"Igra Života"

Autor teksta - Dolores Rodin : STRAH i FOBIJA
,..- napisano u Zagrebu, 25.08.2005.
= STRAH - briga, šok, stres : Čovjek na Zemlji može živjeti Materijalistički ili Duhovno, ili biti usklađen s jednim i drugim stanjem. Ali nije to uvijek lako, zbunjenost životnim problemima, raznim materijalnim nevoljama, ne zna čovjek koja je njegova životna zadaća, ponekad izgubi prisebnost zbog svojih slabosti - ne zna što je najbolje za njega. Čovjek je sam, tužan, ostavljen, izgubljen, prestrašen u svom krutom, nemilom okruženju koje ga ne razumije, jer nikoga nije briga što njihov bližnji pati, što je bolestan, što je gladan. Moguće da se čovjek plaši i straši,..- izgubio je posao, što će sutra, ne zna ni što će danas! Od koga da traži pomoć, što da radi!? Čovjek nema vremena ni za sebe, a kamoli za nekog drugog! Svatko svakog,..- vara, krade, iskorištava, omalovažava! Stara poslovica kaže : „A tko će koga, ako ne svoj svoga“! Svi trče za nekim svojim zadovoljstvom, za nečim materijalnim kako bi što brže i bolje zadovoljili svoja osjetila, napunili svoja usta, svoj želudac, zadovoljili svoje seksualne želje i organe. Juri čovjek, žuri ko muha bez glave i „misli“ da nešto misli, da je upravo sada nešto pametno smislio. Mogla bih još, ali neću više,..- samo znam da je sve energija, i čovjekovo je tijelo energija - zgusnuta, i njegove misli jesu energija, i njegove riječi jesu energija, i njegova djela jesu također energija, kao i sve što ga okružuje, i zato bi čovjek trebao paziti na ono što misli, na ono što govori, na ono što radi, na svoje ponašanje, a sve kako bi sva njegova energija postala i ostala čista i pozitivna.

= Život u strahu od budućnosti - Jučer (prošlost) - Danas (sadašnjost) - Sutra (budućnost). Na dubljoj razini svijesti, osjećaj straha je uvijek nesvjestan strah od gubitka nekoga ili nečega, strah od gubitka sebe samoga, strah od same smrti! Čovjek živi život u strahu od budućnosti, boji se čovjek neizvjesnosti, boji se što će Sutra biti, a boji se i Danas, jer bojao se i Jučer,..!

= Za sve će strahove ispaštati čovjekov Želudac, Treća čakra (3.) - Želučana, Probavna, Mentalna, Veliki Solarni pleksus, i svi organi s njime povezani, isto tako i njegova Peta čakra (5.) - Grlena, Govorna, Komunikativna, Vratna i Ramena, a zdravlje će biti pokazatelj koliki je stupanj samo razvoja čovjek dostigao i postigao?, kolika je njegova razina svijesti ili besvijesti?, koliko je njegovo samopouzdanje, samo ostvarenje ili neostvarenje sebe samoga? Jer, ako čovjeku nedostaje samopoštovanja, samo povjerenja, samopouzdanja,..- počet će se javljati Strah, koji je uzrok problema svih vrsta bolesti.
= Uzrok problema bolesti Strahova (strah je bolest),..- jesu čovjekovi strahovi, njegove bojazni i nerazumne misli, jer misli da može od propadanja, bolesti, nesreća i smrti zaštititi svoje najmilije, kao i sve ono materijalno što ima. Ali čovjek ne zna da ne može, pa makar držao sve pod kontrolom, napuhavao se, pucao po šavovima, derao svoju kožu sa sebe, lupao glavom o zid do iznemoglosti, lomio se, prelamao,..! Nije čovjek svjestan da se vrti u krugu, da je zaglibio u labirintu bez izlaza, u začaranom vrtlogu, u viru koji ga može u trenu progutati! Jer, problemi materijalnog postojanja čovjeka od rođenje, kroz bolesti, nesreće, do starosti i smrti, ne mogu se riješiti stjecanjem bogatstva ili nekim ekonomskim razvitkom putem materijalnih vrijednosti,..!

= Svaka bolest nastaje u mozgu, a posljedica je života u strahu. Zato čovjek mora znati da je većina simptoma i znakova bolesti vezana za slobodu njegove volje, njegovog izbora - kojeg mu je Bog dao, a koji se izražava u mišljenju, te je uvijek uzrok djelovanja tijela koje pokazuje posljedicu nekog uzroka. Sve bolesti jesu tek posljedica čovjekovih destruktivnih razmišljanja i djelovanja koja traju godinama. Mora čovjek znati da dugogodišnja negativna misaona forma s vremenom dobije neki određeni energetski oblik koji se zatim „uhvati - prilijepi - zalijepi“ za neki „najslabiji“ dio tijela, tu se udomaći i crpi energiju ili se hrani istom.

= Strah čovjeka može potpuno izbaciti iz normalne kolotečine života, tako da ga ispuni osjećajem opterećenosti svakodnevnim životnim djelovanjima, depresivnim jednim stanjem bezvoljnosti, nezainteresiranosti, beskorisnosti, nepraktičnosti. Dugogodišnje stanje života u strahu kod čovjeka počinje izazivati fizičko umaranje, nepotrebno iscrpljivanje, pada životnog morala, snage, energije. Čovjek „napadnut“ bolestima ispada iz funkcije, iz djelovanja, postaje nesposoban za rad, za suživot s drugima. Ne privređuje za sebe, ali niti za one za koje je dužan. Tako bolestan čovjek postaje beskoristan, prestaje biti koristan za sebe, ali i za svoju okolinu, za druge. Na neki način njega se odbacuje, jer on je sebe već davno odbacio zbog svojih nerazumnih strahova.

= Strah u čovjeku stvorit će agresiju koja ga može uništiti za malo ugađanja osjetilima, ili će ga na vrijeme upozoriti na opasnosti koje iz prikrajka vrebaju. Kod straha čovjek opravdano ili neopravdano osjeti da bi se mogla pojaviti neka opasnost, pa tako automatski kod njega dolazi do fizičke i psihičke napetosti cijelog tijela. Strah stvara pukotine u auri, te na taj način „otvara vrata“ vanjskim utjecajima, pa tako slijedi poremećaj energije u normalnom radu tijela i organa koji se u njemu nalaze. Zato čovjek svaki strah mora nastojati ukloniti iz svoje svijesti, ne bi se trebao plašiti nikoga i ničega, osim samoga osjećaja Straha!

= Evo me, kaže Strah čovjeku, te ga počinje opsjedati. Opsjednut čovjek strahom živi život u napetosti, nepovjerenju, nesigurnosti, smetenosti, otuđenosti od drugih, preplavljen brigama, straši se plaši svih i svega,..! Strah pameti nema, zato je strahu potrebno dati pamet - mozak - um - razum! Ali dok Strah ne dobije mozak, čovjek se plaši, ne može spavati, moguće da je prestao i jesti, njegovi tjelesni udovi drhte, drhtanje se širi po cijelom tijelu koje se kupa u znoju, koža se ježi, počinje da gori, sve ispada iz ruku, usta se suše, srce ubrzano lupa, a često ga tjera i na mokrenje, nije sposoban ni da stoji, zaboravljajući sve oko sebe, ali i sebe samoga. Ima osjećaj da ga netko prati, da ga gleda, slijedi, promatra. „Utvara“ je tu oko mene, ali i u meni, samo što me nije Zlo zgrabilo, misli čovjek. Opsjednut sam, na mene su bačeni čini, na meni je crna magija, svi su se urotili protiv mene. Strah se može manifestirati u obliku hladnog znoja, poremećaja u krvnim tlakovima, u poremećaju srčanog ritma - otkucajima srca, i raznih ostalih simptoma kao što su bolovi koji uporno traju, šireći se vrše „pritisak“ u tijelu na organe i sve one dijelove u njegovoj okolini.

= Tako u svom životu i partnerstvu bilo koje vrste od poslovnog do ljubavnog odnosa čovjek u sebi može zadržavati nesvjestan strah koji je negativna emocija, a donosi agresivnost, egoističnost, razdražljivost, zlobnost, bijes, ljutnju, mržnju, kritiku, ljubomoru, pohlepnost, proždrljivost, poroke, častoljublje, častohleplje, težnju prestižu - biti viši i jači od drugih, nepodnošljivost, netrpeljivost, bludničenje, praznovjerje, krivovjerje, krivokletstvo, uz ponižavanje sebe, ali i drugih, uz uvrijeđenost, izrugivanje, ogovaranje, negativno razmišljanje i djelovanje, žaljenje, ogorčenost, ovisnost o nekome ili nečemu, osvetoljubivost. Sve može biti usmjereno protiv drugog čovjeka ili posla kojim se bavi, a da toga nije svjestan, također i potrošački odnos koji je jedan od velikih poroka sličan kockanju.

= Upravo ovi zadnji - Kockanje i Potrošački odnosi jesu i najopasniji - na neki način nedopustivi. Kockanje i „Potrošačka groznica“ je Djelovanje Bez Mozga - Robovanje - Ovisnost! Kada bi čovjek „premostio“ svoje „robovanje“ za nekoga ili nešto, kada bi se uzdigao iznad služenja nekim svojim nerazumnim težnjama, nekim iluzijama, životu u mašti, zabludi, nestvarnosti, podilaženju željama svojih osjetila, pa sve i onda bi čovjeka - Njega ili ga, ga, ga, ga,..- jedna guska gakala - gusko mala bez pameti,..- „hvatali“ neki njegovi osobni, nerazumni strahovi. Nerazumni Strah pameti nema, razuma nema, jedino, ako stvarno nije opravdan. Loši partnerski odnosi među ljudima bilo koje vrste od roditeljskih, prijateljskih, susjedskih, ljubavnih, poslovnih u sebi nose određeni emocionalni naboj, a to je strah od gubitka onoga što čovjek već ima, strah od odbacivanja, ili strah od suočavanja s nepoznatim. Mora čovjek znati da je upravo strah od gubitka položaja, pozicije koju ima, gubitak autoriteta, gubitak nekih prava na nekoga ili nešto, a za koje samo misli da ima, za njega poguban - razarajući strah. Upravo taj strah, kada je jedan čovjek povrijeđen, prevaren ili ostavljen od nekoga dovodi do zlostavljanja, ponižavanja, maltretiranja drugoga, pa ponekad taj isti strah može dovesti do ubojstva - Ubojica većinom bude onaj koji nema sposobnosti osobnog rasuđivanja i razmišljanja već pada pod utjecaj jačega od sebe - može biti i njegovo iskrivljeno mišljenje - bolesna mašta - bolestan mozak, razum, um - neki nestvarni, nerazumni, bez osnove strahovi.

= Sva materijalna djelovanja, vezanosti i ovisnosti o njima - problem su za čovjeka na svakom njegovom koraku. Svaka nezadovoljena materijalistička želja, u čovjeku će kad - tad rezultirati osjećajem Straha! Strah će stvoriti osjećaj nemira, nemiran će čovjek „gubi razum“, izbezumiti se, „izgubiti sebe“ u prostoru i vremenu. S toga je čovjeku potrebno strah prepoznati, osvijestiti ga, razumjeti i „prebroditi“.
= Uznemiren čovjek je onaj koji ne shvaća probleme života, „izgubio“ je Mudrost i Znanje, a s njima i Svijest i Svjesnost! Takav čovjek postaje Vezani Ovisnik, jer živi u nesvijesti, u stalnom strahu za svoj život, ali i za život svojih najmilijih. Energetsko polje Tjeskobe koje iz čovjeka zrači, okružuje njega, ali najgore od svega je to, što to isto polje okružuje i njegovu okolinu, njegove bližnje, njegovu djecu, njegove životinje, njegovu pokretnu i nepokretnu imovinu, njegove prijatelje i njegove neprijatelje.

= Strah je definitivno negativna emocija - osjećaj koji je podobno tlo za razvijanje svih štetnih događanja koja čovjek u svom životu ne može niti zamisliti. Kada o strahu govorim, moramo znati da se u većini slučajeva radi o nekoj vrsti „kazne savjesti“. Možemo se duboko u podsvijesti osjećati zbog nečega krivi, a krivac uvijek dobiva kaznu.
Strah je ujedno i jedino oružje koje čovjekova svijest ima na raspolaganju, jer on čovjek svoju svijest opterećuje pretjeranim razmišljanjima koja stvaraju brige. Sve negativnosti koje u sebi čovjek nosi proizlaze iz Strahova - opravdanih, ali više neopravdanih - onih koje je sam stvorio u svom mozgu - umu - razumu. Postoje dvije vrste straha, onaj koji je opravdan i onaj koji je bezrazložan. Strah u svojim korijenima ima obrambenu zadaću, te tako čuva čovjeka od nekih situacija u koje bi se on upuštao bez razmišljanja, ali tu je Strah!

= Strah - opravdan : Trenutačni strahovi izazvani nekom danom situacijom, nekim tragičnim događajima, gubitkom nekoga ili nečega, ili iznenadnim napadom nekoga. Ovi strahovi nastali su zbog trenutaka u kojem se čovjek nalazi, a mogu biti uzrokovani nečijom smrću, gubitkom nekog, čovjeku dragog bića, oca, majke, djeteta, prijatelja, gubitkom nekog položaja, životne egzistencije, gubitkom posla, nezaposlenosti, nemogućnosti pronalaženja sredstava za život, gubitkom stambenog prostora,..!

= Strah - neopravdan : Bezrazložan strah je onaj strah, kada za njega ne postoji osnova, kada ničim nije izazvan, jednostavno dođe, pojavi se odnekud, izroni iz psihe - sjene. Većinom u svom životu, čovjek se boji upravo onih bezrazložnih strahova, onih koji pameti nemaju. Bezrazložni strahovi izazvani nerazumnim razmišljanjem o nekim događajima, situacijama, ljudima, ili u naprijed „krojenim“ planovima koji nemaju podlogu, već se u obliku misli roje u glavi dotičnoga.

= Čovjek kroz svoj strah postaje materijalni egoist - „skvrčeni škrtica u oklopu“, straši se za svoju sigurnost, živi svoj lažni mir, sakuplja sve samo za sebe i svoje, sve meni za moje, samo meni i mojima i nikome drugome! Takav je svaki onaj čovjek koji je pretjerano ovisan i vezan za svoju obitelj - obiteljski život, za svoju ženu - muža, svoju djecu, za prijatelje, ljubavnicu - ljubavnika, za sve ostale članove krvnog srodstva, za svoju kuću, dom, stan, za neko svoje imanje, za posao kojim se bavi, za novac, za automobil, za društvo, za svoj grad, svoju zemlju - domovinu, za neke etikete, marke, idole, ideale, za neke nebitne, nevažne vrijednosti, za neke svoje stavove i mišljenja,..! Moguće da takav čovjek misli da sve može držati pod kontrolom, da sve može zaštiti, da svime i svačim može upravljati, da ga njegova obitelj, njegovi najmiliji, društvo ili oni kojima je okružen, mogu spasiti od bolesti, nesreća, smrti! Ovisan i vezan je ovaj čovjek, koji gubi - trati nepovratno svoju energiju, svoje dragocjeno vrijeme, jer je pod stalnim pritiskom materijalnih vrijednosti za koje je grčevito vezan, o kojima ovisi - on samo misli da ovisi o njima, da bez njih ne može, da su mu oni sve na svijetu, da bi bez njih propao, razbolio se, umro. Svojim bezumnim strahovima i razmišljanjem takav čovjek kroz duže vrijeme nastoji sve stvari, sve događaje, sve materijalne vrijednosti, držati pod Kontrolom, njima Upravljati - a nije svjestan da nije on taj koji Kontrolira i Upravlja, jer i on je od nekoga Kontroliran i Upravljan. Kako onaj koji je Kontroliran i kojim se Upravlja, kako može on-čovjek, nekoga ili nešto Kontrolirati i nekim ili nečim Upravljati?
Čovjek se uvijek za nekoga ili nešto „drži“! Međutim, moramo znati da,..- za sve ono za što se grčevito držimo - to moramo i izgubiti - to je Zakon Prirode - Neba - Kozmosa - Univerzuma - Svemira, u kojem se u cikličkom kruženju sve obnavlja - stalna samo mijena je - Mjesečeva i Sunčeva, naravno! Zato moramo znati da u zadržavanju bilo čega - to što čvrsto držimo : suši se, propada, raspada - prestaje biti upotrebljivo, postaje gangrenozno, truli - gnjili - smrdi, mrtvo je,..!

= Prava Životna Zadaća svakog čovjeka - njegova svrha života je, da se - Ne „veže“ za nikoga i ništa, da ne ovisi o nikome i ničemu, da radi, da se bori, da se svim svojim snagama probija naprijed kroz život - za život, da daje sebe koliko je to moguće više, da otpušta brige i probleme, da se s njima suoči - oči u oči, da ih rješava bez straha ma koliko se to njemu činilo teško.
= Samo pametan čovjek, onaj koji je inteligentan može shvatiti i prihvatiti da su svi njegovi strahovi, pretjerana briga o djeci, obitelji, materijalnim stvarima, upravo Uzrok njegovih bolesti, nesreća, njegove zbunjenosti, „sljepila“, nerazumnosti i bezumnosti želje da sve sačuva, da sve drži pod kontrolom, da sve zaštiti od neimaštine, propasti, nesreća, bolesti, smrti,..! Jer, jedino zbog slabosti, grčevitog držanja za staro, ne davanja sebe, ne prihvaćanja, ne otpuštanja, ne suočavanja s problemom zbog straha od gubitka - svoj smisao i svoju životnu zadaću dostojnu čovjeka - čovjek neće moći ispuniti! Jadan je i bijedan svaki onaj čovjek koji kao ljudsko biće nije u stanju ili nije sposoban riješiti svoje probleme života.

= Svaki onaj čovjek koji nema znanja i razumijevanja za sebe i drugoga, taj nema ni svijesti, napustit će ovaj život - ovaj svijet poput životinje. A samo zato što čovjek ne zna da je ovaj život dobio na dar kao potpuno ljudsko biće - a ljudski je oblik postojanja jedan od najdragocjenijih i najvrjednijih oblika postojanja života na ovoj našoj Kugli Zemaljskoj. Ljudski - čovjekoliki oblik života, jedini je oblik preko kojeg je moguće rješavanje životnih problema - donosi najbolje mogućnosti. S toga svaki onaj čovjek koji pravilno ne iskoristi ovaj svoj život, vezan je ovisnik, a kroz to i „skvrčeni škrtica u oklopu“ - materijalistički egoista. Međutim, mora čovjek znati da vezan - ovisan život žive samo životinje u čoporu - sve one niže vrste koje se također brinu o produžetku vrste, o krovu nad glavom, o hrani, o svojim nasljednicima - potomcima - mladunčadi - djeci.

= Česta pitanja koja čovjek postavlja : Zašto se sve nedaće života, meni događaju? Zašto Ja? Sve Ja! Samo Ja! Ja, Ja, Ja, pa opet Ja! Što je s drugima, pa nismo sami na ovome Svijetu! Gdje su drugi? Jesmo li se ikada zahvalili nekome tko nam je pomogao da prebrodimo strah? Jesmo li nekoga zapitali da li mu je potrebna pomoć? Jesmo li nekom oprostili, pružili ruku podrške ili ne daj Bože ruku pomirenja? Ali, zašto bismo mi prvi oprostili ili se pomirili, jer to bi značilo da smo slabi, da popuštamo, a ne mislimo da na taj način, ustvari Opraštamo! Opraštajući Drugima - Opraštamo Sebi,..! Jesmo li uopće svjesni kolika je Veličina Opraštanja? Jer veliki smo onoliko koliko smo u stanju oprostiti! Jesmo li već negdje čuli ovu poslovicu,..? Naravno da jesmo! Ako ne znamo Oprostiti, onda smo Agresivni, a agresija dolazi zbog Straha. Ona je ili duboko potisnuta u podsvijesti ili pak vidno - destruktivno iskazana. I jedna i druga jesu vrlo opasne. Čega se bojimo? U strahu su i naše „velike oči“, ali mogu nam biti i „pune gaće“! A moramo znati da Strah i Ovisnost o nekome ili nečemu, dovode do Agresije - Destrukcije nas samih - u nama samima dolazi do rušenja, raspadanja, propadanja,..- a rušiti i u propast odvući možemo i druge, one nama najbliže, najmilije i najdraže,..! Zato se zapitaj čovječe, zašto Strah?, pa ja se ne bojim, ja kao živo biće - čovjek vjerujem u sebe, jer vjerujem u Boga - Isusa. Isus se nije bojao, bio je hrabar u svojoj „kalvariji života“. Jer, svakako postoji razlog zašto se bojimo, zašto se strašimo. Mi smo ipak Božja Djeca, a djeca se ne boje,..- zato što su maštovita, znatiželjno istražuju, otkrivaju nove stvari, kreativna su, jer djeca su - samo djeca. Zato budimo djeca! Ne sramimo se djeteta u sebi!

= Fobija - nerazumni strah : Upravo zbog nerazumnog straha - straha bez pravog razloga u čovjeku se „rađaju“ - Fobije - nerazuman strah (strah bez osnove, bez pravog razloga). Fobije jesu sve vrste bezrazložnih strahova koji čovjeka vezuju za nekoga ili nešto. Odnose se na najraznovrsnija fizička stanja ili uvjete u kojima se čovjek nađe, a koja se suprotstavljaju njegovom normalnom životnom pokretanju. Fobije kod čovjeka mogu izazvati čitav niz psihičkih i fizičkih poremećaja. Fobije izazivaju poremećaj općeg mira, „izbacuju“ čovjeka iz njegove psihičke i životne ravnoteže, itd,..! Fobije izazivaju strah u čovjeku, pa tako osjećaj straha koji fobije izazivaju, mogu prouzročiti sve stvari i pojave s kojima čovjek u dodir dođe. I odnosi bilo koje vrste, sve od roditeljskih, obiteljskih, bračnih, ljubavnih, poslovnih do prijateljskih također, u čovjeku mogu strahove izazivati. Fobije su svakako povezane sa strahom. Ponekad strah bude povezan s nekom idejom ili s nekim događajem u toku. Strah se može pojaviti zbog nekih vanjskih utjecaja, ili nekih određenih životnih okolnosti. U većini slučajeva kod strahova ne prevladavaju realne, stvarne opasnosti, ili neke situacije koje bi čovjeku ugrozile život. Strahove izazivaju neke bezumne, nevažne, svakidašnje situacije u kojima se čovjek slučajno nađe, a u kojima počinje osjećati veliku nelagodu, neugodu. Moguće da neki drugi čovjek u istoj situaciji ne bi reagirao osjećajem straha! Bez obzira na sve i čovjeku se, psihički stabilnom, mogu početi jednog dana po glavi „motati“ neke čudne misli, a koje izazivaju do tada isto tako neke čudne nove emocije i osjećaje. „Obuzmu“ čovjeka neki osjećaji koji izazivaju kod njega mučninu, dolaze mu na pamet neke čudne ne svakodnevne misli, pojavljuju se neka „mračna sjećanja“, a s njima i loše raspoloženje. Čitavo čovječje tijelo ispuni neki nemir uz osjećaj nesigurnosti. Počinju se kod njega događati neke psihičke pojave, neki „ispadi“ koje do tada nije imao. Čovjek potpuno bude „prekriven“ osjećajem Straha.

= Kod fobija čovjek koristi neke radnje samo zato kako bi na neki način izbjegao dotične situacije, a koje kod njega izazivaju strah. Čovjek može početi koristiti neke nepotrebne radnje, ne ide više „direktno“, impulzivno, prirodno, a ne ide ni „srednjim“ putom, već počinje koristiti - upotrebljavati neke radnje nepotrebnog sadržaja, kojima se bespotrebno opterećuje, a koje nemaju praktičnu, racionalnu, korisnu svrhu. Upropaštava čovjek tako svoje dragocjeno vrijeme, namećući sebi neke nepotrebne radnje kojima poklanja previše pažnje. Može on čovjek previše vremena gubiti na neka beskorisna planiranja, maštanja, okolišanja, a kroz sve to postaje nepotrebno i provocirajuće obazriv prema nekom ili nečem. Tako fobije dobivaju nenormalno značenje u čovjekovom životu, one mogu postati prave „paklene muke“, opsesije bez mozga, uma - razuma. Fobije na čovjekov život pogubno utječu zato što ga mogu dovesti u stanje potpune „paralize“.
= Uzrok problema fobija nalazi se duboko u Podsvijesti svakog čovjeka, jer svaki čovjek „pati“ od neke vrste fobije. Podsvijest je ono „duboko“ potisnuto iz svijesti, tako da čovjek svojim normalnim analiziranjem i razmišljanjem o sebi, nikako ne može ili vrlo teško doprijeti do svoje Podsvijesti, (…moguće kroz snove…). Podsvijest čovjek nosi iz obiteljskih korijena, arhetipskih, genetskih svojih predaka, a kasnije kroz život i sam stvara novi „materijal“ za svoju „novu“ podsvijest.

= Fobije se javljaju u puno različitih oblika, stoga ih je teško sve nabrojiti i opisati. Ovdje ću opisati samo neke od osnovnih, dosta čestih fobija.

= Zatvoreni prostor - Klaustrofobija : izaziva „strašljiva“ stanja kod čovjeka koja se manifestiraju određenim tjelesnim reakcijama - panične misli, razmišljanja o svim najgorim mogućim ishodima koji bi se u dotičnoj situaciji mogli pojaviti - bezrazložan strah od lifta, zatvorene sobe, male sobe, uskog hodnika, nekog skučenog prostora. Ovaj čovjek radije ide pješice ili velikim širokim prostorima,..!

= Otvoreni prostor : (…vidi Zatvoren prostor - Klaustrofobija) - Otvoren prostor - suprotno od zatvorenog, kod čovjeka prevladava strah od otvorenog prostora - trgova ili dvorana punih ljudi, pretrpanog saobraćajnog vozila,..!

= Visina - Aerofobija : strah od letenja, od pogleda sa visine - balkoni, prozori, visoke zgrade, neboderi, avioni, helikopteri,..- planine, bilo koje visoke građevine na kojima se čovjek nađe, a koje izazivaju osjećaj nezaštićenosti, nesigurnosti,..!

= Voda - Agorafobija : vrsta je fobije koja izaziva strah od utapanja, strah od susreta s vodom, bilo da se radi o vodi tekućoj ili stajačici, dubokoj ili plitkoj. Isključuje mogućnost kupanja, plivanja, bavljenja nekim vodenim sportom, kao i korištenja plovila, saobraćajnih putova - vodenih, riječnih, morskih,..!

= Zaraza - Infekcija : strah od infekcije zbog dodira nekoga ili nečega, bilo da se radi o drugom čovjeku ili nekom svakodnevnom predmetu,..- kvake na vratima, rukohvati na stepenicama, naslone za koje se prihvaća ili nečija ruka kod svakodnevnog rukovanja,..!

= Dodir : dodiri, rukovanje, izbjegavaju se izgovorom ili otvaranjem vrata nekom krpom, predmetom, pritiskom lakta,..- Ruke se poslije peru dugo, jako dug kao da su „zaražene“ dodirom,..!

= Oštri predmeti : noževi, škare, igle, čavli, ili neki njima slični predmeti,..- čovjek koji je obolio od ove vrste fobije, u svom svakodnevnom životu nastoji izbjegavati baratanje dotičnim pomagalima, kao i tehničkim predmetima,..- moja M. : nož, škare, igle, vruću peć, kuhanje, viljušku,..!

(,..- primjer iz moje prakse : (strah od vjenčanica) - mlada žena iznenada ostavljena od ljubljenog muškarca koji se nenadano oženio iza „njenih leđa“, već samim pogledom na vjenčanicu, bilo u časopisu ili na „javi“, u njoj bi izazivao osjećaj mučnine do gađenja, povraćanja, kao da dobiva udarac u želudac!)