partnerski odnosi bilo koje vrste, moć, nadzor, kreacija, stvaralaštvo,..!
= Uzrok problema bolnog plakanja je traženje pomoći, zbog života u nevolji, čovjeka nešto boli, dovodi ga u mučno stanje, plaši se, straši se - strah prevladava,..- nezadovoljan je čovjek samim sobom, sa svojom sudbinom, sa svojom okolinom, sa svima i svime što ga okružuje. Počinju se rušiti sve njegove nade, propadaju svi planovi, ništa nije onako kako bi čovjek htio, jedno želi, a događa se drugo, ne vidi izlaza, kud god da krene sve je „zatvoreno“. Kako vrijeme prolazi u čovjeku se počinje stvarati osjećaj ljutnje, bijesa, mržnje, uvrijeđenosti, kritike, osuđivanja prema drugim ljudima, prevladava svjesna ili nesvjesna agresija prema svima i svemu, prema muškarcima i ženama.
= Jedan će čovjek pokazati agresiju - „izbaciti šaku - dizati“, izbaciti sve iz sebe, iz nutrine svog bića : plakati, derat se, jaukati, zapomagati, vrištati, vikati - pokazati puni raspon svojih pluća i svog glasa, te time izraziti svoje osjećaje…
= Drugi će čovjek sakriti agresiju - „skupljati šaku - držati“, potiskivati sve u sebi, u nutrini svog bića : „gutati u sebi“, šutjeti, trpjeti, tiskati, ne pokazivati ono što ga muči - boli, stvara pritisak, peče, ne izražavati svoje osjećaje...
I tako čovjek „plače“ i plače, a sve zbog straha od bola, jer snašli su ga isti osjećaji, spopale iste želje, ponovo je gladan onoga što voli. A dobro zna da to što voli, ne smije voljeti. Počinje u svojoj glavi stvarati negativne slike.
Pet oblika plakanja :
= Bolno plakanje nije ugodno za okolinu, jer kod svih onih koji ga slušaju izaziva potrebu za poduzimanjem nečega, za pomaganjem dotičnom,
= Bijesno plakanje zbog ljutnje, srditosti,
= Žalosno plakanje nastaje zbog nezadovoljstva, iznevjerenosti,..- žalost se ne može ublažiti onom čovjeku koji plače i živi život u neznanju!
= Očajno, beznadežno plakanje jadnika, nemoćnika,
= Zadovoljno plakanje zbog uživanja u dobitku nečeg lijepog, a vrijednog - dostojnog čovjeka, plakanje od sreće, smijeha, neke sretne, vesele okolnosti. Plakanje od ljubavi, od radosti,..!
Morao bi čovjek znati da je - Snaga Temelj Istine! Snaga je sveta, Slabost je Grijeh! Čovjek uporno treba ustrajati u istini, jer korijen Zla nalazi se u Kukavičluku, u skrivanju istine. Istinu čovjek skriva samo pred onima kojih se boji, ili pred onima koje mrzi. I strah i mržnja jesu negativne emocije. Bojati se, plakati, žalovati, tugovati, mrziti sebe ili nekoga,..- zašto!?
A dobro bi bilo kad bi čovjek znao zašto se sve to događa, zašto sva ta iskušenja u patnjama života?, a - razlog je jednostavan. Čovjek mora znati da samo kroz patnje koje se javljaju u njegovoj obitelji iz koje je potekao, te kroz razne druge odnose s onima s kojima „prolazi“ kroz život,..- svi ti odnosi služe kao poticaj prema - Višim Razinama Svijesti, prema nekoj vrsti - Duhovnosti.
= U „Igri Života“ - Hrabrost je važna, jer - Čovjek Hrabar ne može postati „iznenada“. Kako bi čovjek imao snage da prebrodi iskušenja koja pred njega stavlja Svijet, mora postati Hrabar, a hrabrost treba vježbati. Što je to hrabrost? Hrabrost nikad ne znači da čovjek juri glavom bez obzira, ili grlom u jagode, ili da radi bez „mozga“, već da svjesno iskonstruiranu snagu upotrijebi u svrhu za nekoga ili nešto ili protiv nekoga ili nečega.
Hrabrost i Samopouzdanje, čovjek vježbati mora. Potrebno je da on čovjek nauči svakodnevno se hrabriti, ohrabrivati, u svojoj glavi pozitivne misli stvarati, jer glava mu služi zato! Najbolje će rezultate postići onaj čovjek koji je usredotočen na svoj cilj. Samo pozitivne misli u glavi, koje on čovjek treba stvarati i slušati ih, vode naprijed, prema uspješnom cilju života.
Ako čovjek mora nešto od svojih dužnosti obaviti, a osjeća se malodušno, bez snage klonulo, ne smije stati, prepustiti se bezvoljnosti. On čovjek, sam sebe mora tjerati, kao što seljak volove tjera. Mora se truditi svim svojim snagama da ne posustane, da ne padne. Pred drugima on mora skrivati svoje raspoloženje, jer i to se vježbati mora.
