My Opera"Igra Života" : (prvi dio) - RUKE
Wednesday, August 14, 2013 7:26:21 PM
Autor teksta - Dolores Rodin : (prvi dio) RUKE
= Bez disanja - pluća, bez srca i ruku, te pokretanja tijela ne možemo živjeti, isto kao i bez dodirivanja s drugima. Dodir ruke prati nas već od samog rođenja. Uvijek nekoga ili nešto dodirujemo. Dodir učimo, na dodir se privikavamo, u skladu s dodirom se i odgajamo. Svaki put kad ispružimo ruku prema nekome ili nečemu, mi ulazimo direktno u energetsko polje predmeta našeg dodira. Svaki dodir može biti neka vrsta naše komunikacije, svjesne ili ne svjesne reakcije, spontane, slučajne ili namjerne. Isto tako dodirom pokazujemo svjesne ili ne svjesne dokaze naših osjećaja prema nekome. Dodir može biti nježan, koji će govoriti više od riječi, ili strastven u ljubavnom zanosu, što će nam pokazati stupanj zaljubljenosti, privrženosti, odanosti. Dodirom želimo na svojoj koži osjetiti kožu druge duše, drugog bića ili predmeta našeg zanimanja, našeg obožavanja.
Najviše i najčešće se dodirujemo rukama. Jeste li ikada pogledali svoje ruke? Jeste li se ikad zamislili nad njima? Niste, normalno da niste! Rukama upravljamo automatski, bez razmišljanja. Ruke tako predivan dio našeg tijela, ponekad mogu biti zalog nekog Ugovora koji proizlazi iz srca, a mogu biti i Jamac dogovora - rukovanjem. Jeste li ikada nekome pružili ruku, ruke pomoći i zaštite? Jer, Ruke jesu Velike. One su simbol snage, vlasti. One jesu naše oruđe kojim baratamo, a ujedno služe i za držanje drugog oruđa, ili oružja, pa tako možemo govoriti o rukama pravednim ili onim koje kažnjavaju. I kirurg i pisac, slikar i kipar imaju ruke isto kao i kuhar, rudar, vozač, graditelj, radnik,..- i majka ima ruke najnježnije od svih ruku. Jer, Ruke izražavaju našu ljubav, našu predanost, ljubav prema drugima, sposobnost prihvaćanja i otpuštanja, obuhvaćanja svih naših životnih iskustava. Ramena, ruke, šake i prsti predstavljaju sposobnost našeg djelovanja kao i izvršavanja nekog djela. Oblik ruku i prstiju igra važnu ulogu u stvaranju našeg rukopisa. Odgovara mentalnom impulsu mozga u mehaničkoj radnji naše ruke. Rukopis također, preko ruke može otkriti našu želju za dopadanjem, strepnju, vrlinu, emotivnost, širinu duhovnosti, zbunjenost, pasivnost, nervozu, pakost, ljubomoru, materijalizam, sklonost perverzijama, altruizmu, našu toplinu ili hladnokrvnost karaktera…!
Problemi s rukama :
= Svi problemi nastali s rukama pokazuju ljutnju i bijes zbog uskraćene ljubavi. Dugovremeni bijes izaziva tugu koja s vremenom donosi tjeskobu i depresiju, strah od budućnosti. Moguće da se s previše toga u životu moramo boriti, a nismo dorasli tome. Ne možemo nečim rukovoditi, ispada nam, izmiče iz ruku, nešto gubimo, ne možemo dohvatiti - možda novac, posao, karijeru, školu, neuspjeli brak, propalu vezu,..! U nama se stvara osjećaj napuštenosti, osamljenosti, izoliranosti, neshvaćenosti, zaboravljenosti, počinjemo se „zatvarati“ pred životom.
Moramo znati da, kao što naše tijelo ima program samo održavanja, u nama postoji i program samo razaranja, koji neizbježno vodi u bolesti, nesreće, patnje raznih vrsta, a sve kao upozorenja, dok je konačnica sama smrt kao posljednja korekcija našeg negativnog stava prema životu.
Ruke na neki način drže naše tijelo u ravnoteži, a isto tako važu, dijele, mjere,..- pa tako naše ruke sliče pliticama na vagi za mjerenje.
Ruke predstavljaju produžetak naše Duše - Srca, snagu našeg nošenje sa životnim iskustvima. Da li se možemo uhvatiti u borbu sa nadolazećim problemima?, kolika je sposobnost našeg primanja - prihvaćanja - uzimanja - udisaja i davanja - otpuštanja - izdisaja?, kako baratamo, hvatamo, obuhvaćamo?, koliko jako nešto držimo i stežemo, te milujemo ili zadajemo bol? Ruke pokazuju koliko se držimo stvarnosti, da li grčevito grabimo ili ispuštamo?, kako držimo stvari u svojim rukama?, da li nam prolaze kroz prste ili ih predugo zadržavamo?, da li smo spretni ili nespretni, škrti, velikodušni?, kako se nosimo sami sa sobom i svojom okolinom? Idemo li ruku pod ruku s nekim? Da li pružimo ruku ponekad nekome, ruku pomirenja ili možda podrške? Pružamo li ruku nekome kada mu je pomoć najpotrebnija? Pružamo li ruku prijateljstva i sućuti? Da li prosjaku ponekad napunimo ruku?
Ruke su naše, veza s vanjskim svijetom, predstavljaju produžetak srčanog središta, Četvrtu čakru (4.) - Srčanu, Emotivnu, Osjećajnu, Plućnu i Disajnu Dušu i Srce (Sunce zlatnoga sjaj), koja se nalazi na torakalnom dijelu kičmenog stupa, na sredini leđa između lopatica naše grudne kralježnice.
= (1.T) - Prvi grudni, torakalni kičmeni kralježak, hrani i podržava : Ruke od lakta prema gore - nadlaktice do ramena i dolje - podlaktice uključujući ručne zglobove, šake, prste, jednjak i dušnik,..!
= Sve bolesti povezane sa (1.T) - Prvim grudnim, torakalnim kičmenim kralješkom, pokazuju se u vidu raznih bolova, poteškoća pri disanju - plitko ili duboko, astme, kašlja, teškog jedenja, otežanog gutanja, raznih problema ili bolova u rukama, ramenima, nadlakticama, podlakticama - uključujući i šake, ručne zglobove i prste.
= Uzrok bolesti : stalno prisutan strah od života kojeg zbog nečega ili nekoga ne prihvaćamo - svjesno ili podsvjesno. Duboko u sebi mislimo da nismo zaslužili ništa bolje, ništa dobroga na ovome svijetu. Mislimo da se sve dobro događa drugima - a moguće je da se samo bojimo ispružiti ruku. Preopterećeni smo radom, previše radimo, a mala je zarada, rezultati se skoro i ne vide. Previše smo toga sami sebi nagomilali na leđa. Baratamo s rukama, a nismo dorasli na neki način onome što radimo, preteško je, ne možemo sve riješiti, ne možemo nekim ili nečim rukovati, ne možemo „progutati“ probleme i brige. Nesvjesno se „zatvaramo“ pred životom, na neki smo se način stisnuli, skvrčili, zgrčili. Bojimo se popustiti u nekim stavovima koje su nam nametnuli roditelji - odgajatelji - staratelji - učitelji. Mislimo, i opet samo mislimo da za nas ništa nije dobro, da ne pripadamo životu koji pokraj nas prolazi. Bojimo se života, živimo pod pritiskom - teretom, nesposobni smo primiti, ali i dati, a bojimo se i otvoriti ruke - šake. Imamo problem prihvaćanja i otpuštanja, a s njim i veliki problem disanja : udisaja - prihvaćanja, izdisaja - otpuštanja! A pluća naša ne dišu pravilno, „izgubili“ smo prirodan ritam udisaja i izdisaja - ne „udišemo“, ali i ne „izdišemo“, na neki način odbijamo život - pomalo umiremo!
= Pouka : Potrebno je prihvatiti život kakav jest, „popraviti“ u njemu sve ono što možemo, shvatiti da je sve ono dobro i sreća koja se drugima događa, moguća i nama!
Koliko je samo propuštenih životnih radosti, zanemarenih zadovoljstava koja su nam bila na dohvat ruke. Nismo bili sposobni uhvatiti ono postojeće, jer smo bili usmjereni na ono nepostojeće, nešto idealizirano, nerealno u mašti, iluziji, zabludi.
Nemojmo zaboraviti da - Rukama molimo, rukama zazivamo Boga, ruke uzdižemo, ruke spuštamo. U našim rukama, šakama, prstima postoje komplementarne elektromagnetske struje koje ulaze i izlaze kroz prste, pa kada stavimo dlanove u položaj tako da se suprotni dlanovi i prsti lagano dodiruju kao kod molitve, tada dolazi do mentalne ravnoteže između lijeve i desne polovice mozga, što nas svakako dovodi u ravnotežu!
= Bez disanja - pluća, bez srca i ruku, te pokretanja tijela ne možemo živjeti, isto kao i bez dodirivanja s drugima. Dodir ruke prati nas već od samog rođenja. Uvijek nekoga ili nešto dodirujemo. Dodir učimo, na dodir se privikavamo, u skladu s dodirom se i odgajamo. Svaki put kad ispružimo ruku prema nekome ili nečemu, mi ulazimo direktno u energetsko polje predmeta našeg dodira. Svaki dodir može biti neka vrsta naše komunikacije, svjesne ili ne svjesne reakcije, spontane, slučajne ili namjerne. Isto tako dodirom pokazujemo svjesne ili ne svjesne dokaze naših osjećaja prema nekome. Dodir može biti nježan, koji će govoriti više od riječi, ili strastven u ljubavnom zanosu, što će nam pokazati stupanj zaljubljenosti, privrženosti, odanosti. Dodirom želimo na svojoj koži osjetiti kožu druge duše, drugog bića ili predmeta našeg zanimanja, našeg obožavanja.
Najviše i najčešće se dodirujemo rukama. Jeste li ikada pogledali svoje ruke? Jeste li se ikad zamislili nad njima? Niste, normalno da niste! Rukama upravljamo automatski, bez razmišljanja. Ruke tako predivan dio našeg tijela, ponekad mogu biti zalog nekog Ugovora koji proizlazi iz srca, a mogu biti i Jamac dogovora - rukovanjem. Jeste li ikada nekome pružili ruku, ruke pomoći i zaštite? Jer, Ruke jesu Velike. One su simbol snage, vlasti. One jesu naše oruđe kojim baratamo, a ujedno služe i za držanje drugog oruđa, ili oružja, pa tako možemo govoriti o rukama pravednim ili onim koje kažnjavaju. I kirurg i pisac, slikar i kipar imaju ruke isto kao i kuhar, rudar, vozač, graditelj, radnik,..- i majka ima ruke najnježnije od svih ruku. Jer, Ruke izražavaju našu ljubav, našu predanost, ljubav prema drugima, sposobnost prihvaćanja i otpuštanja, obuhvaćanja svih naših životnih iskustava. Ramena, ruke, šake i prsti predstavljaju sposobnost našeg djelovanja kao i izvršavanja nekog djela. Oblik ruku i prstiju igra važnu ulogu u stvaranju našeg rukopisa. Odgovara mentalnom impulsu mozga u mehaničkoj radnji naše ruke. Rukopis također, preko ruke može otkriti našu želju za dopadanjem, strepnju, vrlinu, emotivnost, širinu duhovnosti, zbunjenost, pasivnost, nervozu, pakost, ljubomoru, materijalizam, sklonost perverzijama, altruizmu, našu toplinu ili hladnokrvnost karaktera…!
Problemi s rukama :
= Svi problemi nastali s rukama pokazuju ljutnju i bijes zbog uskraćene ljubavi. Dugovremeni bijes izaziva tugu koja s vremenom donosi tjeskobu i depresiju, strah od budućnosti. Moguće da se s previše toga u životu moramo boriti, a nismo dorasli tome. Ne možemo nečim rukovoditi, ispada nam, izmiče iz ruku, nešto gubimo, ne možemo dohvatiti - možda novac, posao, karijeru, školu, neuspjeli brak, propalu vezu,..! U nama se stvara osjećaj napuštenosti, osamljenosti, izoliranosti, neshvaćenosti, zaboravljenosti, počinjemo se „zatvarati“ pred životom.
Moramo znati da, kao što naše tijelo ima program samo održavanja, u nama postoji i program samo razaranja, koji neizbježno vodi u bolesti, nesreće, patnje raznih vrsta, a sve kao upozorenja, dok je konačnica sama smrt kao posljednja korekcija našeg negativnog stava prema životu.
Ruke na neki način drže naše tijelo u ravnoteži, a isto tako važu, dijele, mjere,..- pa tako naše ruke sliče pliticama na vagi za mjerenje.
Ruke predstavljaju produžetak naše Duše - Srca, snagu našeg nošenje sa životnim iskustvima. Da li se možemo uhvatiti u borbu sa nadolazećim problemima?, kolika je sposobnost našeg primanja - prihvaćanja - uzimanja - udisaja i davanja - otpuštanja - izdisaja?, kako baratamo, hvatamo, obuhvaćamo?, koliko jako nešto držimo i stežemo, te milujemo ili zadajemo bol? Ruke pokazuju koliko se držimo stvarnosti, da li grčevito grabimo ili ispuštamo?, kako držimo stvari u svojim rukama?, da li nam prolaze kroz prste ili ih predugo zadržavamo?, da li smo spretni ili nespretni, škrti, velikodušni?, kako se nosimo sami sa sobom i svojom okolinom? Idemo li ruku pod ruku s nekim? Da li pružimo ruku ponekad nekome, ruku pomirenja ili možda podrške? Pružamo li ruku nekome kada mu je pomoć najpotrebnija? Pružamo li ruku prijateljstva i sućuti? Da li prosjaku ponekad napunimo ruku?
Ruke su naše, veza s vanjskim svijetom, predstavljaju produžetak srčanog središta, Četvrtu čakru (4.) - Srčanu, Emotivnu, Osjećajnu, Plućnu i Disajnu Dušu i Srce (Sunce zlatnoga sjaj), koja se nalazi na torakalnom dijelu kičmenog stupa, na sredini leđa između lopatica naše grudne kralježnice.
= (1.T) - Prvi grudni, torakalni kičmeni kralježak, hrani i podržava : Ruke od lakta prema gore - nadlaktice do ramena i dolje - podlaktice uključujući ručne zglobove, šake, prste, jednjak i dušnik,..!
= Sve bolesti povezane sa (1.T) - Prvim grudnim, torakalnim kičmenim kralješkom, pokazuju se u vidu raznih bolova, poteškoća pri disanju - plitko ili duboko, astme, kašlja, teškog jedenja, otežanog gutanja, raznih problema ili bolova u rukama, ramenima, nadlakticama, podlakticama - uključujući i šake, ručne zglobove i prste.
= Uzrok bolesti : stalno prisutan strah od života kojeg zbog nečega ili nekoga ne prihvaćamo - svjesno ili podsvjesno. Duboko u sebi mislimo da nismo zaslužili ništa bolje, ništa dobroga na ovome svijetu. Mislimo da se sve dobro događa drugima - a moguće je da se samo bojimo ispružiti ruku. Preopterećeni smo radom, previše radimo, a mala je zarada, rezultati se skoro i ne vide. Previše smo toga sami sebi nagomilali na leđa. Baratamo s rukama, a nismo dorasli na neki način onome što radimo, preteško je, ne možemo sve riješiti, ne možemo nekim ili nečim rukovati, ne možemo „progutati“ probleme i brige. Nesvjesno se „zatvaramo“ pred životom, na neki smo se način stisnuli, skvrčili, zgrčili. Bojimo se popustiti u nekim stavovima koje su nam nametnuli roditelji - odgajatelji - staratelji - učitelji. Mislimo, i opet samo mislimo da za nas ništa nije dobro, da ne pripadamo životu koji pokraj nas prolazi. Bojimo se života, živimo pod pritiskom - teretom, nesposobni smo primiti, ali i dati, a bojimo se i otvoriti ruke - šake. Imamo problem prihvaćanja i otpuštanja, a s njim i veliki problem disanja : udisaja - prihvaćanja, izdisaja - otpuštanja! A pluća naša ne dišu pravilno, „izgubili“ smo prirodan ritam udisaja i izdisaja - ne „udišemo“, ali i ne „izdišemo“, na neki način odbijamo život - pomalo umiremo!
= Pouka : Potrebno je prihvatiti život kakav jest, „popraviti“ u njemu sve ono što možemo, shvatiti da je sve ono dobro i sreća koja se drugima događa, moguća i nama!
Koliko je samo propuštenih životnih radosti, zanemarenih zadovoljstava koja su nam bila na dohvat ruke. Nismo bili sposobni uhvatiti ono postojeće, jer smo bili usmjereni na ono nepostojeće, nešto idealizirano, nerealno u mašti, iluziji, zabludi.
Nemojmo zaboraviti da - Rukama molimo, rukama zazivamo Boga, ruke uzdižemo, ruke spuštamo. U našim rukama, šakama, prstima postoje komplementarne elektromagnetske struje koje ulaze i izlaze kroz prste, pa kada stavimo dlanove u položaj tako da se suprotni dlanovi i prsti lagano dodiruju kao kod molitve, tada dolazi do mentalne ravnoteže između lijeve i desne polovice mozga, što nas svakako dovodi u ravnotežu!
