ZSC.Design

Ziko

Subscribe to RSS feed

Izgubljena misao

Kolektvino borgovsko razmišljanje zahvatilo je cijeli ljudski rod, cijeli planet. Globalna misao postaje jedna a pojedinac postaje kolektiv. Strah razlike, osobu kao jedinku baca u globalni ponor istovjetnosti razmišljanja, ponašanja. U totalnom sinhronicitetu općeg ludila zaboravljamo da smo jedinke zamišljene biti ono što jesu a prije svega osobe za stvaranje bez ograničenja bez utjecaja i nametanja. Svi smo različiti i to nas čini posebnima.

Zaborav

Ponekad poželim biti pas
Pa da lajem na sav glas
Da bez papira odem do Rima
Da me nitko ne pita jel je ljeto il zima
Da proživim pasji vijek
Da zaboravim da sam čovjek.

Upoznavanje treće vrste

Kad malo bolje promislim, vjerovanje u izvanzemaljske pojave, te razne priče o malim zelenim, ružnim i ljigavim stvorenjima tamo izvan naše nam drage planete čini mi se sasvim mogućim. Ali nisam ni očekivao da se to takvo nešto baš meni dogodi.
Sjedio sam kao i svake večeri u to doba i trijeznio sam se od podnevne pijanke gledajući televiziju, kad najedom slika na ekranu je naprosto poludjela, (ono total). Poznata stvar, opet se netko igra majstora po zajedničkoj anteni pa je majstor otkopčao i moju. Onako već pomalo umoran a više mamuran krenuh otvorti prozor da dođem sebi. Kad ono.. iznad mene nešto svijetli. Plavičasta svjetlost polako se spušta na našu ulicu. To je bio pravi pravcati leteći tanujr, NLO, UFO ma isti onaj ko iz novina. Malo plav - pa prelazi u zelenkasto, malo crveno ili trula višnja više nisam siguran. Onako njiše se poput lista koji pada. Šta sad???? Ništa! Zgrabih telefon i pozvah policiju.

- Alo! Policija iznad moje ulice je NLO! Šta da radim?
- Što dižete paniku? - kaže policajac.
- Zar ne čitate novine? To je odsjaj reflektora reflektora japanskih ribara.

Htio sam se buniti ali famozni tanjur je došao tik do mojega prozora.
Uzeo sam praznu flašu sa ormara i stao kao ukopan. Pojavio se mali zeleni isti kao u stripovima sa antenicama i surlicom. Napravi nešto kao osmijeh i reče:
- Ne boj se dolazim kao prijatelj.
- Kakav prijatelj? Jel' s Marsa? - jedva promucam.
- Ja sam s Neptuna. Nisam s Marsa. Mars je davno propao.
- Vidi, vidi! A kako znaš hrvatski. - sad totalno zbunjen.
- Naučio sam ga. Moja familija često ljetuje u Hravatskoj. Znaš more je zakon kod vas.

Ovaj mali Neptunac učinio mi se i simpatičan, pa ga pozvah u kuću da se ne mrzne na prozoru a ja sam poznat kao gostoljubljiv čovjek. Ne bih volio da Neptunac kasnije priča po cijeloj galaksiji da sam loš domaćin.
- Hoš' popit šta? -ponudih domaćinski. Imam pive, vina, rakije i to prave domaće.
- Ne hvala vozim. Može samo kavica.
- S mlijekom ili bez?
Mali zeleni se nasmije, zahvaljuje i kaže da mu je svejedno jer malo tko je bio ljubazan ponuditi s kavom. Tako se brzo sprijateljismo kao da se godinama znamo.
- Ozbiljno prijatelju - pitam - Što ti radiš ovdje?
- Istražujem, vozam se onako bez veze. Idem kud hoću. Ima se para ima se s čim.
Tako sam najzad otkrio sve te famozne pojave NLO-a. Moj mali izvanzemaljac ispričao mi je i to kako je njegov djed od strica dao nacrte ljudima da sagrade piramide a njegov rođak inače alkoholičar otimao je brodove i avione u Bermudskom trokutu nebil našao što za popit.
Neputunac je morao krenuti pa sam mu za put napravio par sedviča da ne ogladni putem a on meni pet gajbi neptunskog nerepliciranog piva, te odletio u bespuća svemira.

Future Makers - Space Beer

Lost in Space
Lost in Dream
Lost in.....
............
Kad se djeca uče uče demokraciji i furaju kapitalizam, onda se nije čuditi greškama i glupostima. Rastemo i učimo. Cijelu povijest.

A ima i onih ljudi koji ne podilaze modi, stvarnosti, sadašnjosti. Neki furaju svoje. Uvijek su bili na margini i uvijek će biti. Cijeli novi svijet koji se radja počiva na njihovoj uprornosti, snazi i želji. Nitko to neće priznati, nitko pohvaliti niti zamjetiti. I jednog dana doći će neko novo doba. Možda će netko spomenuti sve te snove i nadanja. A možda sve to vjetar odnese u zaborav. Ali tako mora biti. Povijest pišu pobjednici. Neka ih.

Prolaznost jednog običnog dana

U osvit dolazećeg jutra
promatram...
razmišljam...
možda....
trebao bih...
rezimiram...
ali ipak...
u sumrak odlazćeg dana.

Putna pitanja

Dokad da mislim i ludim
Tko to gradi uske pute
Tko to mene stalno gleda
Ono...
Ono...
Ono...
Pitanje jedno...
Pitanje drugo...
Pitanje treće.
Sve je zatvoreno
Nisam te sreće.

Filozofija misli (Tribute to Marathon Game)

Oni što dolaze

Oko nas svijet postaje mali
Mi ne gledamo boje
Mi ne vidimo razlog
Postajemo kiborzi sutrašnjice
i ne uživamo u trenutku
i ne primjećujemo one što dolaze
što dolaze za nama
Slijepi na boje
Gluhi na krik
što slikaju sjenu na vodi
vodi tamnoj i mutnoj
Bez osmijeha
Bez prijatelja
Bez osjećaja postojanja.

Dijete svijeta


Ti znaš da si dijete svijeta
Uživaš u njemu
Sad si crv, pohlepa je crv
Ti si dio svijeta, pij mu krv.

Ljudi će se zaigrati, vatra će se zapaliti
Lažna istina bit će tvoj znak
Ti si taj koji ćeš zagospodariti
Ti si dio svijeta pretvori se u mrak.

Velika kamena vrata uporno gledaš
Prokletstvo se ostvaruje, snage više nemaš
U glavi ti jedna misao teče
Ti si samo jedan,netko ti reče.
Sada kad si sam, udaljen od svih
Da je kratak tvoj vijek
Sada opet želiš biti čovjek.

Alien 2

Veliki kamen stišće me sve više
Da li vidim promjene kad zatvorim oko
Da li se još borim protv samog sebe
Da li vidim put do zlatnog neba
Da li me još bijela sova gleda
A jedan dio pameti moje
upozorava me i misli
gdje je put do kuće moje.
May 2013
M T W T F S S
April 2013June 2013
1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31